R.I.P - Branimir Vugdelija (Embryo) (1983-2007)

[Turin Turambar]

ljudi, suze mi idu dok čitam ove vaše komentare i slušam njegovu muziku...nisam ga poznavao osobno ali dijelim vaš gubitak...život je tragedija i ovo je podsjetnik na to...brane, počivao u miru, mi smrtnici koji smo ostali u ovoj dolini suza ne znamo što drugo da ti kažemo...
mislim da je ovo prikladna stvar:
http://www.youtube.com/watch?v=-95-elKEs-s

In their lofty chambers dwell
The sacred and divine
Resting in seraphic bliss
The timeless and sublime

Far above the mortal sphere
Dreaming without a care
Far above the weeping world
Sleeping amidst the light of stars

Too far away to hear our calls
Too far away to care at all

On the burnished thrones they sit
Might in their blazing eyes
Vault of heaven at their feet
Undying flames inside

Never shall decay or death
Touch on the blithe souls
Sorrowless the days of gods
Amidst the everblooming groves

But where do we lay our heads to rest?
Where do we shelter when the night falls?

For the part of man
Is to take the sombre path
Stumble in the dark
Stray amidst the dust and ash

Like forgotten ghosts
Drifting in the driving wind
Dashing towards the void
Whirling blindly through the night

Like water flung from the highest cliff
We fall,
lunge,
swirl,
dissolve,
and fade away
Down into the unknown

[dominatrixfire]

Sinoc smo ga se ns par u Zvuku spominjali..preko njegove glazbe i pricica i anegdota o njemu...jaaako tesko je to...ja jos ne shvacamda ga vise nema...al bar je ostavio svoje remek djelo...Gabriel's grief...ne znam tko je tu vise rekao....njegovu glazbu bi trebalo siriti...ostancati cd-ove i makar ih dijeliti okolo...da ljudi spoznaju svu ljepotu te glazbe i osjecaja koji su iz nje izvirali...da ga se spominjemo...i da ga nikada ne zaboravimo...njegova djela ce zivjeti.....

[BORGIA]

Sinoc smo ga se ns par u Zvuku spominjali..preko njegove glazbe i pricica i anegdota o njemu...jaaako tesko je to...ja jos ne shvacamda ga vise nema...al bar je ostavio svoje remek djelo...Gabriel's grief...ne znam tko je tu vise rekao....njegovu glazbu bi trebalo siriti...ostancati cd-ove i makar ih dijeliti okolo...da ljudi spoznaju svu ljepotu te glazbe i osjecaja koji su iz nje izvirali...da ga se spominjemo...i da ga nikada ne zaboravimo...njegova djela ce zivjeti.....

....koliko je tuge ostavio za sobom...nikad te nećemo zaboravit....

[Hemeroid]

Osjecam se tako izgubljeno, ne mogu prestat pit i slusati "dawn" koji mi
je cijelo vrijeme na repeat.. grlo mi je tako stegnuto da mi se neda jesti..
Nemrem pobrisati njegov broj iz mobitela, a tesko mi jer cim uzmem pivo
u ruku dodje mi da ga zovnem.. a njega vise nema... Toliko lijepih uspomena
me veze za toga covika, toliko smo piva popili zajedno, toliko smo planova
imali.. vrijeme je stalo i vise mi nista nema smisla.. svaki put kad bi isao
s motorom i kad bi mu rekao da se cuva odgovor je bio uvijek isti: "Nemaj
ti konta stari, nece se meni nista dogodit!" i potapsao bi me i uvjerio da
je to stvarno tako...
Bolju osobu nikad nisam poznavao, covjek je bio uvijek pozitivan i za pivu i
zajebanciju uvijek raspolozen.. bio mi je ko brat.. kad god bi nesto trebalo
bez obzira koje doba dana ili kakva usluga Brane je uvijek bio tu.. bezuvjetni
prijatelj..takvo nesto imamo samo jednom u zivotu.. jedva sam cekao da
dobijem sad godisnji i da navratim kod njega u sinj.. a sad umjesto s
prijateljem doc cu piti s kamenom iza kojeg je njegovo tijelo, al duh ce biti u
nama.. i puno lijepih uspomena.. trag koji je ostavio je dubok.. ono sto
je on napravio u svom zivotu i kakva je osoba bio jasno se moglo vidjeti na
njegovom sprovodu po kolicini ljudi koji su ga poznavali i voljeli.. uvjek cu
imati bar njegove pjesme.. i neprocjenivo vrijedne uspomene na njega u
svojoj glavi.. dok jednog dana opet ne zapivamo skupa..
Zbogom brate, sve me ceste vode k tebi..

[EyesInMist]

Negdi blizu sinja.Veli njegov priatelj da su se vozili i najednom je vidio da je brane naglo skrenuo,pao s motora i ostao na mjestu mrtav.

a sto priča... čuo sam da se vozio na zadnjoj i izgubio ravnotežu...
jbg.. motori su zaebani, evo i danas su se neki likovi spucali u auto... svako malo o tom čujem...

