Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Iako se na ovaj album čekalo dugih sedam godina, može se sa sigurnošÄ‡u napisati i tvrditi kako se ovdje radi o njihovom najboljem uratku do sada, gdje možete čuti i osjetiti veliki napredak u promišljanju oko svog stvaralaštva i gdje se neka zrelost osjeti na više razina. Za sami početak, smatram kako vrijedi naglasiti, ovo neće biti jedno lako slušanje i Attic nipošto neće biti vaš prvi odabir pri otkrivanju nove glazbe koja se objavljuje tijekom ove godine. Za sve ostalo, od stava o onome što ste čuli i vidjeli pa do krajnjeg mišljenja i osobnog osvrta na njihovo stvaralaštvo, ste sada odgovorni sami.

Idemo malo o bendu i povijesti koja je do sada iza njih... Attic nastaje 2010. godine (moje poimanje pojma „noviji“ bend) u Njemačkoj te od tada predano i temeljito rade na svom izričaju i pristupu stvaralaštvu koji je itekako poseban, gledano  sa stajališta današnjice. Osvrti i stavovi ih usporeÄ‘uju s ranim stvaralaštvom koje je obilježilo bendove kao što su Mercyful Fate i King Diamond pa ovdje već dobivate uvid u ono što sam pisao u uvodu, spomenuvši se kako ovo neće biti lako slušanje i kako vam se Attic možda i neće svidjeti nakon što čujete ono što su objavili ove godine. Meni osobno to odgovara u potpunosti i malo je reći kako nisam niti u jednom trenutku skrivao oduševljenje onime što čujem i vidim, ali sam posve svjestan kako to nije za svakoga i kako bi se ovdje mišljenja itekako mogla razilaziti. No, to ne umanjuje činjenicu kako se radi o dobrom bendu koji ima svoj poseban izričaj i koji radi na svakom svom albumu temeljito i vjerno, bez potrebe za dokazivanjem bilo kome od nas. Doduše, bilo bi dobro kad bi ti albumi bivali češÄ‡e objavljivani i kad bi se svakih nekoliko godina mogao osvrnuti na njihovo stvaralaštvo. Sedam godina je dosta vremena za čekati na neki novi uradak, a oni koji toliko predano ne prate nečije stvaralaštvo, lako zaborave na to kako je bend uopće postojao, a kamoli kako su još uvijek u opticaju i kako stvaraju nešto. Takve su odluke, naravno, samo na bendu i njegovim članovima, a na nama je samo budno čekati i nadati se. Promjene unutar benda su stvarno neprimjetne te je dobrim dijelom postava benda dugi niz godina nepromijenjena. Attic tvore pjevač Meister Cagliostro i gitarist Tim ''Katte'' Katteluhn, koji su od samog početka u bendu, a ostatak čine drugi gitarist Max ''Povver'' Werner, bubnjar J.P. i bassist Christoph ''Chris'' Erdmann. I to je o bendu, ukratko ,stvarno to. Malo podataka i malo dostupnog sadržaja, ali postoji neka osnova kako biste se mogli upoznati s bendom i ljudima koji stoje iza imena Attic. Iskreno, to je pomalo i poželjno, pošto tako dobivate bolji uvid u njihovo stvaralaštvo, bez pretjeranog opterećivanja s činjenicama i „zanimljivostima“ vezanim za članove benda. Pa ću s tom mišlju stati ovdje i posvetiti se samom albumu i sadržaju istog...

