Postani fan na Facebooku ako već nisi!

U subotu, 2. travnja, s početkom u 18.30 sati, na dodjeli nagrada proglašeni su pobjednički filmovi ovogodišnjeg izdanja Međunarodnog festivala dokumentarnog filma ZagrebDox. Na festivalu koji je u kinu Kaptol Boutique Cinema otvoren prošle nedjelje publika je imala priliku pogledati čak 116 filmskih ostvarenja u dvanaest programa, a za službenu festivalsku nagradu Veliki pečat natjecalo se dvadeset ostvarenja u međunarodnoj te isto toliko u regionalnoj konkurenciji.

Međunarodni žiri čiji su članovi bili redatelj Igor Bezinović, producentica Zdenka Gold i distributer Peter Jaeger Veliki pečat u ovoj sekciji dodijelili su filmu Manifest. "Gledanje ruskih tinejdžera na Youtubeu 68 minuta možda i ne bi bilo nešto što želite gledati na ekranu, ali jednostavan filmski stil i sadržaj "Manifesta" čine šokantan politički film koji predstavlja suvremenu političku situaciju na potpuno drugačiji način nego onaj koji gledate u vijestima", stoji u objašnjenju žirija. Manifest, u potpunosti sastavljen od videozapisa tinejdžera na društvenim mrežama koji prolaze kroz neprijateljski orijentiran sustav obrazovanja i klimu straha u suvremenoj Rusiji, premijerno je prikazan i nagrađen i na najvećem svjetskom dokumentarističkom festivalu IDFA-i.

Posebna priznanja u međunarodnoj konkurenciji dodijeljena su filmovima "Alis" Clare Weiskopf i Nicolása van Hemelrycka i "Susjed Abdi" Douwea Dijkstre.

U regionalnoj konkurenciji Veliki pečat otišao je filmu "Van prostora i vremena" čiju režiju potpisuje Nikolaus Geyrhalter, a odluku je donio regionalni žiri čiji su članovi bili direktorica Krakow film festivala Barbara Orlicz-Szczypuła, filmski kritičar Steve Rickinson i redateljica Corina Schwingruber Ilić. Žiri je svoju odluku obrazložio: "Umjetničko djelo koje potiče na razmišljanje i bavi se najkritičnijim problemom našeg vremena i potrebom za hitnim rješenjima,  daje jedinstvenu perspektivu stvarajući distancu između gledatelja i problema, otkrivajući čudnu prirodu otpada. Promatračko oko, nudi vizualnu studiju globalnog problema gospodarenja otpadom, ostavljajući gledatelja zadubljenog u apsurdnost problema i pitanje kako je do njega došlo. Nadalje, estetski pristup filmu, mješavina slikovne ljepote i realizma, pridodaje njegovoj snazi, podsjećajući nas da je problem neizbježan, hitan i golem."

Posebno priznanje u regionalnoj konkurenciji pripalo je hrvatsko-nizozemskom dokumentarcu "Prizori s mojim ocem" Biserke Šuran.

Mali pečat za najbolji kratki film iz natjecateljskog programa, o čemu su odlučili Ivan Ramljak, Christine Camdessus i Andrej Korovljev osvojio je film "Horror Vacui" redatelja Borisa Poljaka. Posebna priznanja dobila su dva filma. Utjecaj filma "Izlazak Evgenie i Maxima Arbugaeva" riječima žirija, u isto je vrijeme toliko emotivno snažan i razoran da nas ostavlja bez riječi i na neobičan način podsjeća na odgovornost koju svi nosimo, a "Susjed Abdi" Douwea Dijkstrea, na pametno osmišljen način kroz višeslojni stil koji uvijek drži publiku angažiranom, razotkriva jedinstvenu priču o iskupljenju.

Nagrada "Movies That Matter" za ostvarenje koje na najbolji način promiče ljudska prava također je pripala filmu "Manifest" Angie Vinchitoza. Dodijelio ju je žiri u sastavu Luca D'Introno, povjesničar Tvrtko Jakovina i novinarka Snježana Pavić. S ratom u Europi, govoriti o dezerterstvu doista je subverzivno, i zato je specijalno priznanje dodijeljeno Damiru Markovini i "Dezerterima", filmu o autorovoj generaciji izbjegloj iz ratnog Mostara devedesetih.

Mladi žiri u čijem su sastavu bili redatelji Joren Slaets, Sigal Yehuda i Biljana Tutorov dodijelili su Mali pečat za najbolji film mladog/e autora/ice do 35 godina, a nagradu je a nagradu je odlukom većine članova žirija dobio film "Prizori s mojim ocem" Biserke Šuran. Posebna priznanje dobili su filmovi "Vrata sna" Negin Ahmadi i "Divlje ranjene životinje" Jakoba Pagel Andersena.

Članovi međunarodne federacije filmskih kritičara FIPRESCI, Josip Jurčić, Maximilian Schäffer i Ana Šturm, dodijelili su istoimenu nagradu filmu "U posjetu Fortuni" Mátyása Kálmána.

O nagradi "Teen Dox", koja se dodjeljuje filmu iz istoimenog programa koji na najbolji način govori o problemima mladih, odlučivali su učenici i učenice Prve privatne gimnazije Zagreb. Nagradu Teen Dox osvojio je kratkometražni film "Iz pozadine" pseudomarksističke medijske gerile Total Refusal koja istražuje i prakticira strategije umjetničke intervencije u suvremenim računalnim igrama.