RIP Brane

[Bishop]

Od samih trenutaka dok sam dovozio taj motor u Zagreb sve je pocelo kretati u krivo, toliko je bilo izazvanih negativnih osjecaja i boli, kao da je prokletstvo bilo nad njime od samog pocetka. A opet, cim sam mu javio da je motor stigao, odmah je dojurio vidjeti ga. Cijelo vrijeme vrte mi se ti trenuci kad je dosao i prvi put ga vidio, koliko je odusevljen bio, obozavao ga je na prvi pogled. Kad je sjeo prvi put na njega, kad ga je provozao po kvartu prvi put.. odusevljenje samo takvo. Vec iduci dan nazvao sam ga, nasli se u Boogaloou. Kad sam mu predao kljuceve motora takva je nevjerica bila na njegovom licu, toliko je bio presretan.. pol sata nije skidao osmijeh s lica, bulaznio ko malo djete koje dobije neznam kakvu igracku koja mu znaci sve na svijetu.. ‘Brate hvala ti na ovome, hvala ti sto si mi to omogucio, hvala ti..’ Nije se skidao s mobitela, javljao svim prijateljima, znancima da ima novi bike, drugi dan nije bilo osobe koju smo obadvojica poznavali a da ta osoba vec nije sve znala. Par dana kasnije dosli smo do garaze, sjeo je na njega i otisao za Sinj. Kad se samo sjetim tih trenutaka dok sam ga otpracivao i gledao kako nestaje ulicom. Kako mi se samo sretno javio iz Sinja da je glavni sad tamo medju ekipom, kako se ne skida s njega.. pricaju mi frendice njegove da kad se vratio kasnije u Zagreb da kako je ponosno dolazio s njim na fax.. na kave u Boogaloo.. u Zvuk.. toliko je bio ponosan na taj bike, toliko ga je volio.

‘prijatelju jesi cuo za Branu’ - stigao mi je sms od Hemeroida tu subotu navecer. Nazvao ga, pitao da sto dal sam cuo.

‘poginuo danas popodne na motoru’

Nevjerica samo takva. Dobro je da sam otupio u tim trenucima, da ta vijest nije u potpunosti tada doprla do mene. U drustvu voljenih osoba putovao sam mu na pogreb tako da je sve nekako bilo lakse podnijeti. No od povratka u Zagreb od kad sam se zatvorio u kucu bol je neopisiva. Proklet bio taj dan kad sam doveo taj bike u Zagreb i kad sam mu predao kljuceve. Hah, svi mi govore koji su ga poznavali, da nije bio taj motor bio bi neki drugi, ali svejedno nije nimalo lako.
Jedino sto me tjesi premda me nema pravo tjesiti jest da sam mu omogucio tih par mjeseci tolike srece. Ostatak je samo bol.

Ovih dana ne prestajem gledati njegove slike, sa svih nasih druzenja, okupljanja.. Ne mogu ne staviti ovu jednu iz Mocvare gdje je predobro ispao. Kakva je to vecer bila, koja zajebancija, koja sreca imati takvog prijatelja. I tada ti sine, nema ga vise.

[dominatrixfire]

Bish, drzi se.....

mislim da je vise bila sudbina nego motor....ko da ga je netko odlucio uzeti k sebi bas u tom trenutku...netko kome je smetalo da osoba takve duse, talenta i ljepote opstane na Zemlji jos i trenutak duze....ostat ce legenda ispisana u dusama i srcima svih koji su ga poznavali...

a ta slika...mislim da je to bila njegova prva objavljena slika....s njihovog prvog nastupa u Mocvari,....predivan nastup...osvojili su publiku do kraja....

ne smijem dalje...jos uvijek jako boli.....Bish drzi se....svima je tesko....

I malom Rinu i citavoj Braninoj familiji duboka sucut....

[_EBONY_]

Bish, znam da u ovako teškim i žalosnim trenucima
nema tih riječi koje bi odagnale bol,
ali drži se...
Uspomene su uvijek tu, vječne...

Ah ta fotografija...
Sjećam se te davne ljetne večeri...
Ja, klinka, prvi put u Zagrebu,
dođem u neku tamo Močvaru s friškom prijateljicom,
ne znajući gdje sam i ne poznavajući nikoga,
i onda - usred beznađa i one silne gomile ljudi,
ugledam to drago, poznato lice, prekrasni osmijeh
i glas koji me dozivao da se pridružim ekipi.

Mnogi su ga voljeli, mnogima je bio drag, simpatičan...
A oni kojima nije, mora da su bili slijepi i gluhi...

Jer tako divni ljudi rijetko se sreću.

[awia]

tek sam sad vidjela ovo...
R.I.P.

a svima sam govorila da je on jedan od najboljih pjevača koje sam čula uživo...
a sada ga više nitko od nas nikada neće čuti...
nemogu vjerovati...

