Postani fan na Facebooku ako već nisi!

U jednu ruku, to je za njih dobro i popularnost im raste iz godine u godinu. Medijska popraćenost glazbenih portala, vječna rasprava kroz komentare na glazbenim platformama i raznim društvenim mrežama postaju zanimljivi i onim medijima koji nisu toliko zainteresirani za glazbu u današnje vrijeme, a bendu to sve doprinosi na neki način. Kritike su razne, mišljenja su itekako različita, ali uvijek se sve svodi na ono temeljno i početno... Je li Ghost zapravo dobar ili loš bend?

Krenemo li od samo početka benda, Ghost je nastao negdje 2006. godine kao ideja i kreativni izričaj iza kojega stoji Tobias Forge. Iako se taj podatak svijetu neće otkriti sve do 2017. godine i početka razmirica u bendu koje su rezultirale tužbama i povlačenjem pitanja čiji je Ghost i tko polaže prava na ime, stvaralaštvo i tantijeme koji idu na kraju. Tada se i službeno saznaje kako je Papa Emeritus zapravo Tobias Forge, a samim time se kroz sudske postupke utvrđuje i ostatak pravnih pitanja i pitanja razmirica koje sam maloprije naveo u tekstu. Tobias Forge je kroz postojanje benda imao nekoliko inkarnacija Pape Emeritusa, čiji su se „prethodnici“ umirovili ili umrli... Onda se pojavila nova persona, Cardinal Copia, ali i on biva zamijenjen/umirovljen/usmrćen dolaskom Pape Emeritusa IV kao trenutnog vođe benda. Impera je njegovo prvo pojavljivanje u svijetu glazbe, a o dugotrajnosti i budućnosti će samo vrijeme pokazati... Ili što već Forge odluči. Ako ste pratili bend kroz sve ove godine, vjerojatno ste shvatili i primijetili neki uzorak po pitanju ideja, kreativnosti i same postave benda. A kad smo kod postave već... Pa, ona i dalje ostaje nepoznanica. Sve i jedan član koji je uz Forgea bio u bendu oslovljen je kao Nameless Ghoul, a njihov točan broj, ime svih bivših (i budućih) članova benda i sama točnost vremena provedenog u bendu ostaju nepoznanica. A i jesu li isti ljudi u bendu za vrijeme studijskog snimanja i/ili koncertnih aktivnosti isto ostaje obavijeno velom nedorečenosti i nerazjašnjenosti. Neki bi bezobraznici rekli kako se ovdje radi o jednom velikom egu, ali tko je još sklon propitkivanju...

Daje se na zaključak kako je ovo samo dobar poslovni pothvat za nekog backing/session/studio glazbenika (pokušao sam naći naše riječi i inačice ovih pojmova, ali bezuspješno) do idućeg angažmana, odnosno posla. A to je ponekad biva teško i čudno za shvatiti, ali kad pogledate intervjue u kojima Forge gostuje, vidite kako on zapravo sve ovo gore moje napisano i navedeno uopće ne skriva i ne stvara neku zabludu oko tih činjenica. Čak nije niti neka tajna kako on zna kakav je, koja je uloga glazbenika/plaćenika u tom trenutku i kako je Ghost samo (i isključivo samo) njegov bend. Tko pristane na takav angažman i posao, treba biti toga svjestan. Ali takav način poslovanja očito ne šteti bendu, jer su tijekom svoje karijere turnejama i koncertima obišli svijet nekoliko puta, bilo to samostalno ili kao pratnja nekim većim i poznatijim bendovima. Uz to sve, bend je do sada objavio pet studijskih albuma (uključujući ovogodišnji) i jedan album snimljen uživo. Iako se njihov glazbeni izričaj može različito komentirati i različito shvaćati, a sama činjenica kako se nijanse i pristup postepeno mijenjaju od albuma do albuma, uistinu nastaje nedoumica tijekom praćenja benda i pokušaja hvatanja za tračke žanrovske pripadnosti. Vjerojatno shvaćate o čemu govorim, ako ste pratili bend do sada, a ako i niste i ako su vam se pjesme koje je Ghost objavio pojavile na nekim od medija koje pratite, vjerojatno niti vama nije pretjerano lako odlučiti se o njima. Ali, to je možda i čar (ili možda prokletstvo?) njihovog stvaralaštva i opusa koji imaju iza sebe. Stoga, neću više duljiti o ovim temama i predmetima rasprave. Idem se malo osvrnuti na album i što je to Ghost pripremao zadnje četiri godine...

