Postani fan na Facebooku ako već nisi!

IZVJEŠTAJ BY HRVOJE TELIŠMAN

MERKEL
Eva Weber

U dupkoj puni dvorani broj 3 u Kaptol Centru, u prime time terminu Zagreb DOXa, dočekala nas je projekcija filma „Merkel“ njemačke filmašice Eve Weber.

Zanimljivu informaciju je Weber dala u Q&A dijelu koji je uslijedio nakon projekcije filma. Naime, rekla je kako ona nikada nije glasala na izborima za dotičnu bivšu njemačku kancelarku o kojoj je u filmu riječ.
Saznajući taj jedan naizgled nebitni detalj imate sasvim drugačiju predodžbu nakon odgledanog filma. Da se razumijemo, film uopće nije negativan i kritičan glede službe i života ove nekako uvijek suzdržane moćne političarke, već sasvim suprotno od toga – ovo je prvi filmski pokušaj da se „udahne“ život ili bolje rečeno ocrta humani ili možda topli ljudski karakter čelične lady iz Njemačke.

Na filmu ćete vidjeti Angelu u jednoj posve drugačijem svijetlu, puno toplijem, ljudskijem i pomalo inferiornijem i ranjivijem kao što je opisan i njezin odnos s Putinom koji uključuje čuveni incident sa psom. Naime, Angela se boji pasa jer ju nekoć jedan ugrizao, a Putin svjestan te činjenice na susret s njom u Sočiju dovodi velikog crnog psa. Iako je riječ o poznatoj dobroćudnoj pasmini labradora svejedno u jednoj od sekvenci filma sama Angela svjedoči kako to nije bilo nimalo slučajan Putinov potez. Također valja navesti i njezin moment susreta s Trumpom gdje je on u svom trijumfialističkom i dramatičnom nastupu (kakvog uvijek ima) pokušava izdominirati.

Uglavnom, svi navedeni momenti su poput udaha života Pinocchiu i samim time čine tendenciju režiserke Weber da se u svojem biografskom osvrtu na Merkelin život odredi pozitivno i prikaže je kao žensku političarku koja je bila i ostala nekorumpirana tijekom cijelog svog političkog mandata i časna glede odnosa spram svojih birača.

Šteta ukoliko ste propustili ovaj odličan film večeri Zagreb DOXa.

DOLAZAK PROLJEĆA U BUČU
Mila Tehsaieva, Marcus Lenz

Još jedan u nizu filmova o ratu u Ukrajini. Ovaj put film progovara o Buči, sada po masakru čuvenom prigradskom mjestu nadomak Kijeva. Film izuzetno grafički i bez zadrške, kako i pristoji ovom filmskom žanru, opisuje post festum oslobađanja tog okupiranog prigradskog naselja Kijeva i  ljudske sudbine.

Upravo kako je i na filmu prikazano u porušenu Buču se vraćaju ljudi i djeca ne bi li iz krhotina koje su im ruski agresori ostavili pokušali ponovno izgraditi svoj život. Ratni užas svega je vidljiv u svemu.  Vidimo hladnjaču u koju se non stop dostavljaju leševi ubijenih i masakriranih stanovnika Buče, te kasnije odvoze na sahranjivanje. Slušamo tužnu priču žene čiji je suprug tijekom odlaska po hranu ubijen metkom u čelo u svojem dvorištu. Tužno svjedočanstvo za svjedočanstvom samo dolaze.
Nema mržnje već posvemašnji očaj i bijeda života na cesti.

Zanimljiv je moment kada svećenik ukrajinske pravoslavne crkve, na jednom od ukrajinske vlasti organiziranom okupljanju u gradu,  počinje širiti propovijed svima prisutnima kako, eto,  nije više umjesno i vrijeme da se ide u pravoslavnu crkvu koja gaji veze s moskovskom patrijaršijom već da trebaju svi raskinuti veze s njima, te je dobio instant reakciju jedne građanke Buče koja mu odgovara, da parafraziram ...“ Bog je jedan i za jedne i za druge,  a meni je najveći problem trenutno da sam ostala bez stana koji je uništen i da sam defakto postala beskućnica“.

