IZVJEŠTAJ BY HRVOJE TELIŠMAN
CRNE MAMBE
Lena Karbe
Nacionalni park Kruger je jedan od najveÄih nacionalnih i najpoznatijih parkova na svijetu, a nalazi se u Južnoafričkoj Republici. Ovaj gigantski nacionalni park veličine države Izrael je peti po veličini nacionalni park u Africi i najveÄi u JAR-u. Ovo su službene informacije o veličini i potrebi takvog jednog velikog parka da kontrolira svoju iznimnu površinu kako bi osujetili krivolov. Pozadinska tema fima je krivolov, dok je glavna borba žena da ostvare svoje životne snove. No, to nije nimalo jednostavno, jer u sredini koja nije blizu nekih velikih gradova, postoji podosta ograničavajuÄih faktora.
Upravo da se pomogne lokalnoj zajednici oformljena je i posebna ženska jedinica za borbu protiv krivolova - Crne mambe. Ima ih oko 40-tak i film prati sudbine nekolicine njih i njihove dnevne životne borbe, mimo njihovog posla koji je samo naizgled vrlo atraktivan. Naime, nakon što smo se upoznali s ulogama Crnih mambi shvaÄamo da je trenutno razdoblje pada krivolova na nosoroge i da im vrijeme prolazi ... blago budi rečeno u dosadi. Paralelno vidimo da žene žele više, no da treba vremena da napreduju na poslu i da se stvari pokrenu.
Zanimljiv film o jednoj posebnoj jedinici za borbu protiv krivolova iz prve ruke, svakako vrijedan gledanja.
IZVJEŠTAJ BY ANASTAZIJA VRŽINA
SJEVERNA ZAOBILAZNICA
Luke McManus
Još jedan originalni crno-bijeli film ovaj put je to svojevrsni dokumentarni mjuzikl o povijesti Dublina i njegovih stanovnika oslonjen na lokalnu narodnu glazbu. Nije to naravno mjuzikl u pravom smislu riječi, nego glazba prati priču na način da svaki dio koji je ispričan o Sjevernoj zaobilaznici ima svoju glazbenu podlogu na kraju tog dijela. Sjeverna obilaznica ili North Circular, "Nortie" proteže se od parka Phoenix do dublinske luke, a prolazi vrlo raznolikim kvartovima od najomiljenijih poput nekdašnjeg stambenog naselja radničke klase O'Devaney Gardens do najzloglasnijih mjesta u državi (zatvor i institucije za (uvjetno rečeno) mentalo oboljele). U filmu se pojavljuju raznoliki, marginalni urbani likovi, a film istražuje povijest, narodnu glazbu i ulicu (u svakom smislu te riječi), te brojne druge važne teme: od kolonijalizma, preko mentalnog zdravlja do borbe za žensko osloboÄenje i vrlo važne gentrifikacije koja uništava cijelu jednu povijest i ugrožava mnoge živote, a sve je prikazano na jedan vrlo koherentan, snažan i upečatljiv način.
Dijelovi priče su pomalo i jezivi, naročito priča iz povijesti kako su za Van Diemen's Land, Australiju, vlasti trebale "veÄu količinu žena" (na veliki broj muških kažnjenika koji su veÄ dolje deportirani), pa su za svaki i najmanji prijestup tipa kraÄa konca, žene stravično kažnjene i kasnije deportirane u Australiju.
Film je ukratko izvrstan, a kadrovi u kojima su prikazani napjevi i cijeli taj irski glazbeni set-up govori milijun riječi. Taj odnos Iraca s glazbom preko koje "raspravljaju i pročišÄavaju" goruÄe teme, egzistencijalne probleme i vlastite psihološke i emotivne jade je zapravo prosvijetljavajuÄi. Ako ste do sada mislili da znate nešto o Ircima na osnovu opÄih saznanja, onda Äete zaista dokučiti bit te nacije nakon gledanja ovog filma.
Iako crno-bijeli, vizualno je iznimno dojmljiv, vjerojatno čak više nego da je sniman u koloru.
VRANE SU BIJELE
Ahsen Nadeem
Još jedan vrijedan film stavljen je prerano popodne, bez moguÄnosti za drugo gledanje. Istovremeno jako zabavan, a smrtno ozbiljnih tema, "Vrane su bijele" Ahsena Nadeema stvarao se punih pet godina, u kojima je autor pokušao naÄi samog sebe, te sebi i drugima odgovoriti na krucijalna pitanja vezana za svoju obitelj i religiju (islam), te kako pomiriti dvije krajnosti izmeÄu toga i ljubavi koja ne bira predznake.
Odgovore je pokušao pronaÄi u provjerno produhovljenim budističkim redovnicima, pa se zaputio u Japan u samostan gdje veÄ dulje od tisuÄu godina tajni budistički red živi izoliran na vrhu brda Hiei u blizini Kyota, i provodi ekstremne tjelesne korake u potrazi za prosvjetljenjem.
No želja da pomiri svoje želje i svoju vjeru i stvarnost su prilično različite stvari, a autor nije pretjerano dobrodošao u taj strogi samostan, pa ga izbacuju čak dva puta neobavljena posla. Jedini redovnik koji je želio s njim razgovarati je najniži brat koji svoj dosadni posao obavlja jer mora, ali se nada promaknuÄu u hijerarhiji, dok je istovremeno posve pragmatičan - trezveno razmišlja kojih se pravila "nepotrebno pridržavati", pa ista stroga pravila reda dosta labavo shvaÄa: od meditacije su mu draži druženje, iPad, sladoled i metal glazba, te koncerti Slayera. IzmeÄu redovnika i autora se neočekivano raÄa neobično, ali pravo prijateljstvo koje ih vodi do viših istina i, povremeno, sitnih nevolja.
Nakon pet godina filma, koji je sniman na tri kontinenta, Nadeem u trenutku vlastite mračne sadašnjosti (oženio je Amerikanku "nevjernicu", roditeljima fundamentalistima nikad nije to rekao jer se boji njihove reakcije, pa veÄ godinama živi u velikoj laži i to ga toliko ubija da mu je čak i brak pred slomom) ponovo posjeÄuje prijatelja u samostanu i uspijeva djelomično naÄi neke smjernice kako da smogne hrabrosti i razriješi svoj gordijski čvor.
"Vrane su bijele" je gotovo forme igranog filma, sveobuhvatan je, detaljan i u konačnici vrlo zanimljiv jer nas autor vodi na promišljanja o vlastitim strahovima i uzmicanjima, te pomanjkanju hrabrosti, na svom primjeru. No i u bezizlaznim situacijama uvijek ima neki izlaz.
