Taj sastav, u kojem trenutno uz starosjedioce Jože Pegama (saksofon), Matjaža Pegama (zvuÄni efekti) i Gorana Å alamona (vokal) sviraju gitarist Matija Lapuh, basist Tomi Gregel i bubnjar Ivica Gregel, bio je najinteresantniji u devedesetima kad je na albumima „Bad Gag 2“, „Deep True Love“ i „Neovangelij“ prezentirao vrlo interesantnu i kvalitetno odsviranu mjeÅ¡avinu alt-metala, white funka, avant-jazza i elektronike. 21. stoljeće su zapoÄeli s ogoljenijim albumom „Big Luc + Upanje“ na kojem su instrumentalni dijelovi svedeni na minimum te od tada uglavnom stvaraju glazbu sa specifiÄnim vokalom Gorana Å alamana u prvom planu, iako postepeno vraćaju znaÄaj instrumentalista u svom izriÄaju, Å¡to se osjeti i na novom albumu „Zlagano Sonce“.
„Zlagano Sonce“ poÄinje žešćom pjesmom „Kapital“ koja sadržava većinu odlika eklektiÄnog zvuka ovog benda: abrazivni metal riff, funky prijelaz na kojem do izražaja dolazi piskutavi saksofon Jože Pegama i minimalistiÄki gitarski solo s wah pedalom popraćen upeÄatljivim groove metal basom, a povrh svega se Äuje vokal Gorana Å alamona, koji zvuÄi melodiÄnije nego ranije dok izgovara oÅ¡tre i angažirane tekstove na slovenskom jeziku koji kritiziraju Å¡irok opseg anomalija u danaÅ¡njem potroÅ¡aÄkom druÅ¡tvu. Druga pjesma „Lažje je imeti pesa“ donosi sliÄnu mjeÅ¡avinu funka i metala, ali s manje varijacija te neÅ¡to kompleksnijim temama i većom ulogom saksofona.
Prvi singl s albuma „Kaplja“ je laganija pjesma s melodiÄnom glavnom temom odsviranom na saksofonu uz atmosferiÄnu pratnju gitare i ritam sekciju koja se iznenaÄ‘ujuće dobro prilagodila formatu rock balade. Nakon nje slijede „Dan brez“ obilježena funky bas linijom, skokovitim saksofonom i relativno dobrom gitarskom solažom, žešća i pomalo punkoidna „99“ te „Slab gospodar“ s frenetiÄnim unisonom saksofona i gitare te snažnim grooveom na basu.
„Da bi bil iskren“ je joÅ¡ jedna laganija pjesma s impresivnom sporom melodijom na bas gitari, hipnotiÄkim saksofonom i interesantnim gitarskim dionicama obojenim delay efektom u kojoj se osjete utjecaji duba i reggaea, ali je miljama daleko od generiÄkih (kvazi) ska poskoÄica s kojima nas iz godine u godinu bombardira sve viÅ¡e zafrkantskih i osvjeÅ¡tenih bendova.
„Tesnoba strah in cvetoÄe polje“ nosi vrlo impresivan slap bass, a naÅ¡lo se mjesta i za par dobrih prijelaza na saksofonu i gitari koji su kompoziciju obogatili žešćim psihodeliziranjem, tražećom laid-back melodijom i refleksijom modernog metala. „Zato ker smem“ je žešća groovy kompozicija s riffom koji me blago podsjeća na Rage against the Machine, a naslovna „Zlagano Sonce“ mraÄna kompozicija s minimalistiÄkim distorziranim riffom, ritualnim nabijanjem po tomovima, hipnotiÄkim vokalom i sporo procesuiranim melodijama saksofona.
Album zatvaraju instrumental „Funkscape" od frakcije benda Sinntetic Liquid na kojem su do izražaja doÅ¡li elektronski zvukovi Matjaža Pegama u kombinaciji s ritmiÄkom funky svirkom ostatka benda te pola minute žešćeg metal riffa na gitari uz pratnju ritam sekcije pod kontradiktornim nazivom „Intro“.
Sve u svemu, rekao bih da je „Zlagano Sonce“ definitivno jedno od boljih studijskih ostvarenja sastava Demolition Group na kojem vokali Gorana Å alamona zvuÄe relativno dobro i artikulirano, a vrlo kompetentno hvatanje u koÅ¡tac s razliÄitim stilovima i spajanje istih u koherentne, smislene i osvježavajuće cjeline je dokaz da se bend na instrumentalnoj razini vratio u dobru kondiciju.
