Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Galerija

COLDPLAY - Ma?arska, Budimpešta, Puskás Aréna - 16.06.2024. - galerija

Nekako mi se činilo da sam predugo (16 godina) zaobilazila turneje Coldplaya, ali onako, nekako ti je stotinu izvođača prije jer ih nikad nisi gledao pa... Coldplay je jedan od bendova koje sam među prvima gledala otkada sam počela ozbiljno pisati i fotografirati o glazbi (dobrih 18 godina unazad), i također jedan od iznimno rijetkih bendova za koje sam ikad "ušla u dućan" i kupila kartu za koncert (broje se na prste obje ruke i to je to), iako uopće nisam "fan" benda. Mada, tehnički rečeno, nisam niti za svoj prvi koncert Coldplaya 23.08.2008. također u Budimpešti (László Papp Budapest Sports Arena) baš "ušla u dućan i kupila kartu". 
To je bila turneja "Viva La Vida" dakle nakon što su već dosegli globalnu slavu i koncert je logično bio brzo rasprodan. No, žuljalo me je da idem, pa sam se uvalila u bus s organiziranim prijevozom i rekla sama sebi "sigurno će se naći neki tapkaroš s kartom" (preprodavač karata, op.a.). Skoro je završilo "tragično": petnaestak minuta prije koncerta nema nigdje nijednog tapkaroša, nema nikoga kome ne treba karta, uh. Otprilike pet minuta prije koncerta od nervozne grupice mladih koja je stajala na platou ulaza u dvoranu, odvojio se jedan dečko i krenuo nuditi kartu. I danas mi se čini koji sam srečković bila da sam stajala u blizni i gore nego kobac, jastreb, sokol, lešinar, zgrabila i njega i tu kartu koja na kraju ne samo da nije bila skuplja od cijene nego baš koliko je koštala (zapamtila sam nekih 32 eura), jer im prijatelj (ili prijateljica, nisam baš doma sa mađarskim) nije mogao doći na koncert i ostala im je ta karta u zadnji čas. 
Oni sretni, ja još više i svi u trk zajedno dobro raspoloženi u dvoranu i taman smo ušli na naš sektor kada su dečki krenuli svirati. Navodno je bila i predgrupa prije, nemam pojma. 
To je bio luck broj 1. 

Koncert fantastičan, tada je Coldplay još svirao (i radio) pjesme više pop-rock karaktera i tada još nastojali ličiti na U2 i Brucea Springsteena, koji su im bili neki od uzora, a meni baš idoli. I smiješno mi je i dan danas to kako se u životu posložio da sam prije pogledala Coldplay nego actually moje obožavane Springsteena i U2 (tad).

I tako uživa dvorana u koncertu i pred kraj opet kratka stanka, već su onda imali B-stage i C-stage, s tom razlikom da C-stage nije bila prava mini pozornica nego su obično ušli u publiku, sparkirali se na nekom prolazu na tribinama i akustično izveli pjesmu-dvije. I sad ide luck br. 2, bili su točno iza našeg reda u prolazu između donje i gornje tribine, tako da smo moja novokomponirana ekipica mladih Mađara i ja imali baš "kućni ugođaj", a neki su se i rukovali sa njima (ja kao neću, to mi je bzvz).

Fast forward 18 godina kasnije. 

Coldplay je postao i ostao jedan od globalno najvećih bendova ikad. Muzika je evoluirala u svašta nešto, najmanje rock, ali je i dalje njihov primarno pop izričaj apsolutni plafon u industriji (da još ubrojimo Rihannu, možda Sheerana (NE Taylor Swift) i dalje već moram razmišljati od te ekipe novijih izvođača, ne računam starije izvođače a la Depeche Mode, Duran Duran, George Michael itd.).
Mjesto isto, lokacija skoro ista, par sto metara malo dalje od László Papp dvorane (s oko 11.000 duša), sad pak stadion s min 60.000 i to ne jedan dan nego tri, čime su postali prvi izvođač ikada u Mađarskoj koji je prodao tri koncerta na istoj turneji. 

Čemu onaj poduži uvod u ovaj izvještaj? 

