R.I.P - Branimir Vugdelija (Embryo) (1983-2007)

[daco]

Negdi blizu sinja.Veli njegov priatelj da su se vozili i najednom je vidio da je brane naglo skrenuo,pao s motora i ostao na mjestu mrtav.

tipična motoristička nesreća,zakočio je zadnjom kočnicom i proklizao(vjerojatno),šteta,velika šteta kada mladi čovjek izgubi život na takav način. Sada razumijem staroga kada mi neda da vozim motor prije vozačke

R.I.P

[sadsorrow]

ne,pričala sam sa dečkom koji zna tu cestu,kaže da pretpostavlja da mu je neka rupa (jedna od mnogih kojih je ta cesta puna) uspjela trznuti motor...I tako ga odbaciti sa ceste...

[daco]

ne,pričala sam sa dečkom koji zna tu cestu,kaže da pretpostavlja da mu je neka rupa (jedna od mnogih kojih je ta cesta puna) uspjela trznuti motor...I tako ga odbaciti sa ceste...

to je još gore,jel imao kacigu

[sadsorrow]

neznam...Po posljedicama pretpostavljam da nije,a opet,teško mi je povjerovat...

[daco]

ako je imao to je tragično,ako je nije imao to još tragičnije...

[Khirius]

Imao il ne ipak vise nije tu

[sadsorrow]

Da,nažalost...I nemogu vjerovati da kad odem u Zg,da mu se više ne javljam za kavu...I da više nikad neću ćuti novu pjesmu,i da više nikad neću vidjeti te dobre,ali sjetne,zamišljenje oči...Bio je sanjar,ali tužan sanjar...I nema ga više...Tako nemogu to povjerovat...Jednostavno nemogu...Htjela sam na pogreb,mama me rekla vozit,i kad sam se spremila,nisam mogla ustati od šoka...i zbog toga nemogu vjerovati kako je uopče onima koji su mu bili bliski,jer meni je bio dobar poznanik,i fascinirao me glazbom i stavovima...A nemogu vjerovati kako je njegovima...Najdublja,najiskrenija sućut svima koji su mu bili bliski...

[I]

I nebo je danas plakalo za njim. Milijuni suza optočenih u kapima kiše padale su na tlo po kojemu mi, koji smo ostali, još uvijek koračamo u tišini. Oblaci su se kitili bojom njegovih očiju, tako toplih i tužnih što činiše taj hipnotičan pogled koji je opčinjavao svakoga koga bi ulovio. I šapat vjetra koji je bjesnio jer njegova glasa više neće čuti. Kao i sunce što se skrilo jer ga njegov osmijeh više ne mami. Samo hladna zemlja ljubomorno čuva te guste duge vlasi što leže u tami.
Ljepota njegova ne umire nikada. Zamrznuta u vremenu, živi na obroncima sjećanja svih onih koji su bili dio tog života. I onih čiji dio života je odnio sa sobom na svoj put.
Tako okrutno uzet s ovoga svijeta, tako iznenada zaspao da se probudi u novoj dimenziji koju mi smrtnici ne možemo spoznati. Oslobađajući se tijela postao je živ u svima onima koji će nastaviti živjeti s njegovim likom i djelom. Jer vječno jest upravo ono što ne možemo vidjeti ni čuti, a naše srce osjeća. Makar krvarilo godinama za izgubljenom prisutnošću onoga zbog koga je njegov djelić kucao.
Znam… …da će kiše ponovo padati …da će vjetar iznova šaputati …da će se sunce opet sakriti …srca će početi krvariti …i vlasi će ležati u tami …samo će ljepota ostati vječna. Na obroncima naših sjećanja. I naših novih života, u kojima će nas vječnost zauvijek štititi od rastanka. I boli koja će tada u svojoj smrti počivati.

Anđeli doista hodaju Zemljom. I odlaze onda kada su nam najpotrebniji. Samo zato kako bi mi shvatili da oni uistinu postoje.

