.jpg)
.jpg)
Na početku, za naše čitatelje koji možda nisu upoznati s One Possible Option, predstavite nam ukratko bend. Tko ste, koliko dugo postojite, koji je vas glazbeni smjer?
Pozdrav i tebi Iva i hvala na pozivu! One Possible Option je krenuo sa radom 2011-te godine, bend čine Edvin Nađ na bas gitari, Dejan Adamović – Deva na bubnjevima, moj otac Zdravko Kasapović – Piggy na gitari i moja malenkost na vokalu i tim nekim dodatnim elektronskim aranžmanima i slično. Žanrovski je teško baš konkretno svrstati bend, što je možda i dobro jer to zapravo znači da smo uspjeli stvoriti neku svoju prepoznatljivu zvučnu sliku. Možda najbliži žanrovi bi bili prvenstveno alternativni rock, zbog svoje širine gdje spadaju svi oni bendovi koje je malo teže svrstati, tu je vjerojatno i malo industrial ili electro rocka pošto imamo te elemente elektronike u našoj glazbi, ali eto svemu tome pristupamo na prvenstveno način koji se sve vodi i prilagođava početnoj ideji same pjesme, tako da ne krećemo u rad na stvarima imajući na umu neke unaprijed postavljene šablone nekog žanra, zato na kraju svaka pjesma zvuči kao svoj neki zaseban svijet, zasebna emocija i atmosfera ulovljena u tih svojih tri, četiri minute vremena.
Hrvatska publika vas je tek nedavno zapravo imala priliku upoznati, iako kao bend postojite već duži niz godina. Da li ste se u početnoj fazi postojanja koncentrirali na strano tržište, obzirom da znamo kakva je rock/metal/alternativna scena u Hrvatskoj općenito?
Neki nas poznaju dugi niz godina, a neki se tek sada upoznavaju sa nama, što je sasvim ok i razumljivo, naime mi smo imali jedan vrlo aktivan period na tom samom početku, gdje smo imali dosta svirki vani i kod nas, trudili smo se sve obići, ali eto, igrom slučaja u nekim gradovima nismo često svirali ili smo se pojavili samo jednom ili dvaput. Tada smo imali čitav album materijala, a od toga smo objavili u biti samo 5 pjesama kroz jedan oficijalni EP kod nas i u njemačkoj, tu je bilo i nešto demo promo cd-a i drugi ep objavljen na kratko kao free download, ali u biti kada se sve zbroji u tom periodu nismo baš dali ljudima dovoljno materijala javno i jednim djelom je za to zaslužna naša odluka da ne tratimo materijal dok nemamo konkretnog izdavača, a drugim djelom to što smo zapravo konstatno radili na pjesmama i zvuku benda, sve se to brzo razvijalo pa smo samo pratili kuda nas vodi i nismo se niti bazirali toliko na izdavanje nego na sam rad, iskustvo i isprobavanje tog materijala pred live publikom.
U jednom od razgovara prije ovog intervjua spomenuli ste da ste imali pauzu odnosno razdoblje kad bend nije bio aktivan. Koji je bio razlog toj pauzi?
Dečki iz benda nikada mene nisu htjeli stavljati, kako se kaže ''on the spot'' za to, ali u biti za našu pauzu ili usporen rad između 2014-te i skoro do 2016-te godine sam zaslužan većinom ja i ovim putem hvala vam za to strpljenje. Sada mogu pričati o tome, jer sam se iz toga srećom izvukao, ali tih godina sam se borio sa depresijom, zapravo i prije toga, ali tada je to kulminiralo i morao sam se malo posvetiti sebi. Tada sam čak sa svojih nekih uobičajenih 75-80 kg pao na anoreksičnih 50ak kilograma pa se kasnije popeo na 100kg. Sada govorim o tome jer mislim da se zapravo jako puno ljudi bori sa depresijom, ali i previše na način kako sam to radio i ja, zatvarajući bol i tugu u sebe, bez da se obratim nekome, bilo kome. To je bila moja velika pogreška i kada sam shvatio da je moj izlaz u dijeljenju i otvaranju predivnim ljudima koji su oko mene, a prvenstveno to su moji roditelji, moja žena Iva, dečki iz benda i par bliskih prijatelja, tu je sve polako počelo dolaziti na sebe. Danas sam potpuno drugačiji čovjek i iako je tom periodu prethodilo par težih stvari privatno koje bi vjerojatno na svakoga utjecale, sada mi je jasno da sam tada greškom sve zatvarao u sebe. Velika promjena je u tome što sam nakon toga postao i otac, što mi je dalo neku, skoro nadnaravnu snagu da se nosim sa problemima, te je centar mog svemira postao moj sin Alex, ali tu je i cijeli potpuno drugačiji kut gledanja na život, o kojem možemo možda nekom drugom prilikom ili na kraju krajeva, pronaći ga možete i u našim tekstovima.
