Postani fan na Facebooku ako već nisi!

IZVJEŠTAJ BY HRVOJE TELIŠMAN

CRNE MAMBE
Lena Karbe

Nacionalni park Kruger  je jedan od najvećih nacionalnih i najpoznatijih parkova na svijetu, a nalazi se u Južnoafričkoj Republici. Ovaj gigantski nacionalni park veličine države Izrael je peti po veličini nacionalni park u Africi i najveći u JAR-u. Ovo su službene informacije o veličini i potrebi takvog jednog velikog parka da kontrolira svoju iznimnu površinu kako bi osujetili krivolov. Pozadinska tema fima je krivolov, dok je glavna borba žena da ostvare svoje životne snove. No, to nije nimalo jednostavno, jer u sredini koja nije blizu nekih velikih gradova, postoji podosta ograničavajućih faktora.
Upravo da se pomogne lokalnoj zajednici oformljena je i posebna ženska jedinica za borbu protiv krivolova - Crne mambe. Ima ih oko 40-tak i film prati sudbine nekolicine njih i njihove dnevne životne borbe, mimo njihovog posla koji je samo naizgled vrlo atraktivan. Naime, nakon što smo se upoznali s ulogama Crnih mambi shvaćamo da je trenutno razdoblje pada krivolova na nosoroge i da im vrijeme prolazi ... blago budi rečeno u dosadi. Paralelno vidimo da žene žele više, no da treba vremena da napreduju na poslu i da se stvari pokrenu.
Zanimljiv film o jednoj posebnoj jedinici za borbu protiv krivolova iz prve ruke, svakako vrijedan gledanja.

IZVJEŠTAJ BY ANASTAZIJA VRŽINA

SJEVERNA ZAOBILAZNICA
Luke McManus

Još jedan originalni crno-bijeli film ovaj put je to svojevrsni dokumentarni mjuzikl o povijesti Dublina i njegovih stanovnika oslonjen na lokalnu narodnu glazbu. Nije to naravno mjuzikl u pravom smislu riječi, nego glazba prati priču na način da svaki dio koji je ispričan o Sjevernoj zaobilaznici ima svoju glazbenu podlogu na kraju tog dijela. Sjeverna obilaznica ili North Circular, "Nortie" proteže se od parka Phoenix do dublinske luke, a prolazi vrlo raznolikim kvartovima od najomiljenijih poput nekdašnjeg stambenog naselja radničke klase O'Devaney Gardens do najzloglasnijih mjesta u državi (zatvor i institucije za (uvjetno rečeno) mentalo oboljele). U filmu se pojavljuju raznoliki, marginalni urbani likovi, a film istražuje povijest, narodnu glazbu i ulicu (u svakom smislu te riječi), te brojne druge važne teme: od kolonijalizma, preko mentalnog zdravlja do borbe za žensko oslobođenje i vrlo važne gentrifikacije koja uništava cijelu jednu povijest i ugrožava mnoge živote, a sve je prikazano na jedan vrlo koherentan, snažan i upečatljiv način.  
Dijelovi priče su pomalo i jezivi, naročito priča iz povijesti kako su za Van Diemen's Land, Australiju, vlasti trebale "veću količinu žena" (na veliki broj muških kažnjenika koji su već dolje deportirani), pa su za svaki i najmanji prijestup tipa krađa konca, žene stravično kažnjene i kasnije deportirane u Australiju.

Film je ukratko izvrstan, a kadrovi u kojima su prikazani napjevi i cijeli taj irski glazbeni set-up govori milijun riječi. Taj odnos Iraca s glazbom preko koje "raspravljaju i pročišćavaju" goruće teme,  egzistencijalne probleme i vlastite psihološke i emotivne jade je zapravo prosvijetljavajući. Ako ste do sada mislili da znate nešto o Ircima na osnovu općih saznanja, onda ćete zaista dokučiti bit te nacije nakon gledanja ovog filma. 
Iako crno-bijeli, vizualno je iznimno dojmljiv, vjerojatno čak više nego da je sniman u koloru. 

VRANE SU BIJELE
Ahsen Nadeem

Još jedan vrijedan film stavljen je prerano popodne, bez mogućnosti za drugo gledanje. Istovremeno jako zabavan, a smrtno ozbiljnih tema, "Vrane su bijele" Ahsena Nadeema stvarao se punih pet godina, u kojima je autor pokušao naći samog sebe, te sebi i drugima odgovoriti na krucijalna pitanja vezana za svoju obitelj i religiju (islam), te kako pomiriti dvije krajnosti između toga i ljubavi koja ne bira predznake. 
Odgovore je pokušao pronaći u provjerno produhovljenim budističkim redovnicima, pa se zaputio u Japan u samostan gdje već dulje od tisuću godina tajni budistički red živi izoliran na vrhu brda Hiei u blizini Kyota, i provodi ekstremne tjelesne korake u potrazi za prosvjetljenjem.

No želja da pomiri svoje želje i svoju vjeru i stvarnost su prilično različite stvari, a autor nije pretjerano dobrodošao u taj strogi samostan, pa ga izbacuju čak dva puta neobavljena posla. Jedini redovnik koji je želio s njim razgovarati je najniži brat koji svoj dosadni posao obavlja jer mora, ali se nada promaknuću u hijerarhiji, dok je istovremeno posve pragmatičan - trezveno razmišlja kojih se pravila "nepotrebno pridržavati", pa ista stroga pravila reda dosta labavo shvaća: od meditacije su mu draži druženje, iPad, sladoled i metal glazba, te koncerti Slayera. Između redovnika i autora se neočekivano rađa neobično, ali pravo prijateljstvo koje ih vodi do viših istina i, povremeno, sitnih nevolja. 
Nakon pet godina filma, koji je sniman na tri kontinenta, Nadeem u trenutku vlastite mračne sadašnjosti (oženio je Amerikanku "nevjernicu", roditeljima fundamentalistima nikad nije to rekao jer se boji njihove reakcije, pa već godinama živi u velikoj laži i to ga toliko ubija da mu je čak i brak pred slomom) ponovo posjećuje prijatelja u samostanu i uspijeva djelomično naći neke smjernice kako da smogne hrabrosti i razriješi svoj gordijski čvor. 

"Vrane su bijele" je gotovo forme igranog filma, sveobuhvatan je, detaljan i u konačnici vrlo zanimljiv jer nas autor vodi na promišljanja o vlastitim strahovima i uzmicanjima, te pomanjkanju hrabrosti, na svom primjeru. No i u bezizlaznim situacijama uvijek ima neki izlaz.