.jpg)
Četiri godine nakon albuma "Theories Of Flight" nam dolazi "Long Day Good Night" koji se priključuje novijoj povijesti diskografskih ostvarenja benda. S posljednja tri studijska uratka (uključujući i ovaj) ovaj bend je svakako definirao i jasno potvrdio svoje mnogobrojne kvalitete, te može stajati kao jedan od najboljih kolektiva koji krasi progresivne domene žanra.
Kako je ovo na našim područjima još uvijek dosta nepoznat bend većini, moram malo uvesti u cijelu priču i moram predstaviti Fates Warning. Bend je nastao 1982. godine pod imenom Misfit, a dvije godine nakon svog osnutka dolazi do preimenovanja u Fates Warning. Prvim albumima, dok im je pjevač bio John Arch, bili su dio generacije američkih bendova koji su spajali elemente progresivnog i power metal, te su postali zamijećeni već svojim prvim albumima. Negdje oko 1987. godine Arch odlazi iz benda i umjesto njega dolazi Ray Alder, koji je od tada stalni član benda. Njegovim dolaskom, iako vjerni svojim korijenima, bend puno više stvara u progresivnim smjerovima glazbe te se već prvim Alderovim albumom "No Exit" iz 1988. godine počinje primjećivati koliko bend zapravo "raste". Nakon njega slijede odlični albumi "Perfect Symmetry" iz 1989. godine, "Parallels" iz 1991. godine, "Inside Out" iz 1994. godine i "A Pleasant Shade Of Gray" iz 1997. godine. Ovim albumima bend postaje i komercijalno uspješniji, no to i dalje nije bilo dovoljno kako bi u potpunosti prebrodilo promjene u glazbenom svijetu koje su se javljali devedesetih godina prošlog stoljeća. Pojave koje su utjecale na mnoge bendove, žanrove i podžanrove. No to nije zaustavilo Fates Warning u stvaranju odličnih i iznimno kvalitetnih studijskih albuma, kojih s ovogodišnjim ima trinaest. Tome se još mogu pribrojati i četiri albuma snimljena uživo, te dobivate jednu zanimljivu i punu diskografiju, čime dobivate jednu diskografiju koja nema manjkavosti i nedostataka u tako bitnim postocima vrijednih spomena. Posljednji od njih su "Awaken The Guardian (Live)" iz 2017. godine i "Live Over Europe" iz 2018. godine, koje svakako preporučujem kako bi ste mogli čuti kompleksnost, kompaktnost, kvalitetu i kreativnost ovog benda na pozornici.
Hrvatska publika ih je imala priliku čuti i vidjeti samo jednom, i to 2013. godine u zagrebačkom Hard Placeu gdje su nastupali pred publikom od nekih tristotinjak ljudi. No neka vas ova brojka ne zavarava, koncert je bio izniman i vrijedan praćenja svake minute. Doista jedno nezaboravno iskustvo. Fates Warning je od svog početka vođen idejom, vizijom i rukama gitarista Jima Matheosa, nakon kojega je po stažu najduže u bendu pjevač Ray Alder, kojega zatim slijedi bassist Joey Vera, te bubnjar Bobby Jarzombek. Ponekad im u ispomoć na određenim pozicijama (za potrebe turneja) u bendu znaju doći bassist Joe DiBiase, bubnjar Craig Anderson i ritam gitarist Mike Abdow, pošto su neki od stalnijih članova postave ponekad zauzeti nekim drugim bendovima i projektima. No kako se vidi iz spomenutog, to svakako ne smeta bend u kreativnom izražavanju, te je njihov rad neometan i svakih nekoliko godina doista objave albume vrijedne slušanja. Dovoljno sam vam govorio o samom bendu, i rekao nekoliko uvodnih podataka koji bi vas možda mogli zanimati, no to se sada ostavlja vama na volju. Sada se trebam posvetiti suštini i temi same recenzije, a to je njihov novi studijski album "Long Day Good Night" i sve ono što on krije...
