Malo je reći kako se od ovog koncerta očekivalo mnogo i kako su ljudi nestrpljivo čekali dolazak jednog od najznačajnijih bendova sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Sama vijest o tome kako će Blue Öyster Cult ove godine odraditi svega tri koncerta u Europi, a od toga će jedan od njih biti u Ljubljani je pothvat kojim se organizatori i promotori stvarno trebaju ponositi i smatram kako im već u početku ovog izvještaja mogu čestitati i pohvaliti ustrajnost kojom su pristupili ovom zadatku i okupljenima omogućili jedno nezaboravno iskustvo. Prostor koji krasi Media Center (Cvetličarna), u kojemu sam bio po prvi put, se pokazao kao odličan odabir za koncerte ovakve veličine i sve u svemu, a o svemu tome malo više u odlomcima koji tek dolaze... Koncert vrijedan pohođenja i nezaboravno iskustvo koje će se prepričavati, a sve okruženo vjetrom, kišom i olujnim nevremenom koje je sve moglo promijeniti. Glazba i ljudska volja su izdržali, a to nekako ulijeva nadu u budućnost oba pojma.
Nakon oduženog putovanja zbog vremenskih neprilika i zastoja u prometu koji su se mogli očekivati, ali svakako i onda iznenade bilo koga, napokon smo se probili kroz dijelove Hrvatske i Slovenije te same Ljubljane kako bi se pronašli pred prostorom gdje se održava koncert. Ponavljam, po prvi put sam u prostorima Cvetličarne pa mi je sve bilo za nijansu novije i uzbudljivije. Koliko sam shvatio iz čitanja i istraživanja, sam prostor je nadograđen i obnovljen kako bi mogao omogućiti većim izvođačima i bendovima nastupe u Ljubljani, pogotovo kako neki od njih to nisu do sada mogli odraditi zbog prostornog ograničenja. Prostor se i u mraku, usred nevremena, činio zanimljivim, no nekako mi se čini kako ću puni dojam dobiti tek kad se u njemu ponovno pojavim za nekog ljepšeg i ugodnijeg vremena. Sam prostor je prozračan i prostorno godi publici, a povišeni dijelovi „gledališta“ svakako omogućavaju bolji pogled na pozornicu, što je odličan odabir onima koji ne žele gužvu i koji možda žele događaj bolje popratiti kroz objektive svojih fotoaparata i mobitela. Sve u svemu, dobar prvi dojam i mjesto vrijedno ponovnih posjeta i susreta.
Kako je najavljeno od strane organizatora, Blue Öyster Cult se pojavio na pozornici točno u 21:00, a prvoj pjesmi je prethodio instrumentalni uvod koji je izvorno, ako se ne varam, Vangelisovo djelo i dio izvorne glazbene podloge koja krasi film Blade Runner iz 1982. godine. Ponavljam, ako se ne varam i ako sam dobro čuo, to je ono kako je bend najavljen i što je poslužilo kao uvod u ostatak večeri. Za to vrijeme su se na pozornici pojavili svi članovi benda te je koncert u svoj svojoj punoći mogao početi. Ono što nas je čekalo je nešto više od sat i pol odličnog koncerta gdje je bend dokazao svoju vrijednost i opravdao sve što se veže za ime Blue Öyster Cult. Istina, u bendu su izvorna samo dva člana, potpomognuti dugogodišnjim glazbenicima koji svojom predanošću i znanjem opravdavaju svoje mjesto u bendu i povjerenje koje su im „oni stariji“ dali. Naravno, neponovljivi i karizmatični Eric Bloom svojom pojavom odmah pobudi draž kod okupljenih. Iako su godine tu, uzmemo li u obzir kako je bend neumoran od 1967. godine naovamo, jasno je kako je podosta stvaralaštva te mnogo koncerata i mnogo prijeđenih kilometara iza njega. Iako je glas izgubio na snazi i kako se snalazi s onime koliko mu godine dozvoljavaju, bilo bi ružno reći kako to ne valja. U svom snalaženju i odrađivanju on svaki svoj mogući propust nadomjesti nekom posebnom pojavnošću na pozornici, svako malo se izmjenjujući na instrumentima pa ga tako