[sadsorrow]

Predivno,stvarno predivno...
Ali tako mi je žao da nisam bila na pogrebu...On je bio predivan dio mog života,i taj dio mog života koji je on obilježio,ostat će zaključan u posebnoj prostorijici moga srca koje pripada samo njemu...Jer da,nismo bili jako bliski prijatelji,ali i to što smo bili,su prekrasni trenutci,obilježeni najnježnijim pogledom na svijetu,najpozitivnijom osobom,koja je uvijek imala sjetan,tužan pogled,baš kao što ljudi tu kažu-i kad se smijao,imao je taj sanjarski pogled,koji je tako intrigirao...Bio je poseban,i nezamjenjiv...
Tako mi neide u glavu sve što se dogodilo...Žao mi je da mu nisam mogla doći na pogreb,ali nisam bila u stanju...Kako je izgledalo to sve? Je bilo dostojanstveno,kao što on zaslužuje?

[Dickinson]

iako se nismo dobro poznavali nikako nemogu doč sebi,,, nisi ga triba poznavat sto godina da bi te fascinira,, stvarno je bija lgenda sta se i vidilo i na sporovou i na komentarima ljudi,,, sad na sve nekako gledan s druge strane,, više puno toga nije važno,,,, sad se samo sičan onih trenutaka par kad je bija tu i sprovoda,,, nije lako krenit dalje i ne mogu ne mislit kako je sad njegovoj materi i bartu i prijateljima,,, i nemogu zaboravit bratove priče o njemu,,, i onog puta kad nas je u zagreb vozija,,, sad san izgubljena u vrimenu ovo koda se davno dogodilo ,, od momenta kad me brat zovnija i reka šta se dogodilo vrime užasno sporo prolazi,, dani se predugi,, osječan samo prazninu i tugu .. grozno je ka se ovako nešto dogodi i osobi koju nikad nisi vidio.... a šta više nekoga znaš teže je i sad samo mislin kako je ljudima koji su ga ćesto viđali... kako krenit dalje nakon nečega ovakvog,,, i zašto se sve ovo događa dobrin ljudima ,,,
al jedno je sigurno,, ostaje svima nama u lipome sječanju i uvik će živit u nama .. ostavija je neizbrisiv trag....
počivaio u miru Brane,,, vidimo e jednog dana,,,

[nije_vazno]

...... Petak.... Strasan koncert.... Stojim do zvucnika..... Par koraka od Brane.... Rame uz rame sa njegovom majkom..... Sva ushicena... sa odusevljenjem gleda..... smije se... ja joj govorim kako krasne sinove ima odlicne glazbenike ..... Ponediljak..... Prolazim.... Iza mene red od tisuce ljudi.... U sredini sidi Branina stara.... aaahhhh...... Neznam sta da pisem iskreno..... nikad necu to zaboravit....

Momak koji je toliko toga napravio za ovaj grad.... svirali su kad niko nije..... kad je bilo najteze.......

Momak kojega su svi volili..... Vise nije sa nama.... nema ga.... samo je nesta ........Sve prolazi ostaje samo u nama srcu,umu ....Njega nema vise ostale su samo sjene s njim je nesta i dio mene.....


http://www.youtube.com/watch?v=y_quh_UZV5E

Virujem da vam nije tesko pogledat ovaj film.....

Pocivao u miru...... Valjda ti je tu bolje..... Tu si sa svojima...... Ocem i anđelima

[Lady Anerol]

strašno

Pogrebi od mladih su užasno iskustvo,nadam se da necu morati jos dugo na tako nesto. Sada razgovaram sa frendicom čiji je bio bratić. Ona je brižna tek danas saznala (a ja joj od nedjelje govorim,ali nije povezala). Valjda nije mogla vjerovat da je to baš on. Ma užas,neznam. Ne izlazi mi iz glave. Još svi ovi prekrasni komentari...Ljudi,pravi ste prijatelji. Mislim da je bio sretan što vas ima.

[sadsorrow]

ma grozno,ja sad ovo sve čitam,pretužno...Tako dobro stvorenje nas je napustilo...

[Dickinson]

sve što je ostalo su tuga, praznina, suze i sječanja,,,,
al imali smo čast upoznat tako veliku osobu...
tek sad kad ga nema vidin ......................

[Vule]

R.I.P.