Intervju s ovim vrhunskim blues-rock gitaristom izvorno je objavljen 30.04.2016.. Američki blues-rock gitarist Eric Sardinas poznat je po tome što svira električne resonator gitare i po svojim nastupima. Gitaru je počeo svirati sa šest godina, prvi album ''Treat Me Right'' je objavio 1996. godine, a Hrvatsku je prvi put posjetio 2004. godine. Od tada smo imali prilike uživati u nekoliko njegovih koncerata u Zagrebu. Ovoga puta smo zgrabili priliku na 7. Zagreb International Blues festivalu i porazgovarali s Ericom o njegovom životu s glazbom.
Objavljeno: 23.02.2021. 07:00
Prvi put si posjetio Zagreb 2004. godine i tada su se mnogi pitali "Tko je Eric Sardinas?", ali od tada kao da se stvorila posebna poveznica između tebe i hrvatske publike. Kako ti na to gledaš?
Imao sam dovoljno sreće da posjetim Hrvatsku u nekoliko navrata. Jedna od stvari koje najviše volim je povezanost koju imam s prijateljima i ljudima koji dođu slušati glazbu. Vrlo je strastveno i za mene jednostavno. Volim glazbu i ako si na našem koncertu, moraš voliti glazbu koliko i ja. Najmanje toliko. Pa... Uvijek se trudim izvući najbolje iz večeri i energije koje želim postići. Nadam se da ta veza rezonira kroz trenutke mog povratka.

Već si svirao u Hard Place-u, bilo je to prije četiri godine kada smo uživali u doista magičnom koncertu. Ali, Hard Place se sada preselio na novu lokaciju. Kako ti se sviđa? Znam da si svoju karijeru počeo upravo u ovakvim klubovima...
Da, apsolutno. Možeš reći da je to malo mjesto, ali možeš reći i da je veliko. Uživam u novoj lokaciji, mislim da je to dar za ljubitelje glazbe ovdje u Hrvatskoj i sjajno mjesto za druženje i uživanje u pravoj glazbi. I zato smo ovdje.
Održati ćeš četiri koncerta za redom u Hrvatskoj. Gdje nalaziš energiju za takav tempo?
Zapravo, to je nešto u čemu zaista uživam. To je sve što radim, stvaram glazbu na putu posljednjih 15, 20 godina. To je ono što radim. Probudim se živ. Koliko god da sam umorna, ujutro se probudim potpuno nov.
Paul i Lee su novi članovi tvoje glazbene obitelji. Pa... posljednji.
Posljednji, da. Bilo je promjena u našim redovima, da tako kažem. Paul je na bas gitari i Lee je na bubnjevima. To je jednostavno nova stranica, moja glazbena atmosfera.
Mislim da tvoj aktualni album podsjeća na inspiraciju kakvu si imao na albumu iz 2008. godine. Kada tako razmišljam, mislim da je ime "Boomerang" apsolutno prikladno.
Svakom albumu pristupam vrlo iskreno, bez sranja, bez računala ili slično... Tu je samo iskren pristup svemu. Ali na svoje CD-ove gledam kao na biljku... Koliko rastem kao glazbenik. Pokazuje gdje samo bio poput fotografije i nadam se da ću napredovati od tog trenutka.
Dakle ima smisla da se zove "Boomerang". Nešto što se vraća.
Cijelim putem. Apsolutno.
Što mi možeš reći o povezanosti s Johnny Winterom? Osjeti se veliki utjecaj na ovom albumu.
Da. Doista mislim da moram reći... Johnny je bio poseban prijatelj i s njim sam imao puno posebnih trenutaka na turneji, radeći s njim, snimajući u studiju... Jako mi nedostaje. I kao legenda i kao velika osoba.
Šteta što vas sada nismo imali prilike zajedno slušati na pozornici.
To bi bilo lijepo.
Prošlo je više od 15 godina od tvog prvog albuma. Znam da se puno stvari promijenilo u glazbenoj industriji, ali što je s tobom? Jesi li možda promijenio pristup pisanju pjesama?
Puno je promjena. Gledam to na ovaj način... Ne želim zvučati kao neki starac ili slično, ali doista je tako. Ono što sam doživio, mogu reći da su se promjene dogodile vrlo brzo, glazbene trgovine i fizički produkti su nestali, više ih ne možeš držati u rukama. Možeš doći pogledati glazbu ili ju poslušat na internetu. Nestalo je držanje vinila, nestalo je držanje CD-ova. Jedini način da dođeš do CD-a je da ga kupiš na koncertu. Osim toga, sve je skinuto s interneta. Dobra strana ovoga je da se otvorio prostor u kojem ljudi mogu raditi svoju glazbu i ne moraju se baviti sa sranjima koje donosi glazbena industrija, mogu objaviti svoje stvari, a da nisu dio velike mašinerije glavnih izdavačkih kuća.

Inspirira te tradicionalni blues, ali imaš i svoj stil. Kako uspjevaš kombinirati tradicionalno i moderno? Je li teško dobiti dobar miks iz toga?
To je dobro pitanje. Mislim da je moj odgovor... U glazbenom smislu, kada bi zamaglio liniju između... Kada je u pitanju blues, postoje razine odakle potječeš. Moja inspiracija je pravi Delta blues. Ali, moja električna strana donosi taj Texas, taj Chicago, tu električnu stranu i brisanje linije između to dvoje je za mene nešto snažno. Uvijek razmišljam o bluesu kao o jednom sviraču, jednoj osobi koju mogu čuti kako udara nogom o pod i pjeva o onome što mu je na umu. I za mene je taj zvuk snažan kao hrpa Marshall pojačala. To je ista energija. Moraš imati svoj glas i to je to. To je pričanje priče, dolazi iz srca. I ako ne govoriš istinu, ljudi će to znati. Ono što ja radim, držim konce s obje strane medalje, bluesa i rocka, i jednostavno ih spajam. Sretan sam da sam se našao i u jednom i u drugom.
“Liquor Store” je tvoj aktualni single. Koja je priča iza toga?
Jako je jednostavno, stalno se vraćaš u trgovinu pića. Mislio sam da bi moglo biti zabavno. Nije važno u kojem si gradu ili državi, ponekad se uhvatimo kako odlazimo u trgovinu pića i svi tamo povremeno idu po hladno piće. Mislio sam kako je prikladno napisati nešto poput toga. Jednostavno "good time" pjesma.
Kakvi su ti planovi za ljeto?
Uglavnom isti. Putovati i dalje, raditi na materijalu za novi album. I još puno toga.
Hvala ti za izdvojene minute!
Bilo mi je drago, hvala ti puno.