Nakon pauze ste se zaozbiljno primili posla te snimili album koji je sa sobom donio novost, a to je promjena u zvuku benda. Zašto je došlo do promjene i kako je tekao kreativni proces stvaranja novog albuma?
Kako smo to jedno vrijeme skinuli nogu s gasa sa muzikom, da se posvetimo tim nekim privatnim stvarima, nakon što su se ti oblaci razišli i ponovno je granulo sunce, stvorila se ona neka najveća glad za emotivnim čišćenjem i izbacivanjem sve te nakupljene emocije, srećom, mi za taj ventil imamo glazbu. Bend je stvarno bio gladan rada i krenuli smo sa jakom željom u rad na novom albumu. Ovaj put smo htjeli napraviti materijal koji neće ostaviti neke upitnike, koji će biti u potpunosti definiran, tekstualno, zvukovno, konceptualno. Već smo se svi jako dobro poznavali i prošli puno toga skupa, znali smo gdje i kako svatko od nas najbolje diše, prilagodili se jedni drugima i ovaj put je rad počeo biti sve lakši i prirodniji. Uz to, nakon dugo vremena, zvuk benda se proširio dodavanjem nekih elemenata elektronike, naravno na rock i industrijalan način. U glazbi sam počeo jako rano, kao gitarista, ali paralelno sam dobio i te neke programe, od Nenada Tubina (ex-Let 3, Regoč, Gori Ussi Winnetou), kojeg ovim putem i puno pozdravljam, tako da sam se zapravo paralelno uz sviranje u bendu razvijao i u tome, naravno uvijek u rock manirima. U jednom neplaniranom trenutku, to se spojilo sa dotadašnjim zvukom benda i dodalo nam još neku širinu. Ali rekao bih da je najveću ulogu u promjeni zvuka benda igralo ono možda naočigled najjednostavnije, ali najbitnije, iskustvo koje kroz godine stekneš, srećom eto mi smo se razvijali zajedno dugo vremena pa je tu sve leglo na svoje mjesto.
Gdje ste snimali album i tko je sve radio na njemu?
Imali smo jedan adut u rukavu, a to je da smo imali našeg producenta Gorana Kovača, ljubav između OPOa i Gorana traje već godinama i on je jedan od razloga zašto smo mogli krenuti u jako važnu odluku da opremimo vlastiti studio, jer, imali smo povjerenja u to da će on sa našim snimkama moći napraviti ono što je na kraju i napravio, što je Zoran Stajčić u recenziji albuma nazvao ''Rolls Royce produkcijom''. Sa tim potezom, dobili smo prijeko potrebno vrijeme da se posvetimo pjesmama u miru našeg vlastitog studija, eksperimentiramo i igramo se na kraju krajeva. Zvuk benda se širio sa svakom novom pjesmom, a završnim materijalom smo jako zadovoljni jer, dugo smo radili i za album je nastalo čak i više pjesama, ali smo radili po onom konceptu Rick Rubina gdje selekcijom na ploči ostaju samo (nama) najbolje pjesme.
Novi album ste najavili singlom i spotom 'Erase' za koji ste naglasili da ima priču u pozadini. Ispričajte našim čitateljima o čemu se radi u pjesmi te zašto je baš ta pjesma izdvojena kao singl?
