.jpg)
ALTER BRIDGE (+ Mammoth WVH, Halestorm) - Zagreb, Dom Sportova, 26.11.2022. - galerija
Ako netko slučajno nije primijetio, Zagreb je ove godine snašla sjajna koncertna ponuda za ljubitelje alternativnih zvukova i svih pripadajućih (pod)žanrova pa se tako sinoć odsvirala sjajna hard rock fešta gdje su na na pozornici Male dvorane zagrebačkog Doma sportova nastupili veliki Alter Bridge u pratnji Halestorm i Mammoth WVH. Alter Bridge nam se ove godine dolazi u sklopu „Pawns & Kings“ turneje gdje promoviraju istoimeni album koji je izašao nedavno (u listopadu 2022.).
Svi bendovi bili su kirurški precizni glede držanja predviđene satnice i počeli su svirke kako je najavljeno od strane organizatora.
Mammoth WVF otvorio je koncert s nešto slabije popunjenim kapacitetima dvorane ali možemo reći da ipak nisu svirali ispred pedesetak ljudi. Riječ je o projektu Mozartovog imenjaka, Wolfganga Van Halena, ujedno i sina onog Van Halena. Odsvirali su nam sedam stvari od kojih se ističe odlična „Distance“, a glazbeni stil pod velikim je utjecajem grungea, rocka devedesetih s uplivom metala. Bend je tehnički i više nego korektan s preciznom svirkom, kvalitetnim i pamtljivim vokalom no nedostaje malo štiha originalnosti i odmaka od očitih utjecaja.
U nastavku večeri, pozornicu su (točno u 20:20) zapalili Halestorm, predvođeni energičnom lidericom Lzzy Hale; ne možemo ih u pravom smislu nazvati predgrupom obzirom da je riječ o uspješnom bendu s osvojenim Grammyijem i ustaljenom fan bazom. Hale je zasluženo prepoznata kao jedan od najboljih i unikatnijih ženskih vokala suvremenog rocka, a na sinoćnjem nastupu zagrebačkoj je publici u nekoliko navrata demonstrirala svoju pjevačku silu. Nastup je započet a capella vokalizacijom koja se nastavlja kao „The Steeple“, odličan singl s novog albuma „Back From The Dead“. Energija Lzzy Hale zastrašujuća je i vibrantna, popraćena joanjettovskom karizmom rock zmajice koja neprestano bljuje vatru i ne posustaje, glatko klizi u prijelazima vokalnih (false cord, fry i clean) tehnika. Halestormu je ovo prvi nastup u Hrvatskoj pa smo tijekom setliste čuli i starije hitove („Love Bites (So Do I)“ i „Wicked Ways“ već na početku, „I Miss The Misery“ u završnici). Sjajna vokalizacija u tehnici clean vokala posebno je došla do izražaja u „Familiar Taste of Poison“ nakon čega je uslijedio bubnjarski solo Arejaya Halea (mlađeg brata pjevačice). U kratkim segmentima stječe se dojam da je na nekim dionicama nepotrebno dodano afektiranje s vriskovima, Lzzy nas jako želi provesti kroz sve oktave ali zašto? Pjevačice ovog ranga ne moraju nikome ništa posebno dokazivati i nije na odmet malo ležernosti.
Dinamičnom nastupu može se prigovoriti manjak komunikacije s publikom, sve do zadnje tri pjesme bend se ne obraća publici nijednom riječju. Tek uoči izvedbe „Back From The Dead“, Lzzy Hale nas pozdravlja i kaže da se bendu sviđa domaća publika, zahvaljuje na potpori, a publika svakako uzvaraća ljubav. Možemo biti sigurni da ćemo Halestorm na domaćem terenu u nekoj bližoj budućnosti gledati kao headlinere.
A kad smo spomenuli headlinere, nakon što je publika poprilično zagrijana strastvenim divljanjem Halestorma i nakon što su se kapaciteti Male dvorane Doma Sportova popunili skoro do maksimuma, na scenu stupa onaj koji se najviše čeka – Alter Bridge i Njegovo Veličanstvo, Glas – Myles Kennedy – onaj Glas koji čak i instrumentale Slasha i Marka Mortona smjesti u sporedne uloge.
Spomenula sam da su svi izvođači bili točni glede pridržavanja satnice pa se i Alter Bridge pojavio na pozornici u predviđeno vrijeme (21:40), otvorivši nastup s žestokim „Silver Tongue“ (singl s novog albuma „Pawns & Kings“). Atmosfera je usijana, publika zadovoljna a Alter Bridge otpočetka vodi sjajnu komunikaciju s publikom i animira masu da se pridruži u pjevanju. Myles Kennedy obraća se publici kao frendovima s kojima je došao na pivo, ležerno, opušteno, nepretenciozno, u stalnom čavrljanju (ali ne previše da bi se slučajno poštedio pjevanja). Nešto kasnije, pjevač je pojasnio kako su turneje „life blood“ i da su bendu silno nedostajali koncerti u pandemijskom razdoblju te da publiku nikad ne shvaćaju zdravo za gotovo. Obzirom da se Myles nebrojeno mnogo puta zahvaljivao našoj (oduševeljenoj i raspamećenoj) publici, vjerujemo mu. U jednom trenutku, iz mase se čuje pjev „Happy Birthday“ na što se frontman našalio da postaje toliko star da ne želi brojiti godine: „big fucking number but I'm glad I'm here“ (rođendan je ipak dan poslije koncerta). No da ne bi bilo zabune, ležerna i prisna komunikacija s publikom ovdje ne podrazumijeva manjak truda oko produkcije.
Impresivan light show sjajno upotpunjuje kvalitetu nastupa, a set lista je složena izvrsno, u stalnoj mijeni laganica i nabrijanih stvari - slušamo „Addicted To Pain“, „Before Tomorrow Comes“, „This Is War“, „Brand New Start“, „Isolation“, „Blackbird“, „Metalingus“. Mylesova vokalna kontrola konstantno je bez mane, nema nijednog falš tona, a ostatak benda, iako je prirodno očekivati da bend bude u sjeni ovako sjajnog vokala, zvuči moćno (Scott Phillips je propisno razvalio bubnjeve). Posebno je upečatljivo da Myles cijelo vrijeme zvuči kao da pjeva s nevjerojatnom lakoćom, skoro kao da se ne trudi.
Myles Kennedy i Mark Tremonti nakratko su zamijenili uloge u izvedbi „Burn It Down“. Emotivna akustična izvedba „In Loving Memory“ jedan je od highlighta nastupa, a završnica se usijava s „Rise Today“, „Cry Of Achilles“ i „Open Your Eyes“. Koncert završava u 23:15 ali bend ostaje nešto duže na pozornici, pozdravlja publiku, zahvaljuje na ovacijama i sjajnom prijemu.
Alter Bridge svakako možemo nazvati koncertnom atrakcijom iako je izraz malo smiješan u kontekstu alternativne glazbe jer je riječ o izvođaču koji vodi računa o visokoj produkciji, sjajnoj komunikaciji s publikom i u live izvedbi zaista daje sve od sebe, pokazuje da iza tehničkog uvježabavanja ipak stoji silna strast.
