Novi film Wesa Andersona koji je skoro pa "protrčao" kinodvoranama ovo ljeto, no zaslužio je svakako našu pažnju i vaš pokušaj da ga ulovite još negdje bilo na straeming servisima ili još kojoj projekciji.
Prošli film Wesa Andersona, sjajni "The French Dispatch" (2021), bio je prava poslastica za sve koji vole ambicioznije i angažiranije filmove, ujedno i pomalo bizarne, a svakako otkačene. Nisu ovo "multiverzumski" filmovi kao što je hvaljeni Oscarovac "Everything Everywhere at the Same Time", iako im se dodaju slični ili isti pridjevi, baš obrnuto, ako volite vrckave, frckave, zabavne, a ektravagante misaone puzzle, s pričom koja je naizgled zbrkana, ali nakon gledanja nećete baš "dumati" godinu dana i sve će sjesti na mjesto i nećete imati osjećaj da vas je netko "preveslao" pod izlikom "umjetničkog nereda".
Uz to, Anderson ima nevjerojatni ugled među glumcima in general i uz svoje stalne glumce (Jason Schwartzman, Adrien Brody, Tilda Swinton, Edward Norton, Willem Defoe, Jeff Goldblum, Jeffrey Wright...) bez ikakvih problema okupi cijelu svitu sa A-liste, dapače, glumci žele biti u njegovom filmu pa makar i na par minuta (Margot Robbie). Pa je tako ponovio najbolju glumačku ekipu i ove godine, uz nabrojane još i Toma Hanksa, Scarlett Johansson, Steve Carella, Matta Dillona, Bryana Cranstona, Liev Schreibera, Rupert Frienda, Ritu Wilson...
Meni je, moram priznati, gušt gledati sve njih bez svog glumačkog ega kako daju sve od sebe i u mikro ulogama, sve samo da budu u Andersonovom filmu.
"Asteroid City" je prije svega visoko stiliziran film, i možda vizualno najupečatljiviji do sada, ne nužno i najbolji. A opet, Anderson nikad nije toliko pažnje posvetio konstrukciji i detaljima, nauštrb priče, koja je opet kompleksna, kao i uvijek, ali je ovaj put od mnoštva likova (ergo puno poznatih i nepoznatih glumaca) dosta ostalo toga "visjeti" nezavršeno ili pod upitnikom.
S druge strane veliku je pažnju opet posvetio kadroviranju, drugačijim uglovima, a neke scene je napravio tako da su posveta nekim velikim filmovima ili redateljima (pustinja Arizone gdje se nalazi Asteroid City i narandžasti Divlji Zapad kao u starim westernima, ili komična policijska "potjera" - auto s kriminalcima, policijski auto i policijski motocikl peiodično se ponavljaju u filmu kao usput prolaze kroz Asteroid City.
Film je kombinacija komedije i drame, točnije pod krinkom komedije krije se drama i neka ozbiljna pitanja. Kao i svaki Andersonov film teško ga je baš objasniti, ali priča za koju je scenarij napisao zajedno s Romanom Coppolom, išla bi otprilike ovako: mlađi bivši ratni reporter (nalazimo se u hladnoratovskoj 1957. godini, vremenu učestalih atomsko-hidrogenskim pokusa) Augie Steenbeck, svježi udovac koji djeci još nije stigao i znao reći da im je majka umrla prije tri tjedna (igra ga odličan Jason Schwartzman) i koji dolazi sa sinom tinejdžerom i tri male kćeri u Asteroid City na godišnju konvenciju mladih znanstvenika Junior Stargazere/Space Cadete (njegov je sin Woodrow jedan od briljantnijih) u mjestašcu koji doslovno ima samo zalogajnicu, benzinsku pumpu, auto kamp s kućicama za posjetitelje i ne mnogo više od toga, ali naravno ogromni krater (recimo veličine dječjeg igrališta) gdje je pao asteroid, koji je pak (ili dio njega) maleni poput rukometne lopte i čuva se kao relikvija.