Pa u biti cijeli naš album ima priču i poruku koja stoji iza njega, nismo htjeli dozvoliti da se priča u prazno i ne iskoristi prilika da se dotaknemo nekih tema koje su nama bitne. Prvi singl, All We Do Today je u suštini ekološka pjesma (iako je napisana na način da je također primjenjiva na proispitivanje samog sebe), a Erase je malo osobnije prirode, napisana je prije puno godina, nakon samoubojstva tatinog dragog prijatelja, bavi se borbom sa depresijom, odustajanjem od života, ali također daje nadu kako se izvući iz toga. U ovom svijetu ima jako puno dobrih ljudi koji ne prolaze baš najbolje jer svijet ne funkcionira tako da uvijek nagrađuje one poštene, ljudi tada dođu u napast da izdaju vlastita stajališta i da se priklone tome kako živi onaj dio ljudi koji uvijek pokupi ''šlag sa torte'', izdavanjem svojih ideala, ljudi često završe generalno razočaranim u svijet i ponajviše u sebe, što neke vodi u destruktivno ponašanje, ova pjesma daje nadu i bodri da treba slušati to malo dijete u sebi i ostati svoj, pa makar to ponekad bilo teško, to daje onu najveću snagu u životu da se prebrode problemi, a čovjek koji sebe može ponosno pogledati u ogledalo je sretan čovjek, a ne onaj kojem na računu sjedi više novaca. Tu prekretnicu, rastrganost između ta dva oprečna načina života, taj moment odluke, odlično su na ekran prenjeli prvenstveno Filip Gržinčić koji je spot režirao, te glumci Predrag Sikimić i Bojana Guberac. Htjeli smo spot sa radnjom i porukom, prije nego što sa sljedećim singlom malo pokažemo zube sa jednom malo žešćom pjesmom sa albuma.
Kada kreće promocija novog albuma? Možemo li očekivati live svirke unatoč trenutnoj situaciji?
Album je sada vani i svi ga mogu dohvatiti, sa spotovima i svime što možemo smo već krenuli, naravno već planiramo i sljedeći spot, a što se tiče koncerata, ne znam, evo kao i svi drugi kolege, jednostavno smo u situaciji u kojoj nam nije skroz jasno kako najbolje dalje. Trenutno, koncerti, kada se uopće i održavaju, održavaju se u veoma drugačijim uvjetima nego prije. Pratim kako se razvija i ova situacija sa kaznama nekim organizatorima jer i to sigurno dodatno komplicira stvari. I prije ovoga svega je bilo puno posla napraviti ugodan i uspješan koncert, ovaj trenutak to stvarno zahtjeva čelične živce. Mi u biti prvenstveno najviše suosjećamo sa ljudima koji svakodnevno ovise o tome, tu pričam o ljudima koji rade na zvuku i lightu, organizatorima, klubovima i svim njihovim osobljem i svima kojih se možda i nisam sjetio nabrojati, a protkani su kroz svaki korak tih live koncerata koji nam sada svima jako nedostaju. Nama kao bendu je uvijek prioritet bio ostaviti sve na bini, pružiti koncert na kojem će ljudi znati da smo izgorili do kraja i dali sve i da budem iskren, naše svirke su svirke gdje se ljudi znoje skupa s nama, gurkaju i deru. Nama nedostaje to druženje, pogotovo sada kada je album vani. Naravno da je plan bio svirati, svirati i samo svirati, ali nećemo ništa raditi na silu i polovično ''samo da se odsvira'', takvi nikada nismo bili, ili ćemo pošteno odraditi svoj posao ili nećemo uopće. Ako se posloži prilika koja je sigurna za svih, koja neće nikome praviti probleme i gdje se možemo dati kako treba, super, ako ne, pričekati ćemo bolje vrijeme.
I za kraj, kakvi su planovi za budućnost? Usudite li se uopće nešto planirati obzirom na situaciju s pandemijom kojoj se ne nazire kraj?
Mi kao bend uvijek nešto kuhamo, radi se na svemu, od probi sa kojima nismo stali do novih spotova... Pripremamo aranžman ovoga albuma za live set koji jednostavno nema sekundu mira, nema sekundu koja nije razrađena, to na probama već sada odlično zvuči i ako ništa te prve svirke ćemo dočekati napucani energijom i potpuno spremni. Koristiti ćemo to vrijeme radeći i na nekim novim pjesmama, ali evo htio bih reći jednu stvar, da ne bude sve toliko crno: Da, trenutno je svima teško i nadam se da će se svi klubovi, organizatori izvući iz ovoga svega, tu je stvarno puno jako divnih ljudi koji ovo sve rade iz ljubavi, ali ja iskreno vjerujem da nas je ovo sve spojilo, također vjerujem da smo svi shvatili koliko nam puno znači tih par sati rokenrol ludila petkom, subotom uvečer, ta eksplozija buke, emocije, to neko pražnjenje, također i druženje sa dragim ljudima sa posebnim otvorenim mentalitetom, taj humor i sve što se događa na live svirkama, mislim da se sprema jedna eksplozija nakon ovoga svega, sada smo možda zakočeni, ali kada stvari dođu na sebe, kada pukne ta brana mislim da će te svirke biti ludilo, zato ljudi izdržite ovo vrijeme, strpite se malo, rock'n'roll je jedan izdržljivi žohar koji ne može tako lako umrijeti!
