Interesantno da je film "Do posljednjeg daha" (a stvarno je dobar naziv iako nije prijevod) o dvije, nekad iznimno bliske, sada otuđene sestre koje pokušavaju obnoviti svoj odnos, te kreću na udaljeno i samotno mjesto za ronilački uron - nije ostvario neki rezultatski spektakl u ocjenama malobrojne kritike i gledatelja koji su ga do sada pogledali. Vjerojatno su očekivali neki (post)ljetni horror ili akcijski film.
"The Dive" kako je originalan naziv, nije ni jedno niti drugo. U tom kontekstu vam može biti premonoton ili čak malo dosadan (istina malčice mu fali žešće režije, odnosno dramatika u filmu je itekakva, ali je ukupni dojam kao da je malo premalo upečatljiva).
S druge strane ja ga uopće nisam tako doživjela, jer sam se vodila rekonstrukcijom "kako bi bilo kad bi bilo" i došla upravo do toga što se u filmu događa i kako se događa, manje-više. Minus morskih nemani, koje se često pojavljuju u ovakvim situacijama, ali ima mnogo lokacija za urone gdje ih nema pa je sve totalno realno. Dakle, s te strane film nema problema, a nema ni scenarij. Možda nije najbolji na svijetu, ali mu ne mogu nešto konkrento spočitnuti.
Fotografija podvodnih kadrova je vrhunska, montaža isto nije podbacila, režiju njemačkog filmaša Maximiliana Erlenweina smo već nešto spomenuli. Ako išta nedostaje filmu je žešća dramatika svega što se odvija na kopnu, te bolja dinamika onog pod vodom, no ovaj film treba uzeti s mišlju da idete gledati jedan vrlo realan film nesreće prilikom ronjenja i vrlo nesretnih okolnosti oko toga (ne sam uron nego i pokušaj spašavanja) i da je napet i psihološki solidno gadan, te da nije nikako za one koji se boje dubina i koji se osjećaju nelagodno već pri samoj pomisli na ronjenje u spilje i slično.
Film je donekle sličan filmu "Fall" od prošle godine koji se pak odvija u zraku na iznimno visokom (ako se dobro sjećam preko sto i nešto metara) uskom, napuštenom i zahrđalom radio/TV tornju s dvije prijateljice, slobodno-penjačice, koje se odluče popeti na njega. Već sam uspon je dinamičniji nego zaron u "Do posljednjeg daha", s dodatkom nemani (strvinari) i tu sad redatelj Scott Mann ubacuje svašta nešto što generalno pokvari "realnost" filma, ali dobije ono što nedostaje "Do posljednjeg daha". I jedan i drugi film je za ocjenu 7, ali su bitno drugačiji, iako imaju sličan narativ (dvije djevojke i izazovna i mukotrpna sportska aktivnost s potencijalno fatalnim posljedicama), pa ukoliko volite (...možete podnijeti, je prava konstatacija) tu vrstu filmova, preporučam i "Fall".
Osobno mi je "Do posljednjeg daha" bolji jer je usprkos dramatičnoj priči, nekako... opuštajući, smireniji, a opet napet. Znam da to vrlo neshvatljivo i možda i glupavo zvuči ali baš je tako, vjerojatno je takav dojam radi utjecaja vode.
A priča je: prilikom zarona ronilački iskusnijaoj (profi je!) sestri May (Louisa Krause) biva prignječena noga ispod stijene koja se odronila prilikom udara/odrona dok su sestre ronile. Mlađa sestra Drew (Sophie Lowe) počinje paničariti, jer se stijena ne miče ni milimetar, a kisika imaju taman napola, i odmah u početku nam se čini da točno znamo kamo to sve ide, kako će se razvijati film.
No, ne ide baš sasvim tako. Pokušaj spašavanja dakako da da, Drew sve radi na štopericu: treba izroniti, popeti se uz stijenu do parkiranog auta, ali je zaboravila ključeve koji su ostali kod May, a kilometrima okolo nema baš ničega.
I najedanput, paničarka Drew (i dalje uzbuđeno i energično, ali neću to više nazvati panično) pokušava sve živo kako bi se dokopala rezervnih boca s kisikom i kada opet konačno zaroni - opet su na istome jer sad May ima kisik, ali polugu da pokušaju dignuti stijenu Drew nije donijela jer je rent-a-car auto nije imao u opremi. I što sada?
Osim što film prikazuje samu situaciju koja se prilikom ronjenja može dogoditi, te dramu kada stvari krenu loše, film prikazuje i odnos sestara, te kako se ponašaju tako različiti karakteri u datim uvjetima.
Možda film završava predvidljivo (ali realno, kako može završiti takav film? Ili obje spašene, ili jedna pogiba ili obje - sve tri varijante su predvidljive), ali je snalažljivost mlađe sestre "paničarke" prilično zanimljiva za gledati. A rekla bih i poučna. Sjećam se da mi je palo na pamet dok sam gledala film "ovo je dobro zapamtiti ako ikad budem ovako (ne samo na/u moru) nedajbože zaglavila".
U filmu nema drugih ni glumaca niti likova osim ove dvije sestre (ako ne računamo flashbackove njihova odrastanja i oca koji ih je učio ronjenju), i baš niti ne nedostaje itko. Obje glumice su jako dobre i uvjerljive s tim da je Lowe baš dojmljiva, a Krause nema neku ulogu u kojoj može baš briljirati.
