Ulica Buraz wrote:I jedna digresija, jednog precijenjenog Hemingwaya stavljat u usporedbu je nespretno. Nije on nikakvo mjerilo.
Slažem se da je precijenjen, ali se ne slažem da sam ga uspoređivao. Samo sam rekao da treba nekim redoslijedom ići - čitati prvo pisce, a onda kojekakve sprdačine. Od hemingwaya sam pročitao sve raspoloživo, u ndai da ću skontati po čemu je toliko cijenjen, ali fora je u tome što je ipak postojala neka sumnja u meni da je čovjek napisao nešto što bi ga svrstalo u kategoriju ostalih zbiljskih velikana književnosti. Za Markiz de Sada mi je ko klincu bilo jasno da se tu nema što pronaći od književnosti. Čak je preočito da ta osoba nikad nije bila sposobna imati ni tren lucidnosti da napiše nešto na nivou. Književno - on je nula. Filozofski - također. Recimo, Poe je također osrednji pisac koji je pisao uglavnom da bi se mogao napiti, i to u momentima kad nije pare dobivao na puno prizemniji i jednostavniji način. Ali ima momente lucidnosti koji su vrijedni i pokriće da ga se uzdiže.
S druge strane, Poe sa svojim spikama je manje podoban za obrasce skupina koje žele njegovim uzdizanjem sebe izdvojiti kao šokirajuće, nadrealistične, realistične ili ne znam kakve. Recimo"Srpski filim" ima jasnu namjeru - biti šokantan. Ali kao umjetničko djelo je toliko slab po vrijednosti da jednostavno ne ostavlja dojam. Puno suptilniji prikazi u nekim drugim filmovima ostavljaju puno jači dojam. To je to umijeće da se natjera čiatelja/gledatelja da ga preuzme neka emocija koja onda stvara trajan i jak dojam. Ako je de Sad ostavio 0.00001% dojam koliko može ostaviti jedan Hemingway (koji, naglašavam, meni nije naj, čak mi je dosadan, ali sam ipak dosta toga popamtio iz tih knjiga, i ugođaje i činjenice) na kumulativan broj čitatelja, onda bi možda imao šanse zauzeti svoje mjestzo u književnosti.
Reći da je de Sad sličan Kantu zbog poduljih rečenica je, onako, simpatično pristrano. Ali nimalo začuđujuće, u 90-ima je bilo moda držat se za herc i urlat lijepu našu, danas je moda ja sam kreten! našoj državi, neki deseti su pak skrivali sliku tita u ladici - svi ti ljudi i danas postoje i uvijek će podržavati jedne te iste stereotipne gluposti, bez obzira na bilo kakvu dubinu i vrijednost - de Sad je upravo to - dobar materijal za neke subkulture i potpuno je nebitna njegova kvaliteta, bitno je da je on imao te i te izjave, da li nespretno izrečene, savršeno lirički izražene ili pak jezikom potpunog nepismenjaka i antitalenta - apsolutno svejedno. Da mu se bar mogu protiviti, ali ne mogu jer nisam religijski fanatik, boli me džon što je netko bolestan, perverzan, lud, pa to je tako neposebno da je dolovno dosadno. Al' opet, potpuno je predvidljivo da će topici na metal forumima biti posvećeni takvim ljudima i da će ih tamo mnogi precjenjivati - o tome se radi, o predvidljivosti.