Return Of The Witchfinder dolazi kao treći album unutar opusa kojega Attic do sada ima iza sebe, a kroz deset pjesama i pedesetak minuta trajanja priča priče koje su već otprije obavijene prikazima i slikama jasno povezivim s okultizmom i sotonizmom te dodatno obogaćeno s primjerima iz stvarne povijesti i, naravno, pojmovima koji se vežu za onostrano. Do sada su pjesme Darkest Rites i Synodus Horrenda samo dobile svoje video uratke, ali je to dobar početak kako biste vidjeli kako to sve izgleda i koliko je to sve oblikovano i prikazano na jednoj teatralnoj razini. Svakako zanimljivo i vrlo upečatljivo, ako vas takvi pogledi i saznanja koja dobivate iz pjesama zanimaju. Nekima će se ovakav izričaj i pristup odmah učiniti nezanimljivim i odbojnim te će odmah odustati od ikakvog nauma koji uključuje otkrivanje i preslušavanje ovog i sličnih mu bendova. Razumno, no iskrenog sam mišljenja kako si onda možda oduzmete priliku čuti nešto novo i tako si uskraćujete iskustvo uživanja u nečijem stvaralaštvu. ÄŒini mi se kako ovaj album, kao i njihov prvijenac, The Invocation iz 2012. godine, nema neku priču koja se proteže kroz sve pjesme, tako tvoreći svojevrstan koncept, za razliku od drugog albuma, imena Sanctimoniou iz 2017. godine, koji je imao koncept. Bend zvuči itekako uvježbano i svatko svoj dio i ulogu odraÄ‘uje kako treba i na visokoj razini zadatka, a ponajviše se ističu raznorazni dodaci i utjecaji više podžanrova pa to tvori jednu raznolikost s kojom vam neće biti dosadno i zamorno, a samim time ćete ovih pedesetak minuta odslušati bez imalo zastoja i žaljenja za uloženim/utrošenim vremenom. Glazbeno je tu kako bi vas vodila i sa samom produkcijom se to sve objedinjuje u zanimljivu količinu izmjena, promjena pa se sve to dodatno obogati ponekim orkestralnim dijelovima i zvucima klavira i violine koji dodatno produbljuju svaku tajnovitost i značaj koji se krije unutar pjesama. Dobrim dijelom je svaki dio postavljen točno onako kako treba, a svaki naglasak i trenutak koji iziskuje malo više pažnje služi svrsi i prati pjesme kako bi ih u potpunosti dovelo do one razine gdje trebaju biti. Možda se nekome produkcijska zagušenost i osjećaj mutnog zvuka neće svidjeti, ali mi se čini kako je to napravljeno baš s ciljem i svrhom kako konačni dojam i utisak treba biti... Pomalo zastrašujući. Naravno, izmeÄ‘u svih glazbenika i same produkcije provlači se Meister Cagliostro i njegov glas, njegov pristup svemu i izričaj koji nikako ne ulazi u okvire glazbe i žanrovske opredijeljenosti koja trenutno vlada. Itekako je čujan i osjetan utjecaj kojega na njega ima King Diamond te se to nikako ne može opovrgnuti i zanemariti, a i ne treba. Sva ta teatralnost i upečatljivost samo doprinose stvaralačkom pristupu i slikama koje Attic želi slikati svojim notama i svojim pričama koje su vješto voÄ‘ene pjevanjem koje ponekad preÄ‘e u neki oblik režanja, a zatim tajanstveno i neočekivano kreće prema pomalo hrapavom falsettu koji odaje posvetu uzorima, ali i istovremeno stvara vlastiti dojam i pristup koji je pomalo drugačiji, pomalo dublji i mračniji pa se ne može naklapati i osporavajući govoriti o čistoj kraÄ‘i nečije posebnosti, bez imalo vlastitog doprinosa i predanosti radu koji nekoga, a i njegovo stvaralaštvo, obilježava. Iako, vjerujem kako će se pojaviti oni kojima to uopće ne odgovara i kako će na sami spomen King Diamonda zakolutati očima i jasno, bez razmišljanja, dati do znanja kako ih ovaj bend i ovaj album uopće ne zanimaju. U potpunosti sam svjestan toga. No, ipak, možda se i vi i ja iznenadimo, na kraju dana te vam se svidi ono što čujete i vidite. Tko zna...

I to bi vam bilo to, ukratko o Atticu i ljudima koji stoje iza tog imena te ovogodišnjeg, novog studijskog albuma Return Of The Witchfinder, kojega su objavili i svijet podsjetili kako još uvijek postoje, rade i žele stvarati i ostaviti trag unutar najdražeg nam žanra. Svidio vam se on ili ne, album kao što je Return Of The Witchfinder dolazi kao ugodno osvježenje unutar pomalo ponavljajućeg i zagušljivog stanja gdje se bendovi nalaze zadnjih godina i kako članovi istih gledaju na to kako njihove pjevačice i pjevači trebaju zvučati. Znam kako se ovo moje mišljenje nekima neće svidjeti i kako bih s ovime ovdje napisanim mogao naići na poneko negodovanje i neslaganje, što je u redu, ali trebate biti svjesni raznolikosti i mogućnosti koje u toj istoj raznolikosti postoje. Krene li sve zvučati isto ili slično, jednostavno će se stvoriti zagušljivi prostor koji neće privlačiti novo slušateljstvo, a svaki podžanr se tako kad-tad ugasi i nestane. Okrutna činjenica i stanje koje je zadesilo mnoge prije, što ne znači kako se to ne može dogoditi i svom najdražem podžanru i bendovima koje smještamo unutar njega. Razmislite malo o tome. Do sljedećeg puta...