Slovencek wrote:Demogorgon wrote:
Jebiga, ne paše mi i ne želim gubiti vrijeme na njegove knjige.
Ovo postujem, ali da kazes da je neoriginalan, to mi malo ne drzi vodu. Super spaja stvari zajedno, recimo poeziju sa SF i horrorom, Hyperion kvartet mu je genijalstina samo takva, kao sto je neko prije mene napisao, ti flashback-ovi i nelinearna radnja mu odlicno lezi.
U atmosferi u njegovim horror romanima pojede Kinga samo tako.
Svoje mišljenje temeljim na četiri knjige koje sam pročitao.
Prva je bila Ljeto noći, i mislim da svatko tko je pročitao nju (i Kignovu Ono), će vidjeti prevelike poveznice između ta dva djela da bi ga se smatralo orginalnim. Druga horor djela nisam čitao od njega, ali u ovome je, ipak, King bolji.
Hyperion i Pad Hyperiona je napravljeno pod velikim utjecajem prvenstveno Jack Vanceovih djela, kao i drugih klasika 50tih i 60tih, što i jest zlatno razdoblje SF žanra.
Cijela struktura Hyperiona je odavno već predstavljena u obliku Decamerona. Znači niti tu nije nešto novo izmislio.
Kad si već spomenuo poeziju tu pak opako vuče na Keatsa, čak mu je dao i jedan od glavnih likova u Padu Hyperiona, a i samo djelo je nazvao po Keatsovoj poemi.
Ljudi očito vole tu sagu, pa nek im bude, ali meni nije posebno zanimljiva.
Četvrtu knjigu koju sam pročitao je Opaki tip. Neka vrsta detektivskog romana, koja isto ne odiše ničim ne već viđenim, a ima i nekoliko totalno stupidnih situacija koja nebi niti pas s maslom pojeo (kak se to kaže), ali mi je najbolja njegova knjiga i čak dosta zanimljiva.
Osim Hyperiona ostale knjige su mi bile sasvim dobre, nisu loše, čitke su i ima zanimljivih dijelova, ali ipak ne toliko da bi ga smatrao dovoljno mi zanimljivim piscem. Ali na Hyperionu sam zaspao, doslovce i to nekoliko puta.
Ako je netko zainteresiran za pravi spoj horora i SF ili nadnaravnog, preporučio bi mu Dean Koontza. On spaja sadašnje vrijeme sa SF (i nadnaravnim) na takav jeziv način da se učini da je tako nešto stvarno i moguće. Da ne pričam o mračnoj atmosferi koju stvori. Eto samo probati sa njegovom "Iskoristi noć" knjigom. Nije toliko razvikan, možda i zbog toga jer zna biti i pomalo mućan, dosta mračan, jeziv i dosta ozbiljniji od Simmonsa (i sličnih) čije su knjige ipak, pomalo stipovkse, da se tako izrazim. Premda i Koontzva djela su većinom bestseleri.
Sve je stvar gledišta. Meni Simmons nije ništ posebno, jer sam sve to već pročitao negdje drugdje, u starijim klasicima. Uostalom, barem što se tiče SF, danas je teško biti orginalan. Sve je to već zmišljeno i napisao 50tih i 60tih.