Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Galerija

BRUCE DICKINSON, Zagreb, Hala, 13.07.2024. - galerija

Iako je ova godina prepuna raznih koncerata, ne samo rock i metal žanra, jedan od definitivno išÄekivanijih koncerata ove godine je bio solo koncert velikog frontmana gigantskog Iron Maidena. Govorim naravno, o Bruceu Dickinsonu, koji je u sklopu svoje promotivne turneje za najnoviji studijski album naziva „The Mandrake Project“, došao i u Zagreb. Točnije u Halu Zagreb (na križanju Heinzelove i Radničke ako nisam pogriješio).

Iako ime prostora može varati, to je zapravo open-air prostor, u kojem sam eto, prvi put bio. A gdje ćeš boljeg razloga od koncerta ovakvog kalibra. Kao predgrupa ovom velikanu NWOBHM-a i metala generalno, odabrani su bili domaći metalci koji sve više i više ostavljaju svoj trag ne samo na domaćoj, nego i meÄ‘unarodnoj metal sceni. Tu naravno, mislim na Keops.

Zagrijavanje prisutnih, negdje cca 700-800 metalnih duša, Keopsi su počeli točno u 20:00 h. I naravno, odmah žestoko sa „Unconscious Mind“, da bi nastavili sa potpuno novom pjesmom „The Machine“, i onda solidno popularnom „Road To Perdition“ za koju su i snimili spot, da bi nastavili sa „Rise Again“ i još jednom novom pjesmom koja će svakako naći svoje mjesto na slijedećem albumu, „Misery Memento“. Uslijedila je još jedna nova, „Land Of The Sacred“ i za kraj su odsvirali dobro poznatu i istoimenu „Keops“, ovaj puta na engleskom jeziku, iako postoji i verzija na hrvatskom koja je zapravo dosta popularna meÄ‘u domaćom ekipom.

Da se malo osvrnem i na ukupan dojam svirke ekipe iz Keopsa...

Zvone kao frontman i vokal je stvarno dao sve od sebe, ne samo vokalno, nego i interaktirajući sa publikom, i to se odrazilo kroz pozitivnu interakciju i kontrareakciju same publike. Iako mnogi znaju za njih, vjerujem da je tu bilo i dosta ljudi koji su ih prvi puta čuli i vidjeli, i svakako sam uvjeren da su kasnije poslušali online što još ima za čuti od njih.

Ne smijem zanemariti ni ostatak banda, koji je svirački bio žestoko opak i točan, sve je bilo kako treba, Bruno kao glavni gitarist i de facto glava banda, Brane se nadovezuje na svojoj gitari s druge strane dok ih Zoki na basu popunjava kako samo on zna. Naravno, bez čvrste pozadinske „artiljerije“ aka bubnja, sve to ne bi zvučalo tako čvrsto, a Adam je za to zaslužan.

Svojih pola sata su iskoristili maksimalno dobro, rekao bih.  Sve u svemu, odlično zagrijavanje za zvijezdu večeri, kojeg smo ipak, svi prisutni željno čekali.

SETLISTA KEOPS:

1. Unconscious Mind
2. The Machine
3. Road To Perdition
4. Rise Again
5. Misery Memento
6. Land Of The Sacred
7. Keops
    

***

U 21:00 h se na stage penje ON, glavom i bradom, gdin. Bruce Dickinson. Osoba koja je uzor bila i ostala, generacijama vokala u metalu.

Njegov prateći band je stvarno šarolik, sastavljen od članova koji su došli doslovce iz raznih kutaka Europe i svijeta, pa je tako na bubnju Dave iz Los Angelesa, Giuseppe iz susjedne nam Italije ubija na klavijaturama i kitari, irska Tanya, jedini ženski član je pljenila poglede kako svirkom, tako i stasom, te Philip, opaki Šved na jednoj gitari, i Chris, Švicarac na drugoj. Pravi „čušpajz“, no, kako svi znamo, dobar čušpajz je sastavljen od raznih kvalitetnih sastojaka. Ovaj nije mogao biti kvalitetniji.

Svirka, nakon dva introa, je započela sa „Accident Of Birth“ sa istoimenog albuma iz 1997.g. da bi nastavili sa „Abduction“ („Tyranny Of Souls“ album iz 2005.g.) i „Laughing In The Hiding Bush“. Sa novog albuma su se na setlisti našle „Afterglow Of Ragnarok“, „Resurrection Men“ i „Rain On The Graves“.