Impera biva Ghostov peti studijski album, koji nam tijekom svog trajanja od četrdesetak minuta predstavlja novih dvanaest pjesama, koje, čini se po prvih nekoliko slušanja, tvore neku cjelinu. Tobias Forge je čak i dao naslutiti, kroz neke svoje intervjue i izlaganje podataka o najnovijem uratku, kako se ovdje radi o konceptualnom albumu. Što zapravo i ne čudi, pošto su se njihovi prijašnji uraci isto tako oslanjali na neku temu koja se protezala tijekom cijelog trajanja nekog od spomenutih albuma. Ali Impera je u tome uspjela na načine i na mjestima gdje su prijašnji albumi, rekao bih, po tom pitanju podbacili. „Podbacili“ je možda pregruba riječ, ali želim naznačiti kako se ovdje radi o albumu koji u svojoj cijelosti nema slabosti za koje se možete uhvatiti i reći sa sigurnošću kako je „to loša pjesma“. Želim li ja ovime reći/napisati kako se ovdje radi o najboljem albumu kojega je Ghost (barem do sada) objavio? Pa, da. Zapravo, to je upravo ono što želim naglasiti. Album mi se vrti na razglasu otkad je objavljen i svako malo se vraćam na neku od pjesama i pomno slušam neki od dijelova ili cijelu pjesmu u cijelosti. Cjelokupni dojam je svakako ugodan i nema mjesta negodovanju. Osim ako ste odlučili (zbog nekog razloga) mrziti bend i njihov izričaj. Onda je ovo još jedan album koji vam se neće svidjeti i koji je još jedan dokaz kako Ghost ne valja kao bend. Iskreno, pokušavam i prihvaćam takvo mišljenje, a čak mogu i naći razloge na prethodnicima koje Impera ima, ali ovaj album je uistinu druge razine od spomenutih prethodnika. Osobno sam i sam podosta kritičan, osjetljiv na neke stvari i rezerviran na spomen nekih noviteta ili načina izričaja za koje mi treba vremena, stoga ponavljam kako razumijem svako od negativnih stajališta i mišljenja o bendu. Ali isto tako pozivam na mogućnost promjene mišljenja po završetku slušanja ovog albuma. Nemam ja ništa od toga ako se vama bend i dalje nakon toga ne svidi, ali tko zna... Nemojte samo biti dio trenda i ushita kako je ponekad dobro ne voljeti nešto jer je netko rekao kako to ne valja. Po tom tijeku misli nikada čovjek ne bi otkrio svoje najdraže bendove, filmove, serije, a o umjetnosti kao širem pojmu uopće neću niti počinjati. To bi bio zaseban esej i nema potrebe za njim u ovoj recenziji.

