GRČ su riječki shock rock bend osnovan još davne 1982. godine. Poznati su po svojim specifičnim nastupima i tekstovima koji kritiziraju politiku, političare i duštvo u cjelini. 7.11. nastupaju u Zagrebu u klubu Močvara. Tom svirkom predstavit će svoj novi album 'Nek padaju glave' i ponovni izlazak albuma 'Sloboda narodu' iz 1987.,a nama je to bio povod da malo popričamo s pjevačem benda Zoranom Štajdoharom Zoffom.
Objavljeno: 04.11.2016. 17:25
Grč postoji već 34 godine. Kada ste počeli svirati bila su neka druga vremena i druga država. Kada pogledate u prošlost što možete reći o ovih 34 godine postojanja benda?
"Grč" je u svojih 34 godina postojanja puno vremena utrošio na česte izmjene članova benda, koji su svojim kratkim prisustvom uglavnom prosviravali pjesme bivših postava koje su snimile albume i demo snimke sa split izdanja "Grč" / "Mrtvi kanal" (1983. g.) i "Sloboda narodu" (1987. g.), za izdavača FV - ŠKUC FORUM (Ljubljana / Slovenija), te albuma "Još ima krvi" iz 2008. g. za Dallas Records (Hrvatska).
Bend je od osnutka ostao vjeran svome glazbeno - scenskom izričaju, koji njeguje i danas uz određene nadogradnje u glazbi i scenskom nastupu. Nikada nije radio kompromise (niti neće) koji bi ga ograničavali u njegovu radu. Još uvijek se nalazi na margini glazbene scene u RH zbog svojevrsnog pristupa glazbi.
Kako gledate na glazbenu scenu u Hrvatskoj i svijetu danas?
Glazbena scena u Hrvatskoj varira u određenim vremenskim razdobljima. Nove generacije stasaju i trude se napraviti nešto od svoje glazbe, polučiti neki uspjeh, a kada spoznaju da to nije izvedivo preko noći bendovi se jednostavno raspadnu. A ako nemaju neko službeno izdanje ostanu zaboravljeni. Naravno da organizatori koncerata očekuju nekakav profit i ako im ti bendovi to ne mogu ostvariti, za njih nema mjesta u koncertnim prostorima. U većini slučajeva ako ih i pozovu, možda im pokriju samo putne troškove i vjerujem da im to nije nikakva motivacija za daljnji rad i napredak. Bendovi imaju određene troškove; instrumenti, najam prostora za vježbu, snimanje u studiju, scenski rekviziti. Glazba na svjetskoj razini je u hiper produkciji, te je teško "pohvatati" sve što se nudi. Dosta je novih izvođača na svim razinama, pa 'ko voli nek' izvoli. Albumi se ne preslušavaju u cijelosti, nego se "protrči" preko pjesama. Ako slušatelju koja pjesma "zapne za uho" tada je favorizirana od istog, te po noj donosi sud o cijelom albumu.

Da li je bilo bolje u '80 im godinama kada ste počinjali ili je ipak bolje sada u doba tehnološkog napretka i društvenih mreža?
Mislim da su '80-te bile najplodnije godine za bendove koji su tada počinjali jer su bendovi bili puni volje i entuzijazma. Sviralo se na sklepanim instrumentima, pojačalima i bilo je dostupno puno prostora za svirke: Mjesne zajednice, Radnički domovi, male sportske dvorane, lokalni klubovi… Nova izdanja su se nestrpljivo iščekivala, zatim se presnimala sa vinila na kasete, pa međusobno dijelila. U zraku je bio miris punka i Novog vala, bendovi su nicali kao gljive poslije kiše. Sve u svemu, osjećalo se opće veselje izvođača i vjerne im publike.
Danas je sve digitalizirano. Neki glazbenici misle da je digitalizacija ubila glazbu. Što vi mislite o tome?