možete u jednom trenutku vidjeti s gitarom u ruci, a već u drugoj pjesmi se namjestio iza klavijatura i radi ono u čemu je dobar od svojih početaka s bendom. Ponekad se samo došeće i stane pred mikrofon pa vas povede u putovanje koje neke pjesme imaju za ispričati i onda dobijete kratko predavanje o povijesti koja je vodila do stvaranje neke od pjesama koje ćemo čuti. I još kada nasmijan i predan publici stoji pred vama, noseći na sebi majicu s likom Godzille... Što li se može više tražiti i željeti! Poneki pokret ruke i dočaravanje onoga što želi reći pa osvrt na ostale članove koji su pored njega te razmjena poneke riječi tu i tamo sa svima ide u prilog toga kako mu se ne žuri, nema potrebe za pretjerivanjem i potrebno je samo odraditi i odsvirati sve kako treba. A u svemu tome mu pomaže Donald Roeser, poznatiji kao Buck Dharma, gitarist i glazbena pojava koja svojim utjecaje i pristupom stvaralaštvu i sviranju treba biti puno više spomenuta, no to se nekada, nažalost, ne događa. Uistinu jedan od boljih i posebnijih gitarista koji je krasio žanrove unatrag više od pedeset godina, svojom pojavom i svime što je ostavio iza sebe bez imalo razmišljanja, po meni, treba biti više hvaljen i više spominjan jer je svom svojom samozatajnošću i radom koji stoji iza toga opravdao svoje ime, godine koje ima i sve one godine stvaralaštva koje su iza njega. Pomno smišljene i odrađene promjene u pjesmama, riffovi koji su ponekad drugačiji i neshvatljivi te solo dionice koje se prostiru tu dosta, ali nikada napadno, već sve u službi pjesme. Sve je tu. A kada si dozvoli i vidi kako ima prostora za ponekim ugodnim pretjerivanjem, tu je i svoje mjesto pod svjetlima iskoristi u potpunosti. Na koncertu nije bilo dosadnog i tihog dijela, pošto je bend instrumentima pokrivao sve i jedan trenutak istog. Čak i jedan trenutak puknuća dijela bubnjeva je bio pokriven i bezbolno odrađen. A sve zanimljivo i s ciljem kako od vas traži punu pažnju i predanost, sve objedinivši u iskustvo koje ćete stvarno prepričavati i koje će vam biti među dražima u sjećanju.
No njih dvojica nisu tu sami i bilo bi neukusno ne spomenuti ostatak benda. Ritam sekciju benda čine bubnjar Jules Radino (koji je s bendom od 2004. godine) i bassist Danny Miranda (koji je u bendu bio od 1995. godine pa do 2004. godine te se ponovno vratio 2017. godine), a pored njih je multiinstrumentalist Richie Castellano (koji se bendu priključio 2004. godine kao bassist, a tri godine kasnije prelazi na gitaru i povremenu stane iza klavijatura). Iako svatko od njih ponaosob odrađuje svoje zadatke na razini koja se od njih očekuje i koja opravdava njihovo bivanje u bendu, svakako najviše treba izdvojiti doprinos, energiju, predanost i strast koju Richie Castellano pokazuje na pozornici, šetajući se između ostalih članova i izmjenjujući se na instrumentima kako bi ostatku bendu upotpunio trenutke, zapravo ponekad i cijele pjesme pa onda po potrebi s ostalima stao i iza svog mikrofona pa upotpunio neke pjevne dijelove koji to traže, a tu i tamo se našao i u ulozi pjevača za cijele pjesme. Uistinu, glazbenik koji me u potpunosti iznenadio i dao mi još jedno ime koje vrijedi pamtiti i pratiti kuda će kretati njegov rad u godinama koje su pred nama. Pored i iza njega, ritam sekcija je odrađivala svoje čvrsto i točno onako kako treba, a svatko je dobio i poneki trenutak kako bi se publici pokazao kroz poneki solo i trenutak gdje se pratilo samo njih. Iako su se u nekim dijelovima pjesama doslovno igrali i jedan drugome zadavali smjernice kako bi se na kraju dopunjavali i stvarali isprepletene dijelove