Vratimo se na album... Impera je u svoje trajanje utkala i tri instrumentalne skladbe, koje svojim mjestima i samom izvedbom meni kao slušatelju zvuče kao počeci, najave, prekretnice i naznaka onoga što dolazi. Jako korisno i upečatljivo, za tih nekoliko sekundi ili minuta vrati pažnju koja vam je možda odlutala na trenutak. Pjesme kao što su Call Me Little Sunshine i Hunter's Moon su čak dobile i svoje prateće video uratke i predstavljene su prije samog objavljivanja albuma, a dodam li uz njih još i Watcher In The Sky i Twenties, dobili ste popis meni najdražih pjesama s albuma. Spomenute pjesme slučajno čine i samu središnjicu albuma, ali to ne umanjuje upečatljivost i kvalitetu ostatka albuma. Pristupom i izričajem se album čak može i podijeliti na neke tri cjeline, odnosno tako sam si album ja podijeli i tako ga čujem. Što dolazi kao dobra stvar, pošto se albumu onda mogu pomnije i dublje posvetiti. Tematski pjesme i dalje zadiru u područja „mračnog“, okultnog i zlog, sve je to uglazbljeno kako bi bilo pitko uhu i kako bi se svidjelo svima, a pogotovo slušateljima koji možda nisu pažljivo pratili riječi. Bude im simpatično dok pjevuše riječi i melodije u svakodnevici svog života, ne imajući na umu o čemu se tu zapravo radi. Ovaj dio teksta pišem ponukan iskustvom i stvarnim događajima, a niti jedna od tih osoba nije izmišljena... Nažalost, nije... Ali opet gledano, to nije čudno i nije vezano samo za Ghost. Koliko ste se puta našli u okruženju i društvu ljudi koji ponekad ne razumiju tekst pjesme i ne shvaćaju što zapravo autor i/ili bend iza spomenute pjesme zapravo govori. Sad ovdje ne pišem o poznavanju i razumijevanju jezika. Nipošto. Govorim o neuključenosti slušatelja/ice. Ali, Ghost je isto tako uspio kroz spretan splet riječi i prikaza stvoriti sarkastične i opominjuće usporedbe vremena u kojemu živimo s minulim vremenima (protežući se tako na desetljeća i stoljeća koja su iza nas). Dosta vješto, zanimljivo i upečatljivo, ako želite to čuti i pronaći. Tobias Forge svojim pristupom i načinom pjevanja jednostavno služi pjesmi, odnosno atmosferi i trenutnoj poruci koju želi upriličiti. Na to sve nadodajte i onaj osvrt prije gdje govorim „kako je to sve posao“. Činjenica jest kako je svaki glazbenik, odnosno Nameless Ghoul, u bendu tu zbog posla. Ali nekako se dobije dojam kako i Forge ne gleda na bend samo kao vid kreativnog izražavanja i slanja poruke željnim slušateljicama i slušateljima. Ovdje se baš vidi i osjeti kako se tu radi i o poslu. A o tome kako on stvara ravnotežu između kreativnog i poslovnog, ostaje na nama koji slušamo za odlučiti ponaosob. Pored njega, svaki Nameless Ghoul odrađuje svoj posao i ulogu koja mu je dodijeljena (odnosno, za koju se javio), a to odrađuju profesionalno i u maniri glazbenika koji je za to nešto tu i doveden/odabran. Ali, ponavljam se po ne znam koji put u tijeku ove recenzije, ovdje se čini kako se dostiglo i pogodilo „ono nešto“. Glazba je puno smionija, puno izravnija i puno moćnija. Pjesme se nižu jedna za drugom, tvore (navodni) koncept i ne dosađuju. A pritom ne manjka ideja provedenih u djelo i sam album počinje dobro i, kao zaokružena cjelina svojim trajanjem, završava dobro. A kao i svaki album svakog izvođača ikada objavljen, na vama je odluka hoće li vam se ono što čujete i vidite svidjeti. U tu dolazimo pred sami kraj recenzije...

Impera tako slovi, barem za mene, kao najbolje ostvarenje koje je Ghost do sada objavio i predstavio publici. Kako će to izgledati i zvučati uživo, ostaje nam se samo nadati u mogućnost koncertnih događanja u nadolazećim mjesecima ove godine. Tobias Forge/Papa Emeritus IV sigurno u svojoj glavi ima novitete i planove koje želi ostvariti te iste predstaviti uživo, a pritom održati razinu pohvale i prijezira kojega uživa od samog osnutka benda. Svidjelo se to nama ili ne, Ghost je jedan od poznatijih i praćenijih bendova današnjice, a sav trud i uloženo vrijeme u stvaranje ovakvog proizvoda uvijek će naići na nerazumijevanje kod mnogih, kao i na pohvale i praćenost od strane drugih. Odluka je na vama, a preporuka i dalje stoji. Dajte priliku bendu općenito, a pogotovo albumu kao što je Impera. Nakon toga svakako možemo razmijeniti mišljenja argumentirano i ispravno. Zanimaju me vaša mišljenja, stoga ih bez ustručavanja (ali u maniri uljudnog razgovora i razmjene argumenata) podijelite ispod ove objave. Do sljedećeg puta...