Augie i Woodrow (izvrstan Jake Ryan) tu susreću cijelu svitu gostiju (roditelje i drugie mlade znanstvenike, organizatore, policiju, bend koji zapne tu jer zakasne bus za dalje, vojno-obavještajne figure...) no najvažnija je slavna glumica Midge Campbell (najbolja Scarlett Johansson) s kćeri Dinah, također mladom znanstvenicom - među kojima se (dvoje starijih - dvije mladih) kasnije razvije snažna emotivna priča.
U Asteroid City dolazi i Augijev bogati svekar Stanley Zak (odličan Tom Hanks) koji zeta baš ne šmeka posebno, ali Augie treba pomoć s tri djevojčice, pa eto Zak hoće spojiti ugodno (izlet) s korisnim. Usput, s djevojčicama odradi priručnu ceremoniju privremenog ukopa svoje kćeri čiji je pepeo Augie stavio u Tuppeware plastičnu posudu (naročito komične scene s tom plastičnom zdjelom)...
Večer podjela nagrada najboljima je i najvažniji trenutak kada se na nebu okupljena publika prati kretanje zvijezda i asteroida s glavama u običnim kartonskim kutijama (naravno s napravama za gledanje, kombinacije stakalca, ogledala itd. (zamislite si prizemniju vizualnu verziju našeg benda Nipplepeople) - jedino general i njegov posilni imaju za razilku od običnog "puka" neke šminkerske kutije na glavi s lampicama, odlična satira na vojsku. No događaji te večeri uvelike će izmijeniti živote svih prisutnih, no nećemo više otkrivati.
Sve ovo se događa u tom nekom western narandžastom, slikovnica, kolorizmu. Ali to nije sve! Cijela ova priča nije priča filma "Asteroid City" već je priča u priči.
Prava priča se odvija u crno-bijelom tonalitetu i s povremeno uvrnuto prikazanom naracijom odličnog Bryana Cranstona o piscu Conradu Earpu (sjajni Edward Norton) koji se trudi napisati i postaviti gore opisanu priču o Asteroid Cityu na kazališne daske, te zapravo gledamo kako se stvara, kreira, postavlja i igra kazališni komad.
Sve u koloru je već kazališni komad, a u crno-bijelom koji se isprepliće tijekom cijelog filma, je stvarnost.
Tijekom filma tako dobijemo i redatelja, Schuberta Greena (opet sjajni Adrien Brody) kojeg pratimo kako se trudi glumcu koji igra Augiea Steenbecka i koji je totalno zbunjen kakav je to kazališni komad i "o čemu je tu riječ" - pojasniti da "nije bitno da ga razumije, ali ga igra ispravno i odlično".
Ili primjerice par komičnih scena: obratite pažnju cijelu seriju samouslužnih automata, osim hrane, pića, slatkiša, cigareta, kave, na njima možete kupiti i municiju, zemljišnu parcelu i slično! Ima tu i umjetna ptica trkačica koja svako toliko blipa preko ekrana... a Bryan Cranston kao narator je malo uz rub kadra, malo u kadru a katkad mu samo glava viri, onako nerealno skroz.
Sjajne scene!
I dvije zanimljivosti: "stalni" glumac u Andersonovim filmovima, Bill Murray morao je propustiti pojavljivanje kao upravitelj Asteroid Citya (što je odlično odglumio Steve Carell s onim transparentnim zelenim štitnikom na glavi tijekom cijelog filma) radi nezgodacija tijekom COVID perioda, a prvi put se u malo većem filmu pojavljuje slika i prilika Ume Thurman, kćer Maya Hawke (otac Ethan Hawke) kao učiteljica školskog razreda koji zapne u Asteroid Cityu na proputovanju.
I za kraj, jedan puzzle, mozgalica za vas: ako u filmu ne nađete Jeffa Goldbluma, think twice. Tko je najviši u filmu?