koji su publiku držali budnom i u potpunosti posvećenu onome što se događa ispred njih. A što se same publike tiče, svakako je ugodno bilo vidjeti izmiješanost naraštaja i pomiješana lica koja nikako nisu bila od ljudi koji su se tu pojavili samo zato što ništa pametnije nisu imali za raditi ponedjeljkom navečer, već mi se čini kako su na ovom koncertu uistinu bili ljudi koji to slučaju i koji svoju ljubav prema ovom bendu žele prenijeti nekim novim naraštajima pa to isto ulijeva nadu u budućnost i mogućnosti koje dobra glazba i ljudi koji ju stvaraju ostavljaju za neko drugo vrijeme, za vrijeme gdje će se možda više cijeniti ono što se moglo za nečijeg života. Ponekad je okrutno čitati svoje riječi i vraćati se na osvrte i recenzije s kojima se pokušava nešto reći i dočarati te se nadam kako će više ljudi s vremenom shvatiti kako trebaju njegovati trenutak za koji se odluče i trebaju obogatiti svoje živote dobrim stvarima, jer sve je prolazno. Moguće je kako je ovo bio posljednji put i prilika za vidjeti Blue Öyster Cult uživo pa mi je drago što će ovakav koncert postati dio mojih sjećanja i onaj dio istih za koja ću moći reći kako sam vidio i čuo dok se neki od vas nisu uopće rodili! Iskreno se nadam kako u tim trenucima prisjećanja i proživljavanja nekih minulih vremena neću biti dosadan i naporan...
Za skorašnji kraj, tu se nalazi i popis pjesama koje je bend odsvirao tijekom ljubljanskog koncerta. Uspjeli su u vrijeme trajanja koncerta ugurati šesnaest pjesama, više nego na većini koncerata koji su ove godine iza njih, ali moglo bi se napisati i reći kako se mogla ubaciti još poneka pjesma ili se moglo neke zamijeniti s onima koje su nam osobno draže... No tako je sa svim koncertima najdražih nam izvođača i bendova pa nekako nema smisla to svaki put pisati, ali gdje bi onda nestala ugoda žudnje i „žalosti“ za nečime što niste vidjeli i čuli te trenutak gdje ste si pomislili kako su mogli odsvirati još barem ovu ili možda još par dragih pjesama. No, kako god bilo, bend je u konačnici svoj popis pripremio, odsvirao i pritom proveo okupljene kroz dobar dio svog opusa, a sam popis pjesama je izgledao ovako:
01. The Red & The Black
02. Dr. Music
03. That Was Me
04. Burnin' For You
05. ME 262
06. Harvest Moon
07. Hot Rails To Hell
08. Buck's Boogie (Instrumental)
09. Tainted Blood
10. Then Came The Last Days Of May
11. E.T.I. (Extra Terrestrial Intelligence)
12. Godzilla
13. (Don't Fear) The Reaper
14. Tattoo Vampire
15. Harvester Of Eyes
16. Cities On Flame With Rock And Roll
Ukratko, ovo je stvarno bilo jedno nezaboravno iskustvo i koncert koji ću uistinu pamtiti u cijelosti po samo dobrim trenucima. Istina, putovanje i posao su stvorili umor pa se osvrt pisao u svakom trenutku slobodnog vremena, a vjetar, kiša i sveopće nevrijeme su obilježili putovanje, koncert i povratak pa je sve dobilo jednu burnu notu i nezaboravne trenutke smijeha, redanja šala i snalaženja u prometu koji nije bio na našoj strani, ali se nadam kako su se svi snašli i što bezbolnije došli na i otišli s koncerta. Vjerujem, isto tako, kako nitko nije ostao ravnodušan i kako će se imati štogod za ispričati i prepričati u danima, a i godinama koje dolaze nakon koncerta. No to nas ne smije ulijeniti i uspavati pri odlasku na ostale koncerte i događanja kojih ima podosta do kraja godine, bilo to u okolnim državama ili kod nas pa pratite najave, objave i vijest za nešto što bi vas moglo zanimati. A sada treba još jednom pregledati jesam li štogod ostavio i zaboravio u Ljubljani te bi možda i na vrijeme trebalo stići na posao. Do sljedećeg puta...
.jpg)