Nagrada Počasni Pečat koja se dodjeljuje autorima koji su kvalitetom svojih radova prisutni i presudni u dokumentarizmu godinama, pa i decenijama, a dodjeljuje je direktor festivala Nenad Puhovski ove godine ide autoru koji je za relativno skroman opus od svega devet filmova uspio ne samo dobiti tridesetak nagrada već među njih ubrojiti i Zlatnog lava u Veneciji, Zlatnog medvjeda na Berlinaleu, nagradu Europske filmske akademije, nagradu na Cinéma du Réel, biti nominiran za Oscara i – dobiti Veliki pečat Regionalne konkurencije na ZagrebDoxu. Radi se o talijanskom redatelju Gianfrancu Rosiju čiji su filmovi Ispod razine mora, Sacro Gra, Gori more, Nokturno i Na putu koji je prikazan na ovogodišnjem ZagrebDoxu, već odavno postali sastavnim dijelom europske dokumentarne filmske baštine.

I na kraju, sinoć navečer nakon što je zaključen službeni program 19. ZagrebDoxa, doznali smo i dobitnika HP nagrade publike.

Nagrada za najbolji film po izboru publike pripala je filmu "Vrane su bijele", duboko osobnom dokumentarcu redatelja Ahsena Nadeema, u kojem autor – musliman – traži putove nove duhovnosti u izoliranom i strogom japanskom budističkom samostanu, ali jedini redovnik koji će mu pomoći više voli sladoled i heavy metal nego meditaciju.

Najbolji filmovi po ocjeni publike:
1. Vrane su bijele
2. Iz sve snage
3. Vitić pleše (recenziramo u ponedjeljak!)
4. Dosje Labudović: Cine-Guerillas
5. U vatri: rekvijem za Katiju i Mauricea Kraffta
6. Vječnost za tebe i mene
7. Ljepota i krvoproliće
8. Mali 70-ih
9. Nothing Compares
10.Hrpa amatera

Sutra objavljujemo posljednjih nekoliko pogledanih filmova od šestog dana festivala (subota), stoga - stay tuned!

IZVJEŠTAJ BY HRVOJE TELIŠMAN

MANIFEST  - DOBITNIK VELIKOG PEČATA U MEĐUNARODNOJ KONKURENCIJI
Angie Vinchito

Kad čovjek pomisli da je vidio sve što vas je moglo oduševiti i/ili šokirati u prethodnim danima festivala, Zagreb DOX nam je ove godine priuštio ugodno iznenađenje. Zadnji odabrani film finalnog dana festivala u subotu je ostao rezerviran za ruski film „Manifest“.

Na početku ove recenzije svakako je bitno spomenuti da se pri uvodnim sekvencama pojavljuje režiser/ka potpuno maskirana kako tijelesno tako i glasovno. Paranoidno? Ne nikako, s obzirom na to da znamo što se trenutno događa u Rusiji u tijeku rata s Ukrajinom.

Film je brutalno šokantan poput nekih fimova koje sam imao prije par godina gledati, gdje su gledatelji  u kinu toliko ostali u šoku u nekoliko navrata da su popratili kraj filma bez teksta ili uvijek dobro došlog pljeska. Upravo se to dogodilo i s ovim uratkom.

Filmski zaplet kreće od nevinog da bi završio u suludom i neočekivanom krešendu.

Sve počinje nevinim snimkama djece koja se bude u svojim krevetima diljem Rusije, i o tome marljivo snimaju svoj video. No,  da ne bi bilo da nas režiser nije upozorio, ubrzo počinje roller coaster negativnih događaja snimljenih kamerom točnije mobitelom „malih ljudi“, male djece, teenagera. Prvo nazočoujemo verbalnom i fizičkom nasilju profesora nad djecom, zatim eklatantnim snimkama pedofilnih ispada profesora spram djece, upadima maskiranih postrojbi (kako ćemo kasnije vidjeti u filmu FSB-a), pucnjavama po školama (gdje bi djeca navodno trebala biti sigurna) i još neke nevjerojatne stvari koji je Angie Vinchito za nas odabrao.

Kroz oko kamere iz prvog lica svjedočimo događajima kojima su izložena ruska djeca svaki dan, a mislili smo da se nasilje i sve vezano uz to događa samo u SAD-u... e pa baš nije tako.  

Rijetko ću za neki film reći da je i više nego izvrstan (i još k tome da se potrefi da žiri festivala i ja imamo isto mišljenje o tome), no ovdje je riječ o filmu koji vas izuva iz cipela kao niti jedan dosad na ovom festivalu. Ovakav doživljaj što se tiče filma sam osjetio samo još jednom ... s  dokumentarnim filmom „The bridge“ davne 2006 godine.

Ako sam rekao za film o Bobie Winieu da je fenomenlan film koji prikazuje stvarne snimke nasilja osvještavajući nas o tome, onda ovaj film ide par kopalja više. „Manifest“  je definitivno  filmčina ovog festivala!  Ovo je „raison etre“ odlaska u kino i uživanja u sedmoj umjetnosti. „Manifest“ je upravo to što se može protumačiti iz naslova ... manifest svim odraslima o tome da se pripazi na podmaladak koji se u sebičnosti dana ili života prepustilo samima sebi.