Iako više manje znam većinu opusa Iron Maidena jako dobro, sa Bruceovim solo albumima, priznajem, nisam toliko upoznat koliko bi možda trebao biti, pa se tu našlo dosta pjesama koje mi jesu negdje u „primozgu“ bile kao poznate, ali ipak ne dovoljno. S druge strane, tu se našlo i pjesama poput „Tears Of The Dragon“ koje su jednostavno svevremenske. S druge strane, na setlisti se našla i instrumentalna pjesma „Frankenstein“, cover banda „The Edgar Winter Group“. Da li je moglo bez nje, i umjesto nje neka njegova? Rekao bih da da. Ali, to je Bruce, može otpjevati i tri oberštajerske, nitko mu ne bi zamjerio.

Osobno, volio bi da je otpjevao i recimo, „Tattooed Millionaire“, i još neke stvari sa ranih albuma, ali, šta je, tu je. Nakon nekih sat i deset minuta, Bruce se „zahvalio“ na svirci hrvatskoj publici, kao što to obično biva, te se vrlo brzo kroz gromoglasno zvanje i navijanje „dao nagovoriti“ natrag na stage da odradi bis. Bis nam je u vruću ljetnu noć doveo „Navigate The Seas Of The Sun“, „Book Of Thel“, i „The Tower“ za „kraj krajeva“.
 

Malo da se osvrnem generalno na koncert...
Hala Zagreb, solidno open-air mjesto za svirke na malo čudnoj lokaciji, za otprilike 5 tisuća ljudi po mojoj procjeni.  Prostor ipak nije bio dupkom pun, ali nekih 3 tisuće ljudi je svakako bilo prisutno.

Da li je Bruce zaslužio veću publiku, ako ne i četverostruko veću? Svakako. No, to samo pokazuje veličinu Iron Maidena kao takvog, i kako nekad poprilično naivno, sudeći po njima, očekujemo slično za solo projekte i koncerte nekog od članova banda, pa makar to bio glavom i bradom sam Bruce Dickinson.

No, vokalno, gospodin u svojim srednjim 60'-ima, koji se uspješno izborio i pobijedio ni manje ni više nego rak grla, je jednostavno U-B-I-O.   Nije da nisam to očekivao, ipak sam ih nema dugo gledao u Ljubljani i bio je fenomenalan.
Energetski, kao da ima pola manje godina nego što zapravo ima, skačući posvuda po stageu, ne imajući mira ni sekunde. Vjerujem da mnogo mlaÄ‘i, uključujući i mene, bi se umorili, dapače, umrli nakon nekih pola sata takvog ritma.

O interakciji stvarno ne moram previše, to je fuckin' Bruce Dickinson, taj bi i kamen natjerao da viče, skače i vrišti. Ali, spomenuo je probleme sa austrijskom zrakoplovnom kompanijom i njihovim carinicima u zračnoj luci (nisam ulovio gdje točno), i fakat ih je spljuvao onako brutalno, ističući da su na kraju došli busom, i da mu je iznimno drago da je tu. Naglasio je da se u Hrvatskoj osjeća kao kod kuće i da mu je uvijek drago biti ovdje, na bilo koji način. Što je naišlo na gromoglasno odobravanje, zvižduke i pljesak. 
U jednom trenu (nakon glavnog dijela svirke, pred bis) je većina publike počela skandirati kao da su na nogometnoj utakmici, a Bruce kao veliki fan nogometa na to nije ostao ravnodušan. 

Moram se malo i na band osvrnuti...

Osim svirački kvalitetni i virtuozni, ni oni nisu bili statični i „kameni“ na stageu, tako da je cijeli koncert zapravo bio isprepleten energijom svih njih na čelu s Bruceom. Pakleno vruću subotu je Brus „izbrusio“ vrhunski, vikend nije mogao biti bolji, i definitivno će ovaj koncert ostati u pamćenju svih onih koji su bili tamo.  Skupa sa mnom...

I am the truth that's playing hide and seek.
 

SETLISTA BRUCE DICKINSON:

1. Accident Of Birth
2. Abduction
3. Laughing In The Hiding Bush
4. Faith
5. Afterglow Of Ragnarok
6. Chemical Wedding
7. Tears Of The Dragon
8. Resurrection Men
9. Rain On The Graves
10. Frankenstein (cover)
11. The Alchemist
12. Road To Hell
    BIS:
13. Navigate The Seas Of The Sun
14. Book Of Thel
15. The Tower

Ustupljeni text je napisao Ivan Šunić Camaro posredstvom www.sounguardian.com akreditacije.