[Dickinson]

Bish znan da ti je grozno ovo sve i uzasno nan je teško svima,,, bio je predivna osoba,, ostavija je ogroman trag na svima,,, al za ovo šta se dogodilo nije niko kriv,,, sudbina je takva,, ne možeš na nju utjecat koliko se god trudio,, ima nešto veče od sviju nas,,, neko ko je tija da sve to bude tako,, al i Brane je to gleda kao nešto predivno šta si učinija za njega pa i ti to pokušaj tako gledat,, stari moj ispunija si mu ogromni san,, pa on je bio presretan s tim motorom,, to je toliko želio i napokon dobio zahvaljujuči tebi ... pomoga si mu u ostvarenju njegovog sna ,,,
prije nepunih 5 godina poginila mi je prijateljica kojoj su starci obečali za 18. rođendan kupit bubnjeve ,,, i doša je taj dan al nje više nije bilo,,, na sprovodu u svoj toj tuzi majka je rekla njenoj prijateljici,,, a nismo joj ni bubnjeve uspili kupit,,,
Brane je ima tako veliku želju i ti si mu je ispunija prije nego je bilo prekasno,, nemoj mislit da se to dogodilo zbog ovog motora,, moglo se to dogodit na milijun drugih načina,,, smrt nemožemo izbječ,,, svi čemo se opet srist gori jednog dana,,,,
Brane je puno toga u životu napravija i nikad neče bit zaboravljen,,,,
samo nekl Bog bude uz njegovu majku i brata i sve prijatelje i ljude koji su ga volili....
držite se svi,,,

[sadsorrow]

Brane nam zivi kroz pjesme,i kroz ove nase razgovore,i bdije,sa svojim ocem,iznad nas,i pazi nas,sa predivnim osmjehom,i sigurno je ponosan sto nam je svima bilo stalo do njega,a kako nam i nebi bilo stalo,kad je bio andjeo na ovom svijetu,a sad je postao pravi andjeo...
I Bishop,ne brini se,poginuo je sa motorom,ali to nije tvoja krivnja,samo si htio usreciti prijatelja...Mene je zvao sav presretan,dobio sam motor,dobio sam motor,i to buncanje,da,istina,govorio je sve,da je dobio motor,i kako je sretan,ali tako je imao euforican glas,i odsutan je bio,kao da je lebdio,kao da nije svjestan sta ga je snaslo...
I budi sretan,ti si mu napravio jednu od najljepsih stvari koje su mu se dogodile u zivotu,i barem imas tako lijepu uspomenu,kako je zbog tebe bio presretan...I kad sam vidjela njega i motor,imao je on uvijek tugu u ocima,ali TADA su mu oci sjale od srece zbog tog motora...Moglo se puno toga dogoditi,i mene je mucilo-nakon sto mi je sretan javio kako je koncert super prosao,da sam ga zvala,a ne mu samo poslala poruku,mozda bi onom cestom prosao kasnije,i mozda bi se nesto drugo dogodilo,ali nema vise nazad...Jednostavno nema...Sada,nazalost,ostaju samo uspomene na to da smo imali cast poznavati andjela...Ali nisi ti kriv,i nemoj imati griznju savjesti,sigurna sam da sada gore,gleda na svih nas,i da ti je jos uvijek istom snagom zahvalan na tom motoru...

[lady d`arbanville]

RIP., zelim mu da je na boljem mjestu

[sadsorrow]

Na boljem mjestu je siguran,nadam se da je sretan gore sa svojim ocem...Do tada ostaju snovi...Jer sanjam ga svaku noc,i pricam tako s njim...Nedostaju mi one okice,ona dobrota,ona savrsena melankolija,i nase kavice i pivice...Da smo barem zivjeli blize,onda ga nebi vidjala u Zg-u samo,vidjala bi ga svuda,i nedostaje mi tren kad ce me zvat na cugu,cak mislim ici do takve mjere da nekoga zamolim da mi u njegovo ime posalje poruku,samo da se mogu ponadati da cu ga opet vidjeti,i da cemo pricati,smijati se,cugati,i slusati medjusobne probleme...

Falis mi Brane,ali hvala Ti sto mi dolazis u snove...Ti si za mene besmrtan,i samo cekam da te vidim iza onog zida,di smo se davno,ali opet,sad se cini kao da je cijeli zivot bio pun naših uspomena,na tako glup nacin upoznali...Sada se sa smijeskom prisjecam tih trenutaka,a trenutaka kada sam saznala da te nema,i ovo vrijeme sada,je jedna velika,bolna,prazna,mracna rupa...I stalno slusam tvoje pjesme,mislim na tebe,idem na cuge gdje sam isla s tobom,ali to nije to...To jos vise boli,sto znam da vise nikad necu biti sretna u tvojoj fizickoj blizini ali imam andjela koji me razumije za prijatelja...

Pocivaj mi u miru uz svog taticu,vidjet cemo se gore brzo...I opet popiti cugu,i onda ispricati sve sta se ovo vrijeme dogodilo,ovo vrijeme dok se nismo vidjeli...
Nedostajes mi,jako
Nadam se da su ti mamica i Rino dobro,i prijatelji...Znam da im je tesko,ali nadam se da uspjevaju naci srecu,koja bez tebe vise nikad nece biti potpuna

[toich]

nisam ga poznavao...
..Počivao u miru..

[Otac Djeteta]

R.I.P.
nisam lika poznavao,al me sokira kad bilo koji motorist pogine,jer i sam vozim motor...
zapalit cu gumu njemu u cast...