Kolumne

Zakuske britanskog hard rocka i blues-rocka

Prisjećanje na izvanredne albume zaboravljenih britanskih majstora

Objavljeno: 20.07.2015. 07:14

Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Zakuske britanskog hard rocka i blues-rocka

Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske je krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća bilo leglo izrazito dobrih, raznolikih, kvalitetnih i originalnih rock bendova koji su uvelike promijenili povijest glazbe, a pored vrlo interesantnih kreatora psihodelije, progresivnog i jazz-rocka, tu je bilo i mnogo izvođača koji su prihvatili američke blues korijene te ih usmjerili prema sve žešćim, energičnijim i glasnijim ekstremima, čime su stvoreni uvjeti za daljnji razvoj heavy metala i stadionskog rocka.


I dok nekim od izvođača koji spadaju u tu kategoriju, kao što su Cream, Deep Purple, Led Zeppelin i Black Sabbath, i dan danas svaki roker i metalac koji drži do sebe odaje priznanje za doprinos glazbi, mnogi njihovi ništa manje kvalitetni srodni izvođači nisu imali tu sreću te su, unatoč tome što su snimili pokoji izrazito dobar album, pali u zaborav ili nikad nisu ni dobili zasluženu pozornost.


Stoga sam se ovom tekstu odlučio osvrnuti upravo na par ponajboljih albuma britanskih blues-rock i hard rock grupa o kojima je izrečeno mnogo manje hvalospjeva nego o „In Rock“ ili „Paranoid“ u nadi da ću bar nekoga potaknuti da posluša nešto vrlo kvalitetno što se baš i ne vrti često po radijskim postajama i rock klubovima.


Dakle, na ovoj listi se ne nalaze fenomenalni klasici Zeppelina, Purplea i Sabbatha za koje pretpostavljam da su svi iole zainteresirani za nju poslušali, baš kao ni albumi velikana poput Johna Mayalla, Fleetwood Maca i Jeffa Becka koje bi trebali poslušati ako nisu, a budući da nemam vremena raditi listu od osamsto albuma, s nje su teška srca isključeni i neki trunku manje poznati izvođači koji i dan danas ipak imaju svoj auditorij i priznanje kao što su Ten Years After, Savoy Brown, Wishbone Ash i Uriah Heep te sam odlučio pažnju usmjeriti na deset izvanrednih albuma koje nikad nisam vidio na nekim sličnim ljestvicama, a svakako zaslužuju izvjesnu pozornost.


ATOMIC ROOSTER – Death Walks Behind You (1970)

Sastav predvođen izvrsnim klavijaturistom Vincentom Craneom, koji je prethodno dao neizmjeran doprinos ranim radovima oca shock rocka Arthura Browna, je po dolasku gitarista i pjevača Johna DuCanna te bubnjara Paula Hammonda postao jedna od najimpresivnijih glazbenih kulisa za izricanje mračnih, gnjevnih i depresivnih misli, a njihova sumorna, energična i atmosferična fuzija progresivnog i hard rocka svoj je vrhunac doživjela na drugom albumu „Death Walks behind You“.


Ovaj album obiluje interesantnim nokturalnim intervencijama Vincenta Cranea na orguljama i klaviru te masnim gitarskim riffovima i gnjevnim vokalima Johna DuCanna, čije strastveno izgovaranje bolnih, depresivnih i anksioznih tekstova uz dramatičnu instrumentalnu kulisu u samog slušatelja usađuje osjećaje straha, usamljenosti i beznađa kakvi su lidera Atomic Roostera Vincenta Cranea nažalost doveli do samoubojstva na Valentinovo 1989. nakon dugog niza godina borbe s maničnom depresijom, a među pjesmama s ovog albuma svojom se kvalitetom ističu naslovna „Death Walks behind You“ obilježena uznemirujućim klavirskim i gitarskim dionicama uz koje se čovjek zbilja osjeća kao da smrt ili neka utvara hoda iza njega, komercijalno najuspješnija pjesma grupe „Tomorrow Night“ te paranoična orguljaška heavy oda samotnom lutanju ulicama „Streets“.




CHICKEN SHACK – Imagination Lady (1972)

Peti album blues-rock sastava predvođenog Stanom Webbom, jednim od najpodcjenjenijih klasičnih britanskih električnih gitarista, je izvanredan i snažan album power trio formata na kojem su uz Webba svirali fenomenalan pokojni basist John Glascock, najpoznatiji po stažu u legendarnoj grupi Jethro Tull tijekom druge polovice sedamdesetih, te bubnjar Paul Hancox. Na ovom albumu je Stan Webb odsvirao neke od svojih najžešćih, najenergičnijih i najfrenetičnijih gitarističkih dionica, a pritom nije zasjenio vrlo kompaktne i sočne bas linije Johna Glascocka i žustro bubnjanje Paula Hancoxa.


