Baš mi danas na reportoaru Heart of Ages. Ma predobar album, baš mi nešto ovako paše.
His face is there painted a menacing head, he's bathing himself in the moonlight
Locked in the attic and burning the candle, he'll sing of the family ghost
Missy and grandma will echo his message: never should we break the oath
Omnio mi je nekak najbolje sjeo... Totalno me podsjeća na naivno slikarstvo po atmosferi, ta sporoća i instrumenti tipa oboa i oni zakon synth efekti... Heart of Ages mi i nije najbolje sjeo, moram to preslušat par put još; zasad mi je Green Carnation draži ukupno gledajući, ali Omnio je fakat vrh.