Potresan film o ratnim posljedicama iz Buče je sasvim sigurno šokantan i težak film za „probaviti“, ali nužan kako bi ljudi osvijestili do kraja što se tamo događalo i još uvijek se događa, te da se učini sve što je moguće kako bi se ratna stradanja u Ukrajini što prije zaustavila.

IZVJEŠTAJ BY ANASTAZIJA VRŽINA

IZ SVE SNAGE
Dimitar Dimitrovski Diba

Prvi pravi glazbeni film na festivalu, i još k tome o našoj glazbenoj sceni. Vraćamo film na izdisaj Novog vala, kada se rađala nova glazbena scena s podvrstama rocka, garage, underground, post art rock, new wave... ništa od toga nije bilo zanimljivo velikim diskografskim kućama, a radi se o imenima poput Majki, Laufera, Messersmitha, Kojota, Overflowa, The Spoonsa, Machine Gunsa, Pis&Chips&Videoclipsa, Hladnog Piva i sl. Underground scena u Hrvatskoj (ali računajte da je to bila još bivša država, SFRJ) nije bila koherentna i veliki broj "malih" ali jakih bendova nije stoga mogla "isplivati".  Zdenko Franjić, tadašnji uposlenik Narodne banke Hrvatske, pasionirani zaljubljenik u underground, psyhobily, garage rock i indie glazbu, odlučio je pokrenuti nezavisnu izdavačku etiketu "Slušaj najglasnije!". 

Etiketa je bila nezavisna u svakom smislu te riječi, on sam je financirao i presnimavao kazete koje izdavao, sam je radio omote i sam je otkrivao nove bendove, većina sve gore spomenutih bendova. U suradnji s producentom Denisom Mujadžić - Denykenom, snimili su ogromnu količinu kazeta (tada su još bile kazete i ploče) odnosno albuma. Kulminacija je bila vinil izdanje "Bombardiranje New Yorka" (prije ravno 30 godina), kompilacije koja je sve okrenula naglavačke... Nju je izdala diskografska kuća u nastajanju Dancing Bear i nakon toga više ništa nije bilo isto. 
Redatelj Dimitar Dimitrovski Diba prošao je u formi brojnih intervjua (s većinom predstavnika na početku spomenutih bendova) cijelu tu povijest, uz obilan dodatak glazbenih snimaka. Svjedočanstvo jednog sjajnog hrvatskog rock razdoblja.

Ovaj film možete pogledati još jednom, u subotu u 22 sati. 

POVIJEST SVIJETA PREMA GETTY IMAGESU
Richard Misek

Redatelj Misek je napravio jednu vrlo važnu i vrlo zanimljivu studiju o vlasništvu i autorskim pravima snimaka i slika, i o tome nas malo više educirao kroz film. Napravio je i studiju o profitu i moći. I na kraju nam je nešto i poklonio - sam film. 

Da budem jasnija: koliko je samo slika i snimaka nastalo u prošlom stoljeću? (Naravno jesu i u ovom, ali radi autorskih prava koje kao standard imaju autorska prava do smrti autora plus 50 godina, a sve koje su rađene u ovom stoljeću još nisu "zdošle".) Koliko je snimaka obilježilo prošlo stoljeće? Koliko je bilo važnih događaja, toliko je bilo i snimaka, a samo su neke od tih svima dobro poznate. To su slike koje tvore naše kolektivno pamćenje – pad cepelina Hindenburga, Apollovo slijetanje na Mjesec, početak rušenja Berlinskog zida… i sve one "dobro su pospremljene" i nakon isteka autorskih prava iza "zida zaštite" Gettyjeve banke slika (ili neke druge privatne). 
Getty images je najveća privatna (komercijalna) banka slika na svijetu. A komercijalna znači, plati ako želiš koristiti. Ali ako nemaju autorska prava i pripadaju javnosti "zašto ih plaćati"? Zato što ih je Getty pospremio u svoju banku, većine nema nigdje drugdje. A nijedan zakon ne brani nikome da slike kojima isteknu autorska prava (copyright) ne smije pospremiti u svoju banku i višu kvalitetu iste prodavati za masne pare drugima za korištenje.
I Getty to lijepo posprema. Primjerice, jeste li znali da je NASA jedna od samo nekoliko organizacija u svijetu koja sve što snimi, ne stavlja na to copyright nego daje slobodno u javnost? Ali Getty isto ima te snimke. I prodaje ih. 
I tako preko 80% svega što se u svijetu snimi završi u nekoj banci slika bez da to itko vidi jer ako tko nema interesa ili nije spreman platiti masni novac za korištenje, te će snimke ostati "neodgledane", odnosno biti će viđene samo na početku kada su negdje objavljene.