"Long Day Good Night" je trinaesti album u diskografiji Fates Warninga, a isto tako nam donosi i trinaest novih pjesama koje su našle svoje mjesto u ovom dosta dugom albumu. Naime, ovo novo studijsko ostvarenje benda ima trajanje nešto više od sedamdeset minut što predstavlja izazov za svakog slušatelja. Bili vi obožavatelj Fates Warninga ili "samo želite čuti što to taj bend svira". Ova druga skupina bi vjerojatno mogla odustati oko sredine albuma, no to je nekako i za očekivati pa se tome ne treba čuditi. No vjerujte mi na riječi kada vam ovo pišem, album je vrijedan svake minute provedene s njim i svake minute slušajući ono što je bend stvarao i planirao posljednje četiri godine. Album je popraćen video uratkom za pjesmu "Begin Again" i lyric videom za pjesmu "Now Comes The Rain" koje vam mogu poslužiti kao kratki sadržaj onoga što možete čuti u ostalih jedanaest pjesama. Kako prolaze godine provedene s ovom glazbom i istraživanjem svega poznatog i nepoznatog u bespućima iste, trenutno sam u uvjerenju kako je ovo najbolji progresivni metal bend koji je (pod)žanr moga iznjedriti. Možda malo brzopleta i odvažna izjava od strane mene, reći ćete, no u potpunosti sam ozbiljan po pitanju svoje tvrdnje. Jer, ta konstantnost koja prati ovaj bend i njegovu diskografiju je iznimna. Uvijek promišljeno, uvijek odmjereno i uvijek profesionalno. Ali s toliko osjećaja, toliko dubine i tolikog zanosa gdje svaki instrument rezonira kvalitetom i predanošću onoga koji stoji iza njega, te sam Ray Alder koji stoji ispred benda i svojim specifičnim glasom svemu tome daje još veći, još dublji i još puniji smisao. Sve je tako filozofski ispunjeno značajem i simbolikom, odnosno stvarima kojih se pojedinac može dotaći tijekom svog života dok luta ovim Svijetom u potrazi za svojim životom, ili smislom za isti.
Sami ton ovog albuma i pristup istome je isti kao i kod oba mu prethodnika, no gdje je "Darkness In A Different Light" to započeo i gdje je "Theories Of Flight" to potvrdio, "Long Day Good Night" potvrđuje i opravdava svako vaše očekivanje. Odmah ću naglasiti, ova tri albuma u novijoj povijesti benda su jednake, iznimne kvalitete i doista mogu stajati uz bok njihovim ostvarenjima iz minulih desetljeća prošlog stoljeća. No, ovdje se vidi odrastanje i srastanje sa životom, i onime što je prethodilo svakome od albuma. Čuje se i osjeti neka mudrost životnog iskustva, gdje se više toliko ne propitkuje, već se daju jasni zaključci onoga o čemu su se postavljala pitanja na albumima tijekom ranijih godina karijere. Svaka od pjesama ima svoju dubinu i govori vam u slikama, riječima koje se emocionalno pogađaju i koje traže dubinu unutar vas samih. Svaka od pjesama ima postepenu gradnju atmosfere i postepeno stvara ugođaj koji vas potiče na još jednu pjesmu. I oda slijedi još jedna, a nakon nje još jedna ili možda dvije. I tao se na kraju nađete na samome kraju i ne možete vjerovati kako ste sa "The Destination Onward" već došli do "The Last Song". No drago vam je kako ste proživjeli to putovanje, iako bi s potpuno upijanje i shvaćanje istog možda mogli poslušati album nekoliko puta. Vjerujem kako će vam onda biti taman, i baš onako kako treba. Naravno, sve ovo ovdje navedeno biva nebitnim ako vas takav žanr, takav stil i takav bend ne zanimaju. Onda odmah odustanite i nemojte slušati jer ćete reći kako vam je ovo "bez veze". Ali, neću odustati od vas! Ako ipak želite čuti i pokušati istražiti ono što je ovaj bend stvorilo, posvetite se razdoblju od 1987. godine, pa do negdje, recimo, 1995. godine. Ako vam se svidi ono što čujete tamo, pa... "Nema na čemu!", to je sve što mogu reći. Svakako preporuka za slušanje, jer bili vi običan slušatelj ili u drugu ruku glazbenik u potrazi za nečime što bi moglo zainteresirati njegovo/zino uho, ovo je bend i ovo je album kojemu se možete posvetiti bez osjećaja gubitka vremena. Iznimna, kvalitetna, puna i kreativna glazba popraćena kvalitetnim, odvažnim, moćnim i specifičnim glasom. Jednostavno vam ne mogu opisati koliko je to sve meni zapravo dobro. Kao znatiželjno dijete koje je od svog oca uzimalo kasetice i gurala ih u radio/u linije, te potajice tražilo spotove po VHS kasetama, nisam znao što vidim ponekad i što čujem. Nisam niti shvaćao kako će svih tih godina nakon toga to sve biti dijelovi moje glazbene zbirke, i kako ću dobar dio tih bendova vidjeti uživo. Daje to neku posebnost i dubinu svemu gore rečenom, ako možete razumjeti...
Pa? Što čekate? Uhvatite se slušanja i uživanja u ovom bendu, i mnogim odvažnim koji su se odlučili na objavljivanje albuma tijekom trajanje ove godine. Fates Warning vas svakako neće razočarati, a uz sve ono što možete pronaći u bespućima Interneta ipak ne možemo reći kako se radi o lošoj godini, po pitanju objavljenih uradaka. Godina se bliži kraju, s nestrpljenjem iščekujemo iduću sa svime onime što ona nosi sa sobom. Uživajte, slušajte i gledajte, pratite i istražujte! Do idućeg puta...
