BLACK REBEL MOTORCYCLE CLUB, The Vacant Lots - Zagreb, Tvornica Kulture, 13.06.2019. - galerija
Bend iz San Francisca koji već dvadeset okruglih valja li valja iskonski rock, sinoć je u Tvornici zajedno s publikom proživio sve bitno: rolanje, prisjećanje, katarzu i rock potvrđivanje. Iako mi je uopće glupo nadovezivati se na tematiku "da li je umro rock'n'roll?" i "r'n'r je mrtav" jer je to za sve osim gro tinejdžera koji ionakog nikad (osim 60.-tih) ni u jednoj dekadi nisu kao prvi izbor imali rock'n'roll (u mojoj je bio disco i pop, sada je nešto drugo) te za prevažne glazbene mislioce koji trabunjaju o metafizici glazbe naročito "Rocka i Rolla", to nije neka naročito konačna stvar, baš obratno rock je itekako živ ali mijenja ruho. Očito ga je problem prepoznati.
Poput Stonehengea, kamenih stupova snage i postojanosti, Black Rebel Motorcycle Club valja svoju verziju rocka uporno i ne odustaje iako su davnih dana i sami postavili to škakljivo pitanje: "Whatever Happened to My Rock ‘n’ Roll?" 2001. nakon notornog otkazivanja koncerta Lenny Kravitza u Domu Sportova, kojemu je trio trebao biti predgrupa. S njihovim r'n'r apsolutno ništa nije bilo naopako niti tada (jer su se samo prebacili u Močvaru i zabadave odsvirali 45 minutni set, jer im se naprosto sviralo - ako to nije rock'n'roll, što je onda?) niti je to sada, u digitalno doba, doba urbane glazbe, hop-hopa i (u nas) cajki (OK cajke postoje i vani samo drugačije zvuče od naših). To isto pitanje (u "Punk Song") postavili su i sinoć na kraju dvosatnog i kusur seta i doživljeno je kao "krug se zatvorio" - kao finalni vrhunac jednog zapravo čudnog koncerta.
Voljela bih da mogu reći da je sinoć bio fantastičan koncert jer je BRMC fantastičan, "tamni, opori, cool i fu** it all bend" - ali nije. Nikako nije bio prosječan, to kod BRMC-a nije moguće - samo je bio jako čudan. Za početak je tek na nekoliko mjesta u dvorani razglas bio pogođen, sve ostalo je bilo bubnjanje i zujanje u ušima i totalno nerazumijevanje što Peter Hayes i Robert Levon Been pjevaju (da im ne znaš pjesme dakako, ali ipak dojam je pokvaren), po vlastitim riječima bili su toliko umorni da "najradije večeras ne bi bili ovdje", ali da se krivo ne shvati to su spomenuli tek nakon prisjećanja na Močvaru one davne godine. Zezala je i tehnika, a paklena vrućina koja vlada Zagrebom proteklih nekoliko dana samo se preselila u Tvornicu i svi su teško disali i teško čekali da prodišu. To se desilo samo dvaput - kada je nakon prvog dijela koncerta s pomalo nespretnom set-listom početna dinamika prilično opala i umrtvila publiku (opet, u kontekstu svega) i kada su Peter i Robert, svak sa svojom pjesmom akustično tražili "re-connecting" sa sobom i publikom a nakon toga se koncert ponovo strmo dignuo, te kada smo iz dvorane izašli na koliko-toliko osvježavajući, hladniji zrak.
Iako je masni, opori, pulsirajući i hipnotički BRMC rock'n'roll eksplodirao kroz "Shuffle Your Feet", "Ain't No Easy Way", "Berlin", "Conscience Killer", preko "Stop"-a do vrhunca i kraja večeri "Spread Your Love", te na bisu kojeg praktički i nismo čekali uz "Echo" i "Ninth Configuration", te već spomenutu "Whatever Happened to My Rock ‘n’ Roll?" dojam je da se ipak koncert malo previše razvukao u jednoj teškoj večeri - da su odgrmili sati i po' bio bi to savršen koncert. Sa ili bez "Aye" (poželjno sa), koju sinoć nismo čuli.
U komunikaciji s publikom ali i općenito samozatajan bend nije ni sinoć puno pričao, Peter i Robert su bili svak u svom uglu koje su na kraju zamijenili, a Leah Shapiro je udarala ritam nepogrešivo i beskompromisno i nekoliko me puta podsjetila na Meg White.
Iako posve drugačiji, njihov nastup na INmusicu prije četiri godine nekako je išao sličnom dinamikom. Prva polovica bio je jednaki spori i teški - crni - build-up a onda prasak do kraja. Ipak, još osjećam da nisam vidjela ni približno onaj pravi, najbolji BRMC - u Močvari nisam bila, no to ionako nije bilo ono pravo.
Na žalost, ne mogu puno reći o predgrupi The Vacant Lots, jer sam uspjela čuti samo par zadnjih pjesama - no, ako ćemo o tome koliko je rock još živ - da se razumijemo: rock'n'roll nije mrtav niti će ikada biti. Upucajte se glazbeni metafizičari i gnjavatori dobre glazbe. Sve dok je bendova poput The Vacant Lots i Black Rebel Motorcycle Cluba.
I rest my case.