Misek je napravio sjajno, strastveno i pažljivo razrađeno putovanje kroz neke od najznačajnijih trenutaka povijesnih promjena koje je kamera ikada zabilježila, a istodobno glasno razmišlja o tome koliko komercijalni arhivi utječu na ono što vidimo. 
Izazvan tim postupanjem za ovaj je film otkupio osam značajnih, većinu možda i nikad viđenih snimaka i odlučio to podijeliti s javnosti, s publikom. Zahvaljujući toj njegovoj intervenciji, film ujedno predstavlja možda malen, no izravan otpor Gettyjevoj privatizaciji prošlosti.

Iznimno važan film - kojeg svi možete pogledati i dpenloadati na ovom linku:
 

U VATRI: REKVIJEM ZA KATIJU I MAURICEA KRAFFTA
Werner Herzog

Proslavljeni njemački redatelj Werner Herzog uhvatio se u koštac s ogromnom količinom (preko 200 sati) snimaka kojih su u svojoj osobnoj arhivi ostavili legendarni francuski vulkanolozi Maurice i Katia Krafft. Osim što je taj fundus velik i impresivan, veličanstven, divan, zastrašujuć i hipnotičan je i sam sadržaj. S velikom ljubavlju i poštovanjem prema njihovoj ostavštini Herzog je sastavio veličanstveni film, requiem par excellance ovom paru.

Herzog i u formi naratora istražuje ljudsku fascinaciju jednom od elementarnih sila na našem planetu. 03.lipnja 1991. na otoku Kyushuu, u Japanu, piroklastični (vulkanski tsunami) tok pepela i kamenja brzinom od 160 kilometara na sat se spustio s vrha planine Unzen i progutao sve na tom putu. Četrdeset troje je ljudi poginulo, a među kojima su bili i Maurice i Katia Krafft.
Krafftovi su godinama snimali vulkane i riskirali život kako bi snimili neke od najspektakularnijih erupcija u 20. stoljeću. Većinu najfantastičnijih snimaka koje ste gledali do 1991. odnosno koje su snimljene do njihove smrti, napravili su oni. 

Osim prikazanog izbora najveličanstvenijih snimaka, Herzog je napravio uistinu velik film i u "filmičnom" smislu - odmjereno i angažiranim narativom, napravio je pravu biografiju Krafftovih, a ne samo njihovog rada i njihovih djela. Iako je fokus na njihovoj ostavštini, nakon filma gledatelj stječe dojam kao da je i osobno upoznao Krafftove. Ono pitanje koje se svima vrti u glavi kada gledamo sulude i hrabre, smione i nemoguće dosege ljudi "Zašto? Čemu?" riskiraju takvi ljudi svoje živote skoro na dnevnoj bazi - da nema takvih ljudi nikada ne bismo upoznali Zemlju i ono malo Svemira.
Uz to, Herzog je i majstor glazbe (on je i redatelj opera), pa je glazbena podloga fantastična. "Requiem" iz naziva filma je uistinu veličanstveni requiem Mauriceu i Katii Krafft, a nama film koji ćemo pamtiti do kraja života.

Ovaj film možete pogledati još jednom, u subotu u 21 sati.