Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Poput duge, ali neizbježne formalnosti, još jedna kalendarska godina je iza nas. Da je nekim slučajem ova kolumna tema školske zadaće, naslov bi vjerojatno glasio: „Što smo naučili ove godine?“.  Zbilja, posljednjim danima svake godine se rekapituliranje nameće kao izvjestan lajtmotiv.  Slažu se top ljestvice, dopisuju recenzije i dodatno sagledavaju događaji, fenomeni i trendovi.  Međutim, upravo zbog stanovite potrebe za sagledavanjem situacije s relativno kratkim vremenskim odmakom, svakako će se pojaviti pokoji previd, a kako se ključni faktori često pokažu tek nakon izvjesnog vremena, sutra ćemo biti nešto pametniji. Nije li to, zapravo, i poanta Nove godine? Ili barem svih onih self-help mantri koje se manifestiraju krajem prosinca. Srećom, većina ih se zaboravi prije no što mamurluk nakon dočeka popusti.

Ove godine sam imao veliko zadovoljstvo formirati vlastitu Top16 listu albuma za ovu godinu, koja je našla svoje mjesto među odabirima kolega. Imajte na umu da je to za osobu koja se često voli pretvarati da se 21. stoljeće nikad nije dogodilo, barem glazbeno gledano, popriličan pothvat.  Premda ćete me uhvatiti kako lamentiram o nedostatku kvalitetne nove glazbe češće nego Milanovića i Karamarka kako ovih dana koriste riječ 'fotelja', otkrio sam podosta zanimljivog materijala za slušanje.

Moja lista glasi:
01. Iron Maiden – The Book of Souls
02. Joe Satriani – Shockwave Supernova
03. David Gilmour – Rattle That Lock
04. New Order – Music Complete
05. Steven Wilson – Hand.Cannot.Erase
06. Jean Michel Jarre – Electronica vol.1
07. Motörhead – Bad Magic
08. Muse – Drones
09. Chris Cornell – Higher Truth
10. Faith No More – Sol Invictus
11. The Winery Dogs – Hot Streak
12. Blur – The Magic Whip
13. Mumford & Sons – Wilder Mind
14. Toto – XIV
15. Giorgio Moroder – Déjà Vu
16. Faithless – Faithless 2.0



Izuzmemo li best of kompilacije i izdanja s raritetima, koji ionako gađaju džepove samo najprivrženijih fanova, našlo se i svježeg materijala.  Godina je, što se izdanja tiče bila šarolika, ali sadržajna. Blur i Faith No More su izdali nove albume nakon niza godina. Giorgio Moroder i Jean Michel Jarre, veterani elektronske glazbe su isporučili albume koji su potvrdili njihov mitski status. Pogledamo li samo listu gostiju koji su posudili svoje talente na ta dva albuma, sve je jasno. Chris Cornell je svakako oduševio novim albumom, vjerojatno bi se nalazio koje mjesto više da mi je ušao u fokus koji mjesec ranije. Oko Top5 sam se najviše lomio, točnije, lomio sam se oko numerološkog slijeda tih pet albuma. Za mene svaki od tih albuma može biti album godine, a međusobno su toliko različiti da je gotovo nemoguće izvagati pravi poredak. 'Hand.Cannot.Erase' je odagnao svaku sumnju, Steven Wilson je najrelevantniji i najkonzistentniji rock glazbenik današnjice. New Order su pokazali da mogu zvučati itekako svježe, a 'Rattle That Lock' Davida Gilmoura je dokaz da je klasa vječna. Satrianijeva 'Shockwave Supernova' je vjerojatno album koji sam najviše slušao iz ovog izbora. Da je pjesma 'All of My Life' jedino što valja na albumu, bilo bi dovoljno, ali novi LP je krcat genijalnim trenutcima i idejama. Ako mjesta na vrhu ima samo za jedan album, onda neka to bude dvostruki 'Book of Souls' Iron Maidena. Poanta novog albuma nikad ne bi trebao biti povratak starom zvuku. Nema ništa loše u tome kako su Iron Maiden zvučali u osamdesetima, ali oni i danas zvuče odlično. 'Book of Souls' je album kojem ću se vraćati iz godine u godinu, jer znam da će me iznova nagraditi svakim novim slušanjem.



U trenutku pisanja ove kolumne, saznao sam vijest koja je uzdrmala svijet rocka. Nakon kratke, ali teške borbe sa okrutnom bolešću, napustio nas je Lemmy Kilmister, osnivač i frontmen kultnog Motörheada.

Lemmy je bio ikona u punom smislu riječi, sinonim za rock 'n roll. Živio je život lišen kompromisa, uzeo je od svijeta koliko mu je trebalo i zauzvrat ostavio nemjerljivo mnogo, svoj talent. Njegova glazba je zauvijek utkana u vrijeme, u živote mnogih, i uvijek će biti slušana bezobrazno glasno. Baš kako i treba! Njegov lifestyle i glazba su bili jedno, stoga predlažem zdravicu za omiljenog motherfuckera, uz Jack Daniel's i omiljenu pjesmu Motörheada.

Ove godine je također preminuo i Phil 'Philthy Animal' Taylor, bubnjar Motörheada na nekim od njihovih kapitalnih izdanja. Ako je Lemmy bio ikona rocka, onda je isti status u blues glazbi uživao pokojni B.B. King, koji je nastupao gotovo do posljednjeg dana. Chris Squire, nevjerojatno utjecajan basist prog-skupine Yes. AJ Pero, bubnjar Twisted Sistera. Scott Weiland, glas Stone Temple Pilotsa i Velvet Revolvera. Ovo su samo neka od imena ljudi koji više nisu s nama, a nezamislivo su nas zadužili svojom glazbom. Kada glazbenik umre, iza sebe ostavlja rad u kojem će živjeti vječno, ali zatvara vrata unikatnom potencijalu koji je nemoguće replicirati. Ne mogu se oteti dojmu da je rock, ta esencija zdravog duha, ove godine još malo umro.

U sljedeću godinu ulazimo sa znatno oslabljenom postavom, ali srećom neke veterane (a budimo realni, veterani su uglavnom sve što imamo) još stignemo čuti. Phil Collins se vraća iz mirovine (kruže i glasine o reformiranju Genesisa), Jimmy Page najavljuje solo album i turneju za sljedeću godinu, a i Gunsi se navodno reformiraju, barem djelomično. Također, tek trebamo vidjeti što nam Richie Blackmore priprema s novom inkarnacijom benda Rainbow. Uz Pageov novi album, za sljedeću godinu su između ostalih potvrđena i izdanja Megadetha, Dream Theatera, Anthraxa i Stevena Wilsona. Zakk Wylde također izdaje 'The Book of Shadows II', nastavak odličnog solo albuma iz devedesetih. U novoj godini nećemo oskudijevati od nove glazbe, posebice ako se Jamiroquai, Red Hot Chilli Peppers i Metallica požure s novim izdanjima. Na novi album Alice in Chains se, vjerujem, nitko ne bi bunio, a novi Tool me strah i spominjati.



2015. se gubi u retrovizoru,  iz nje valja uzeti ono što vrijedi, ostalo nije niti vrijedno spomena. Urgiram na vas da pretjerate na dočeku. Ako je to samo još jedan dan u godini, iskoristite ga za kvalitetno druženje, odličnu glazbu i hladnu cugu. Kako bi Lemmy rekao: „Drink whiskey, it has alcohol, it's good for you. Tea bad. Booze good!“

Neka vam sljedeća kalendarska godina bude odlična, samo za nijansu lošija od one nakon nje!