zašto volite doom metal?

[BLACK GOD]

Ovo što se tiče atmosfere, depre itd stoji ali mislim da je to ono završna faza slušanja metal glazbe, jednostavno kad se svih ostalih pravaca metala zasitiš ne preostane ti ništa drugo nego provest ostatak života u doom metal glazbi to jest melankoličnim zvucima težine življenja.

[ABIZMO]

Meni doom recimo nije ni malo melankoličan niti depresivan niti utječe na mene na taj način..jednostavno me najviše "podiže", pogotovo ona zla masnoća rifova i atmosfere..
Baš je masnomočan pravac! i poseban u svakom slučaju.

[Ašow, the Aucropsy]

Volim doom zato jer ostavlja puno prostora razmisljanju.

[Mile]

Ne bih se složio da je doom završna faza slušanja metala. Ne nužno.

Može se dogoditi da dođe do zasićenja od silnih 'ubi-zakolji' agresivnih pjesama, pa se prešalta na nešto mirnije ili eventualno nježnije, no to ne mora biti kraj. To što se ja saftam u doomu ne znači da sam prestao slušati ostale smjerove, niti znači da sam prestao tražiti nove bendove, ili pak preslušavati one stare.

[ABIZMO]

Ne bih se složio da je doom završna faza slušanja metala. Ne nužno.

Može se dogoditi da dođe do zasićenja od silnih 'ubi-zakolji' agresivnih pjesama, pa se prešalta na nešto mirnije ili eventualno nježnije, no to ne mora biti kraj. To što se ja saftam u doomu ne znači da sam prestao slušati ostale smjerove, niti znači da sam prestao tražiti nove bendove, ili pak preslušavati one stare.

Meni doom nikako nije nježnija varijanta Nakon dobrog dooma ti jebeno dođe nekakv Vomitory da se opustiš, bar je kod mene tako..
No kod dooma mi je jako bitan cjelokupan paket, dakle i muzika, i atmosfera, liriksi a bome i sam booklet što mi recimo kod blekerije ili dedurije nije potrebno..

Volim doom zato jer ostavlja puno prostora razmisljanju.

A i ovo stoji!

[BLACK GOD]

Ne bih se složio da je doom završna faza slušanja metala. Ne nužno.

Može se dogoditi da dođe do zasićenja od silnih 'ubi-zakolji' agresivnih pjesama, pa se prešalta na nešto mirnije ili eventualno nježnije, no to ne mora biti kraj. To što se ja saftam u doomu ne znači da sam prestao slušati ostale smjerove, niti znači da sam prestao tražiti nove bendove, ili pak preslušavati one stare.

Meni doom nikako nije nježnija varijanta Nakon dobrog dooma ti jebeno dođe nekakv Vomitory da se opustiš, bar je kod mene tako..
No kod dooma mi je jako bitan cjelokupan paket, dakle i muzika, i atmosfera, liriksi a bome i sam booklet što mi recimo kod blekerije ili dedurije nije potrebno..


Da, mislim da su liriksi u doomu nekako najbliže realnosti al opet ne nužno kao što kaže Mile al opet...

[Sarmaister]

Volim doom zato jer ostavlja puno prostora razmisljanju.

sta dok riff zavrshi mosh i kavu popit ??? XD

[olivera]

Ovo što se tiče atmosfere, depre itd stoji ali mislim da je to ono završna faza slušanja metal glazbe, jednostavno kad se svih ostalih pravaca metala zasitiš ne preostane ti ništa drugo nego provest ostatak života u doom metal glazbi to jest melankoličnim zvucima težine življenja.

znaci, ja sam u svom malom zivotu sve uradila naopako?

[Tony Montana]

Najteži pravac definitivno,a najviše mi se sviđa stav,tradicionalnost i ta naturalistička nota.

DOOM OR BE DOOMED

[Zbane]

Pa ne znam, nekako mi je najprirodniji. S obzirom da sam i sam nekako usporen i flegma, valjda mi zato i leži.

Ne volim ga zato jer je, ne znam, mračan, depresivan, osjećajan ili nešto sl. Meni sve to doom najčešće i nije. Jednostavno me muzika opušta, ko da mi netko masira mozak. Zapravo mi je to najčešće i najveselija muzika; mene recimo baci u bed rege koji mi negdje usput uđe u uho; ili npr. - Nevermore mi je vrlo depresivan bend. Dok me recimo Crowbar ili npr. Cathedral dižu. A ''Turn Loose the Swans'' je jebena panaceja!

S doom metalom nisam ušao u metal a već godinama doom i ne slušam češće od recimo jednom tjedno, ali svejedno doom osjećam kao svoj ''matični'' stil.

I još jedna napomena. Ne volim sve što spada u doom metal jer postoji hrpa,hrpa bezvrijednih bendova..

potpisujem.svaka cast

[Gutgrinder]

droga brate

[Ašow, the Aucropsy]

Ne bih se složio da je doom završna faza slušanja metala. Ne nužno.

Može se dogoditi da dođe do zasićenja od silnih 'ubi-zakolji' agresivnih pjesama, pa se prešalta na nešto mirnije ili eventualno nježnije, no to ne mora biti kraj. To što se ja saftam u doomu ne znači da sam prestao slušati ostale smjerove, niti znači da sam prestao tražiti nove bendove, ili pak preslušavati one stare.

Meni doom nikako nije nježnija varijanta Nakon dobrog dooma ti jebeno dođe nekakv Vomitory da se opustiš, bar je kod mene tako..

Nije. Meni dođe i obrnuto.

[AtropaBelladonna]

Volim doom zato jer ostavlja puno prostora razmisljanju.

od svega napisanog mislim da ću se složiti s ovim.
ja sam isto doom počela slušati pred par godina nakon što sam prošla sve od metala i u doomu se konačno našla.
kod dooma nije bitno baš ništa osim muzike,za mene često ni liriksi...tu pjesmu najjače osjetim nemam pojma kako se opće izraziti.

[VitaminX]

... zato jer sam ranjena duša

[ABIZMO]

evo jedan doom radio ako nemate šta pametnije za radit:

http://www.doom-metal.com/radio.php