whiskey wrote:jednostavno volim ovu zemlju i ponosna sam što sam hrvatica jer je ovo moj dom, tu se osjećam kao da pripadam negdje.ne znam kako da to objasnim.
ja, naprotiv, ne.
kad vidim kako se vlade izmjenjuju, a svaka nas jednako pljacka, ne mogu se osjecati ponosnom ni sretnom sto sam se rodila ovdje.
kad gledam na koliko zakona je utjecala jedna vjerska zajednica i koliko ih jos zeli nametnuti, pomislim "ovo nije moguce u nekoj normalnoj drzavi"
kad vidim kako decko koji je bez vozacke sletio na plocnik i ubio dvije tvoje vrsnjakinje, a za to dobio godinu dana zatvora uz objasnjenje da je "iz ugledne obitelji koja mu je omogucila skolovanje u inozemstvu", lovi me mucnina jer znam da ova drzava uopce ne brani moja prava, da me sutra neki manijak moze ubiti i ne odgovarati za to jer je sin uglednih roditelja.
dobivam tikove od pomisli na cijelu situaciju sa telekomunikacijama.
pitam se za sto je moj stari proveo te sugave i hladne mjesece u Lici, jer za ovo sigurno nije.
svaka cast na povijesti od stoljeca sedmog, na cistom moru (koje netko zeli ukrasiti ruzinavim ruskim tankerima), lijepim dalmatinkama i cemu sve ne... ali te stvari me nece prehraniti.
zajebi patriotizam. ovdje vrijedi pravilo "svatko za sebe".