Cijeli je koncert bio facinantan sam po sebi, fantastičan, ali na jedan posve drugi način kako to čine Springsteen, Pearl Jam na primjer. Njihovi su koncerti fantastični samo sadržajem, a ovo što radi Coldplay je uistinu vrh i cijeli paket. Nešto slično Rammsteinu (iako oni imaju show radi showa, da se ne bi pogrešno shvatilo, volim otići na Rammstein - bila nekoliko puta), a možda najsličnije Museu. 
To su izvođači koji uz svaku pjesmu imaju neku background priču i kada te pjesme izvode uživo, svaka je pjesma koncept za sebe. Priča, show, spektakl ili samo doživljaj. Nebitno. (Nisu slučajno i Coldplay i Muse nekoliko puta proglašeni naj live izvođačem godine - i to ne po tomu tko je najviše zaradio).

Dakle ako nikad niste bili na koncertu Coldplaya, pod hitno idite. Probudit će vam se apsolutno sva čula koje imate, a za koje neke i ne znate da imate. Tri pozornice, vatrometi, riganje vatre, baloni, lutke, hologrami, projekcije, šarenilo na najjače... i najveći spektakl: svi u publici imaju reciklirane LED narukvice koje svijetle kako je lajt-majstor (čitaj: Coldplay) zamislio igru svjetla u publici za pojedinu pjesmu. Očaravajuće.
I svaka od tih, gore nabrojanih điđa, plus te LED narukvice imaju točno svoju namjenu, svrhu u pjesmi. Uglavnom nema tu showa radi showa već showa da uz pjesmu ispriča priču. 
To je uistinu vrh, kakvog nema niti Madonna niti Lady Gaga niti svi ostali skup, a najmanje ove (polu)gole zvijezde plesačice kojih ima mali milijun (Beyonce i JLo included) i ne razlikujemo ih više jednu od druge. 

Zapravo uopće ne znam kako da vam prepičam taj koncert, teško je naći riječi, zato stavljamo link na jednog mađarskog posjetitelja koji je bio blizu B-stagea i složio 14-minutni video pa bar da dobijete neki dojam (onaj vizualni). Najbolji i najbliži opis koncerta je da su ljudi sa stadiona (i ja također) odlazili sa ultra širokim osmijehom na licu ("da nemaš ušiju, smijao bi se oko glave"), te donjom čeljusti do poda. 

S glazbene strane pak, ovo je doista nastavak "momenta" iz 2008. samo fast forward u 2024. Glazba je, kako sam već rekla nešto skrenula od nekadašnjeg glavnog smjera, ali to je sve toliko dobro da uopće nema veze. Nema tu niti jedna pjesma ništa meterički ili matrički slično s jedna s drugom, nema self-kopiranja, nema prefarbavanja... iako svega toga ima, ali ta njihova kreativnost je na takvom nivou da dvije slične pjesme na kraju ispadnu dvije posve različite. A to rijetki mogu napraviti. I zato su veliki bend. 

Svirački su također "odrasli", iako to nije bio upitno niti 2008. mada će nikad netko od njih biti svrstan na neku od top naj listu svirača ovog ili onog instrumenta. Kao cjelina su vrh. Chris Martinov vokal i dalje radi što mu gazda naredi, nepogrešivo. Ili drugi riječima u vrhunskoj su formi.

Ništa se nisu promijenili, samo su postali zreliji, nadogradili se kao osobe, i dalje su društveno angažirani, filantropi, ali to se sad podiglo na jednu višu razinu, utkali su to u pjesme. 
Prije početka koncerta su dvije "voditeljice" objasnile publici da Coldplay 10% zarade od svih ulaznica koje prodaju namijene u razne ekološke, klimatološke i slične saving energy forme i organizacije, plus toga da su uspjeli stvari posložiti tako da se njihova aktualna turneja koristi obnovljivim izvorima energije u 59 % što je također fantastičan podatak. 
U to ime su simbolično na parteru postavili platformu za plesanje i skakutanje, te dva seta od cca 10-tak bicikala koje su vozili posjetitelji po želji i koje su od toga stvarali zelenu energiju. 
Pa da si najveći "tudum" po tom pitanju mora ti to biti pozitivno i mora ti svo to nastojanje izazvati smajl na lice, bez obzira koliko skeptični bili da to išta pomaže (ali znamo da ona "dinar po dinar kućica" itekako istinita).

