Amanor wrote:Istina, djelomično si u pravu: kad ne bi znali što je dosada, ne bi nam ni bilo dosadno.
Možda je to ono što mene najviše smeta kod ideje utopije: što bi sve bilo savršeno, pa bi propustili znati i shvatiti toliko mnogo stvari. Taj nedostatak spoznaje me najviše smeta, jer nas spoznaja vodi na više razine. Sad je tu opet opreka: kad bi bili savršeni bili bi na najvišoj razini, ne bi nam trebao razvoj,... samo - što bi onda u tom slučaju bio neki cilj u životu? uživanje, zabava, ne znam ni ja što? Utopija bi bila manifestacija hedonizma.
A istina jest da živimo u materijalističkom svijetu, i česta metafora na to je beton. Slažem se s tobom što se industrije i glupih ljudi tiče, ali tako je većinom uvijek bilo: našao bi se tu i tamo neki donekle pametan vođa, ali ostali su svi bili sebične budale koje se vole praviti važne čisto radi sebe samih. Ma pljujem na takve ljude, i one na visokim položajima i one koje susrećem svaki dan.
Da se svatko od nas potrudi barem malo mogli bi preokrenuti cijeli svijet naglavačke, a pogotovo oni na važnijim položajima.
Ponekad mi dođe da izumim neki vremeplov i vratim se u doba prvih kromanjonaca.
Nema veze što bi me najvjreojatnije u roku 10 minuta neki vrag pojeo, ali bar bi bila u prirodi bez budala, komplikacija i ne znam ni ja čega sve ne. Bilo bi puno jdnostavnije živjeti u to doba.
pocetak sto si pisala, utopija i savrsenstvo, uvijek prisutan onaj "ali", međutim sto zelim reci, o tom razglabanju se bavi Hesse u djelu Siddartha, u pocetku krene jednostrano, "savrseno" međutim kasnije se misao komplicira, postaje slozenije, jer kako moze biti nesto savrseno ako nemas spoznaje o onome drugome?
znati sve, iskusiti i balansirati i graditi bi trebala biti ravnoteza, ali onda opet one negativne stvari koje uvijek postoje u djelu pozitivnoga koje nekada u nekim situacijama prevladaju, dali nas cine savrsenima?
mislim da da, i ne, mislim da covjecanstvo jos nije svladalo onaj tajni krug koji je svladala sama priroda i zato se nemozemo mjeriti vecinom i zato imamo božanstva.
kod vođa, pametni nas iskoriste, glupi nas iskoriste, niti jedno od toga dvojega nam ne treba, trebaju nam mudri i kao sto hesse govori:"mudrost se nemože naučavati, mudrost se nemože dati, mudrost se nemože reći, možeš pokušati ali uvijek ce zvučati drukcije, strano, ludo, ona se može samo doživjeti."
a doživis je iskusivsi sve i pozitivno i negativno i kao u demijanu onda jedan svijet rušaš, međutim uvijek jedan kamen ruševina jednog svijeta ostane i čini savrsenstvo sa svjetom kojeg gradiš.
nepostoji savršeno dobro ni savršeno zlo, i to je savršeno.
život kromanjonca nije lagan, uzivamo mnogo beneficija sada nego onda, i danas se covjek djelomicno bori u zivotu ali sam sa sobom najcesce vodi ratove, prije je bilo tesko oko necega drugoga, hrana, lov, hladnoca, bolesti...
i ja bih u taj tvoj vremeplov rado i zaputio se u proslost.
) ubiti takve bi IMO značilo spuštati se na istu (primitivnu) razinu.
