Enforcer u 2023. uspijeva zvučati svježe i razigrano svirajući stil koji je debelo naslonjen na heavy metal osamdesetih uz zvuk koji je inspiriran postavkama od prije otprilike 40-ak godina. Osim toga, u kontekstu onog što se predstavlja kao suvremeni metal, radi se ustvari o potpuno avangardnom bendu. Zašto? Za početak, imaju vokala koji pjeva. Danas kad su žanr preplavili istrenirani i forsani growl vokali, čuti čovjeka koji glas koristi za pjevanje pravo je osvježenje. Gitare su im naštimane u E standard štimu koji je s godinama u žestokoj muzici postao pomalo arhaičan i zaboravljen. Imaju prirodan i organski zvuk - instrumenti koje sviraju zvuče kao instrumenti, a ne kao njihove digitalne simulacije. Baš onako kako se radilo nekad, a s vremenom je takav pristup iz nekog razloga postao zastarjeli i "retro". Enforcer sviraju heavy metal kako je metal u osnovi bio zamišljen. Pjesme su im melodične s jasnom strukturom, pamtljive i vrhunski aranžirane. Kontra su svih trendova i onog kako bi metal danas "trebao" zvučati.
Od hrpe novijih heavy metal bendova (pa i cijelog NWOTHM pokreta kojem su oni kao bend na neki način uzor), Enforcer su s godinama ostali jak bend zbog izvrsnih pjesama i autentičnosti. Olofov vokal i scenska pojava su bombastični. METAL. Ustvari, Enforcer danas djeluju kao zaboravljeni arhetipski prikaz heavy metala, te svojevrsna pljuska u lice svemu što je metal postao s godinama. Kao što sam već rekao - ovo je izvorni METAL kakav treba biti. Kao bonus, pjesme im imaju dobru dozu karakteristične švedske melodičnosti i melankolije. Zbog svega navedenog, momci su danas jedan od top heavy metal bendova s jakom bazom fanova svugdje u svijetu.
Prvo što mi je upalo u uho prilikom slušanja albuma "Nostalgia" je zvuk gitare. Jednom prilikom je otac mojeg prijatelja, nakon što je skužio da kao klinci slušamo kazete iz njegove heavy metal kolekcije, slikovito objasnio svoje viđenje heavy metal zvuka.
-Dečki - slušajte ovo. SLUŠAJTE! Jel čujete ovo kad se gitara čuje ko motorna pila? Jel čujete?
-Da, čujemo
-E TO vam je dečki heavy metal.
Takav je i otprilike zvuk gitare na albumu "Nostalgia". Kao motorna pila. Kako su se pjesme na albumu nizale, uhvatio sam sebe da počinjem pjevati refrene istovremeno kako bih ih slušao. Toliko ekspresno ulaze u uho. Toliko su kvalitetno napisane i strukturirane da mi na momente nije bilo jasno kako je to uopće moguće. Doslovno, nema praznog hoda u pjesmama ili suvišnih dijelova. Čak bih rekao da sam u jednom momentu ostao preplavljen količinom kvalitetnh skladbi i refrena. Kao da mi je na momente falio neki naizgled suvišni riff ili predugi solo.
Međutim, kasnije sam shvatio da je to smjer u kojem su se Enforcer krenuli dalje razvijati s "Nostalgiom". Primjerice, bendovi s godinama počinju razvijati svoj stilu određenom smjeru. Neki postaju žešći, tehnički zahtjevniji, progresivniji, a neki recimo ubacuju simfonijske elemente ili elemente tradicionalne glazbe karakteristične za njihovo područje. Za Enforcer se nakon "From Beyond" albuma lagano nije naziralo u kojem se smjeru mogu razvijati dalje. Na "Zenithu" su dodatno istražili AOR i 80ies pop teritorije u kombinaciji sa epskim metalom što je konačno podijelilo mišljenja kritike i fanove. Ali, ti su elementi oduvijek bili prisutni u njihovoj glazbi, samo su ih na tom albumu dodatno istaknuli. "Nostalgia" je jednostavno otišla korak dalje u smjeru kvalitetnog i koherentnog skladanja. Kao da lagano svima žele poručiti - "Bok, mi smo Enforcer i došli smo održati lekciju iz kvalitetnog songwritinga".
Realno, kud da Enforcer ide dalje? Mogu li biti još brži? Moderniji? Naštimati gitare niže? Promijeniti žanr? Ne, ostaju vjerni heavy metalu i dovode skladbe do perfekcije i to je bit novog Enforcer albuma. Heavy metal je živ i dalje kao bezvremenski žanr sa bezvremenski dobrim pjesmama.
Malo mi je žao što su na albumu potpuno zanemarili svoju epskiju i mračnu stranu, pa na albumu recimo nema pjesama u stilu "Below the Slumber", "Walk with me" ili "Speak the Tongue of Heathen Gods". Svejedno, balada "Nostalgia" toliko objedinjuje sve kvalitetne elemente ovog benda da im ustvari ne mogu manjak epskih i mračnih pjesama uzeti za zlo. Strateški su na albumu rasporedili Enforcerovske heavy/speed ubojice u obliku "Coming Alive", "Kiss of Death", "At the End of the Rainbow", "Metal Supremacia" i "Cross Fire". Drugi dio pjesme "Heartbeats" ima izrazito skup riff, vjerojatno najbolji na albumu. "Keep the Flame Alive" ih ponovno odvodi u pomalo neistražene teritorije i predstavlja Enforcer u stilu kakvom još nismo čuli. Zapravo je fascinatno kako uspijevaju suptilno kombinirati razne žanrove, a istovremeno ne izgubiti svoj heavy metal identitet.
Izbor najavnih singlova za album bio je pun pogodak jer je lagano "pripremio teren" fanovima i usmjerio im očekivanja o kakvom se ustvari albumu radi. Moja je teorija da bi vrlo vjerojatno i "Zenith" album bolje prošao kod fanova i kritike s drugačijim odabirom singlova, ali to je sad manje važno.
Važno je da Enforcer definitivno uspijevaju pobuditi kvalitetnu nostalgiju ovim albumom. Da, kvalitetnu nostalgiju. Sve je u životu podložno ozbiljnom ugrizu zuba vremena, pa tako i heavy metal. Sva sreća je da ga Enforcer kvalitetnim albumima uspijevaju očuvati u onom izvornom, nekontaminiranom obliku. Osim toga, potrebno je istaknuti i izvrstan cover artwork, vjerojatno najbolji koji je bend dosad imao.
Zaključno, lagao bih kad bih rekao da nisam očekivao da će napraviti izvrstan album. Postavili su toliko visoke standarde prethodnim izdanjima, a u njima postoji još toliko gladi za skladanjem kvalitetnog metala da "Nostalgia" album nije mogao ispasti nikako drugačije nego izvrstan. Enforcer i dalje zvuče svježe, energično i mlado. Zato što znaju što rade. Zato što izgaraju odsvirati novi heavy riff i novi mega pamtljivi refren. Zato što su prije svega fanovi metala, a samo iskreni fanovi metala mogu raditi kvalitetnu metal glazbu.
"Years have come, years have gone
Strings of light don't stay for long
Unstoppably time is marching on"