Svaki tehnološki napredak donosi dosta dobrog, ali i lošeg. Danas je jednim klikom sve dostupno i mislim da se konzumenti sa vremenom zasite hiperprodukcije i tu se gubi onaj nekadašnji žar iščekivanja novog materijala svojih omiljenih izvođača. Društvene mreže istodobno objavljuju pregršt informacija i lako je doći do novih saznanja o radu izvođača, a njemu je lakše podijeliti svoj rad. Dok, u ondašnje vrijeme smo morali putem pošte organizatoru koncerata slati press materijale o bendu: fotokopije recenzija, izvješća sa koncerata, fotografije, snimke... Digitalizacija je neizbježna u modernom dobu i htjeli mi to ili ne, moramo ju prihvatiti. Ja sam i dalje pobornik analogne produkcije jer nije toliko sterilna i čista kao digitalna produkcija. Instrumenti prirodnije zvuče, nisu "ispeglani" kao kod digitalizacije i samim tim i snimka je prirodnija.
Vaši scenski nastupi su vrlo zanimljivi. Usuđujem se reći brutalni. Odakle ideja za takav scenski nastup?
"Grč" je uvijek težio fuziji teksta, glazbe i scenskog izričaja da što zornije prikaže kako osjeća o onome što svira i poručuje, te da publiku potakne na razmišljanje.
7.11. svirate u Močvari povodom promocije nadolazećeg albuma ''Nek padaju glave'' . Da li će krv i masakr goveđe glave i tada biti dio vašeg nastupa?
Da, u "Močvari" će publika doživjeti audio - vizualni udar na sva osjetila.
Koje pjesme s novog albuma ćete predstaviti publici u Močvari?
Imati će priliku poslušati pjesme sa oba albuma: "Sloboda narodu" (1987. g.) i sa nadolazećeg "Nek' padaju glave" (2016. g.)
Recite mi nešto o novom albumu. Gdje ste ga snimali? Tko je radio miks i mastering? Koja je tema novog albuma?
Novi album snimljen je u studiju "Svinjčina" kod našeg gitarista Orijena Modrušana, mix i mastering je radio Matej Zec u studiju "GIS". Tema novog albuma je i dalje borba čovjeka, pojedinca u današnjem sustavu koji ga gazi u svim segmentima sustava i njegov otpor prema istom.
Gdje će se album moći nabaviti?
Album izdaje beogradska izdavačka kuća "Miner Records" i moći će se nabaviti širom regije.
Osim novog albuma, nedavno je izašla LP ploča albuma ''Sloboda narodu'' iz 1987. koja se smatra vašim najboljim albumom i ujedno najboljim materijalom na prostoru bivše države. Jeste li radili neke dorade na pjesmama ili su izašle u izvornom obliku kao i 1987.?
Vinilno izdanje "Sloboda narodu" je reizdala talijanska etiketa "F.O.A.D. Records" i osim digitalnog masteringa ništa nije mijenjano u odnosu na original.
Recite mi kakva je vaša publika na koncertima danas? Prate li vas više starije generacije ili ima i mlađe?
Naša publika je mješovita. Stariji znaju i prate bend, a mlađi putem usmene predaje dođu na koncerte i ako im ispunimo očekivanja postanu vjerni pratitelji benda.
Kao bend koji je dugo na sceni sigurno imate puno zanimljivih dogodovština s turneja i koncerata. Podijelite neku s čitateljima.
Jedna od dražih mi dogodovština zbila se 1987. godine kada mi je u backstageu na "Novom Rocku" u Ljubljani prišla mala curica i zatražila da joj zavežem cipelicu, pritom se naslanjajući na moje rame poput odrasle osobe na šank. Nakon što je "posao" obavljen nestala je u mraku iz kojeg je i došla. Nikada nisam saznao čije je to dijete i kako je završilo u backstageu.
Što u budućnosti možemo očekivati od Grča?
"Grč" će i dalje jednako ulagati trud i raditi glazbu najbolje kako zna bez kompromisa, da zadovolji svoje fanove.
I za kraj imate li kakvu poruku za fanove?
Fanovima želimo da budu svoji, da misle svojom glavom i ne dozvole da im nitko i nikada nameće svoju viziju društva.
ZGrčimo se do kraja!