Općenito ta zarazna pozitiva, optimizam i vjera u ljude, u ljubav, je nešto najvrednije kod Coldplaya od emocija koje generiraju.

Uz to te Coldplay i dobro zabave. Chris Martin je vrlo zabavan lik i rijetko da nije raspoložen za zbijanje šala. Voli komunicirati s publikom, ali ničeg previše ili premalo (a la Bruce Springsteen koji je njegov veliki idol), pa se tako bend malo odmorio i povukao na glavnu binu ostavivši Chrisa s pianom na B-pozornici, a on je skupljao natpise i na kraju doveo na pozornicu četiri djevojke. Druga je imala natpis "Don't Look Back in Anger" što je pjesma Oasisa, a koju Coldplay vole izvoditi na svojim koncertima, no kako je cura imala još dopisano i "Wonderwall" Chris ju je pitao da nije slučajno zalutala na koncert krivog benda, iako je imala Coldplay majicu, ali ju je malo zafrkavao na veselje publike. 

U zadnjem dijelu koncerta je na C-bini ostao sam s gitarom uz "The Jumbotron Song" pitao režisera, koji je puštao snimke na ekrane, da traži u publici nasmijane i vesele ljude i to je izgledalo kao da smo na SuperBowlu, zapravo jako zabavno jer je Chris svakoj osobi koju je režiser pokazao na ekranima "sklepio stih na brzaka". Imali smo dva uistinu gromoglasna smijeha (zamislite da se smije 60.000 ljudi). Prvo jednom dečkiću koji je (Mađar koji ne razumije enegleski naravno) plesao kao da čisti zube koncem, što je Chris promptno sklepao u stih. I drugi, neki opaki bajker (barem je tako izgledao) koji se držao strašno ozbiljno, koji je očito došao na nagovor bolje polovice koja je uživala, pa je naredni stih Chris sklepio njemu da želi da sad žena njega povede na ZZ Top koncert kad je već on uspio izdržati njih, Coldplay. 

Koncert je inače bio podijeljen u četiri tematska dijela, svak od po 4-7 pjesama. Prvi je bio "Planeti", drugi "Mjeseci", treći "Zvijezde" i posljednji "Dom". I adekvatno njima su bili i vizualni spektakli. 

Usto je publika u Budimpešti 16.6. imala i privilegiju da su otpjevali prvi put uživo pjesmu koja će 21. lipnja biti i službeno objavljena kao novi Coldplay singl "feelslikeimfallinginlove". 
 
Spektakularni koncert su završili s "Biutyful" nakon skoro dva sata. Pa iako to i nije tako dugo, činilo se da smo na stadionu barem tri sata koliko se svega izdogađalo. 

Za kraj, otišli smo sa stadiona, a velika većina nas bi ostala i prespavati tamo negdje do sljedećeg koncerta, pa da još jednom sve to vidimo i proživimo.

Act .i. Planets
Music of the Spheres
1.    Higher Power
2.    Adventure of a Lifetime
3.    Paradise
4.    The Scientist

Act .ii. Moons
5.    Viva la Vida (on B-Stage)
6.    Hymn for the Weekend (on B-Stage)
7.    Til Kingdom Come (on B-Stage; with fans)
8.    Don't Look Back in Anger (Oasis cover) (on B-Stage; with fans)
9.    Charlie Brown 
10.    Yellow

Act .iii. Stars
11.    Human Heart
12.    People of the Pride
13.    Clocks
14.    Infinity Sign (on B-Stage; shortened; with excerpts of "Music of the Spheres II" & "Every Teardrop Is a Waterfall")
15.    Something Just Like This (The Chainsmokers cover) (shortened; pre-recorded vocals with Chris performing in sign language)
16.    Midnight (remix; contains elements of Lone's "Blue Moon Tree"; on B-Stage)
17.    My Universe
18.    A Sky Full of Stars (restarted, asks audience to put phones away for this song)

Act .IV. Home
Sunrise (with Louis Armstrong's spoken intro speech to "What a Wonderful World")
19.    Sparks (on C-Stage)
20.    The Jumbotron Song (on C-Stage)
21.    Fix You 
22.    feelslikeimfallinginlove (live debut)
23.    Biutyful