Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Galerija

EVERGREY, Zagreb, Močvara, 04.12.2024. - galerija

Samo najvjerniji čitatelji će se sjećati našeg prijašnjeg koncertnog izvještaja gostovanja Evergreya u Zagrebu, i tada su nam obećali kako na sljedeći koncert nećemo morati čekati dugo godina.  Možemo reći kako ''samo'' pet godina nije neki dugi vremenski period, no s druge strane naši krajevi su bili zakinuti za turneju u 2022. godini kada su posjetili susjednu Sloveniju. Dakle, možemo reći kako su obećanje ispunili, tj interes za organizacijom koncerta je bio velik i opravdan.
Glazbena kreativnost koju Evergrey ispoljavaju zadnjih nekoliko godina dosegla je svoju kreativnu gornju granicu i zasad drži zacrtanu kvalitetu bez tendencija da će se u nekom narednom izdanju išta promijeniti po pitanju noviteta u samoj glazbi. Ovogodišnji album ''Theories Of Emptiness'' prošao je veoma dobro kod publike, a prilog u tome ide i ogromna dvomjesečna europska turneja gotovo bez slobodnih datuma. Reklo bi se kod Evergreya uvijek sve po starom i njihove turneje gotovo uvijek broje pozamašan broj klupskih koncerata sa velikom posjećenošću.

Mjesto radnje ponovno je klub Močvara u Zagrebu, mjesto na kojem su Evergrey sinoć nastupali po treći put od ukupno četiri nastupa u Hrvatskoj. (Podsjetimo se kako su 2009. godine posjetili i Split.). Kako i obično biva, uz glavne aktere večeri dolaze i dvije predgrupe, a ovaj put se radi o manje poznatim Talijanima Inner Vitriol i njihovim (polu)sunarodnjacima Klogr.

Prvi bend Inner Vitriol zaposjeo je pozornicu relativno rano, već oko 19:00 sati pri tom se striktno držeći satnice, i uz to imao tu nezahvalnu ulogu svirajući pred polupraznom Močvarom, s većim naglaskom na praznom, koja se počela popunjavati kako im se nastup bližio kraju. S obzirom da ih do sada nisam nikada slušao, njihova glazba se mogla opisati kao progressive metal sa velikim utjecajima poznatijih žanrovskim sličnih bendova poput Dream Theatera, Blind Guardiana, pa čak i Iron Maidena. U svakom slučaju zanimljiv koncept, ali uz zasad jedan album izdan 2012. godine, s kojeg je odsvirana i većina pjesama, nisu ostavili dublji utisak na prisutnu publiku. Uz veoma dobar zvuk vjerujem da su osvojili nekolicinu ljudi iz publike koji su odmah pohitali na njihov merch štand.

Sljedeći po redu bend Klogr bio je zanimljiviji i upečatljiviji posebno što se tiče samog scenskog nastupa i vizualne prezentacije u obliku LED panela iza leđa pjevača na kojem su se vrtili pripadajući video spotovi ili vizualizacije pjesama koje su svirali. Sama glazba se može povezati kao spoj, opet, pogressive metala i modernog alternativnog metala sa veoma upečatljivim refrenima i instrumentalnim komadima. Uz već solidno popunjen koncertni prostor Močvare, Klogr su svoj nastup od sat vremena maksimalno iskoristili za promociju zadnjeg albuma ''Fractured Realities''. Upečatljivi pjevač i gitarist zvani ''Rusty'' izgledom je na trenutke podsjećao na Halforda, dok mu je poderani stil clean vokala savršeno odgovarao uz pomalo šablonsku, ali funkcionalnu instrumentalnu podlogu. Ne mogu reći da me njihov nastup ostavio ravnodušnim, a vjerujem da je i većina publike dijelila moje mišljenje.

Glavni bend večeri, Evergrey, ovaj puta su malo ''modernizirali'' svoj izlazak na pozornicu uz odrojavanje od dvije minute uz prigodne nabrijavajuće melodije i naizmjeniče srebrno neonske vizualizacije pozadinskih led panela.
Koncert su započeli ovogodišnjim hitom Falling From The Sun i već nakon prvih nekoliko minuta mogla se osjetiti ona poznata energija i uigranost kakvu uvijek znaju prenijeti na publiku. Zgodno je spomenuti kako im se ''dobitna postava'' ove godine promijenila i dugogodišnji bubnjar Jonas Ekdahl sredinom godine je napustio bend, a na njegovo mjesto je došao Simen Sandnes što se sinoć pokazalo i kao veoma dostojna i respektabilna promjena. Evergrey su tokom cijelog svog repertoara uglavnom nizali hit za hitom koncentrirajući se na zadnjih pet albuma, sa samo jednim izletom u davnu prošlost i album ''The Inner Circle''. Najveću pažnju pridonio je upravo aktualni album ''Theories Of Emptiness'' sa kojeg je odsvirano ček pet pjesama, a ostatak set liste je predstavljao uspješnice iz vremenskog razdoblja od zadnjih desetak godina. Pomalo razočaravajuće je što je potpuno zakinut dio njihova stvaralaštva kojim su obrađivali ''škakljive'' teme paranoje, straha i otmica, no izgleda kako je taj segment za njih postao stvar prošlosti i na njega se ne misle više vraćati.

Vidno raspoloženi pjevač i gitarist Tom Englund i ostatak članova imali su odličnu komunikaciju sa publikom i uz poneku pošalicu ili anegdotu pjevač Tom je uvijek znao oraspoložiti publiku i prenijeti pozitvnu energiju.
Ukupno sat i pol vremena svirke uz minimalne pauze između pjesama gdje su nerijetko neke pjesme bivale spojene u jednu bez bespotrebnog predstavljanja svake pjesme. Očito Evergrey imaju toliko povjerenja u svoje obožavatelje da nijednu pjesmu ne moraju posebno najavljivati već samo započeti uvodnu melodiju i euforija može započeti.
Najupečatljivije pjesme bile su uvodna Falling From The Sun, zatim Eternal Nocturnal, Weightless, One Heart i King Of Errors na koju se lijepo nadovezala završna Our Way Through Silence.
Sa tehničke strane, zvuk, sveukupna scenografija i rasvjeta su bili na kvalitetnoj razini, a ono što bi zamjerio je nepotrebno upotrebljavanje tzv dim mašine za maglu što u kombinaciji sa jakom rasvjetom stvara zabljeskajući efekt gdje se ponekad ne vidi što se zbiva na pozornici.

Ovim koncertnim tempom izgleda da nećemo morati puno čekati sljedeće gostovanje Evergreya na našim prostorima, a također ne bilo zgorega da nekad u budućnosti u set listu ponovno ubace i poneku stariju stvar što će zasigurno biti još veći plus na ionako odlične koncertne nastupe kakav je bio i ovaj sinoćnji.

When Nothing Is There… Then You're Free…

Evergrey – set lista

•    Falling From the Sun
•    Say
•    Midwinter Calls
•    Distance
•    Eternal Nocturnal
•    A Silent Arc
•    Call Out the Dark
•    One Heart
•    Where August Mourn
•    Weightless
•    Misfortune
•    Save Us
---------------
•    A Touch of Blessing
•    King of Errors
•    Our Way Through Silence