Među pjesmama s albuma istaknuo bih „Daughter of the Hillside“ na kojem se ističu Webbove žustre ludorije s wah pedalom i fenomenalan bas Johna Glascocka, interesantna prolongirana obrada „If I Were a Carpenter“ Tima Hardina koja nakon laganijeg folk uvoda donosi eskapadu impresivnih hard rock riffova i solaža te „Telling Your Fortune“ koja nakon šestominutnog razigranog bubnjarskog sola prerasta u klasičnu blues pjesmu na kojoj se ističe čvrst i cikličan bas Johna Glascocka.




GROUNDHOGS – Thank Christ for the Bomb (1970)

Da je riječ o izrazito dobrim rock muzičarima ukorijenjenima u blues tradiciji, bilo je jasno već pri samom početku njihove karijere, kad su Groundhogsi bili prateći bend Johna Leeja Hookera, legendarnog bluesera po čijoj su pjesmi i dobili ime, a kasnije su pokazali i istraživački duh te počeli preispitivati mogućnosti psihodelije, progresivnog i hard rocka. Premda je njihov izvanredni treći album provokativno nazvan „Thank Christ for the Bomb“ 1970. ušao na listu top 10 albuma u Ujedinjenom Kraljevstvu, bend u Americi nikad nije stekao rekogniciju koju su imali Ten Years After i Humble Pie te je s godinama pao u zaborav i stoga se našao na ovoj listi.


Iako na albumu sviraju samo trojica glazbenika (gitarist i pjevač Tony McPhee, basist Peter Cruickshank i bubnjar Ken Pustelnik), zahvaljujući punoći zvuka imam dojam da ga je snimio veći sastav, a izvedbe pjesama s mračnim tekstovima koji govore o ratnim razaranjima, zbog čije bi se tematske povezanosti „Thank Christ for the Bomb" mogao nazvati konceptualnim albumom, obilježene su energičnim melodičnim gitarističkim dionicama koje uzimaju pomalo od bluesa, progresivnog rocka i onoga što se u ranim danima nazivalo heavy metalom te sve spajaju u primamljivu ujednačenu cjelinu koju prati čvrsta i dinamična ritam sekcija.




JANUS – Gravedigger (1972)

Prvi i do početka devedesetih jedini album kultne britanske grupe Janus je vrlo interesantno frenetično, disonantno i eklektično psihodelično hard rock ostvarenje koje ustvari zvuči mnogo sličnije glazbi koju su u to vrijeme stvarali njemački bendovi nego otočni, a njihova se kombinacija žestokih riffova, repetitivnih hipnotičkih krautrock ritmova, psihodeličnih gitarskih vrtloga, atmosferičnih tiših dijelova i nervoznih vokala nikad nije probila do šire publike, ali se zato njihov utjecaj može čuti u glazbi nemalog broja nekomercijalnih stoner, heavy metal i alt-rock bendova.


Ovaj vrlo zanimljiv artefakt underground rocka donio nam je „Red Sun“ s divljim hard rock riffom i frenetičnim vokalom, psihodelična rock pjesma s višeglasjem „Bubbles“ i vrlo lijepa i atmosferična dvadesetominutna balada „Gravedigger“ na kojoj je Colin Orr zasjao svojim elegantnim tišim dionicama na električnoj gitari i Mellotronu, a Roy Yates maratonskim solom na klasičnoj gitari u koji su uklopljene i teme iz klasičnih djela poput Griegovog „Peer Gynta“.




JUICY LUCY – Lie Back and Enjoy It (1970)

Jedna od interesantnijih britanskih rock grupa okrenutih korijenima svakako je Juicy Lucy, bend koji je na prijelazu iz šezdesetih u sedamdesete uz česte promjene postave snimio četiri izrazito dobra albuma, a na zadnjem „Pieces“ nije svirao ni jedan član originalne postave, a krajem devedesetih su se ponovno okupili u novoj postavi. Iako mi je bilo vrlo teško odabrati jedan album na koji ću se kratko osvrnuti u ovom tekstu, na kraju sam se odlučio za drugi album „Lie Back and Enjoy It“, na kojem su se originalnim članovima steel gitaristu Glennu Rossu Campbellu, saksofonistu i klavijaturistu Chrisu Merceru te basistu Keithu Ellisu pridružili pjevač i novi glavni autor Paul Williams iz grupe Zoot Money, budući gitarist Whitesnakea Mick Moody i bivši bubnjar Jeff Beck Group Rod Coombes.


Riječ je o pomalo specifičnom albumu kojem poseban štih daje istaknuta steel gitara Glenna Rossa Campbella u kontrastu s elegantnim bas linijama Keitha Ellisa, ritmičnom električnom ili žustrom akustičnom gitarom Micka Moodyja, rašpastim vokalom Paula Williamsa i različitim nadjevima Chrisa Mercera stvara unikatnu mješavinu boogieja, bluesa, rock'n'rolla, folka i swamp popa, a na njemu se našlo mjesta i za neočekivanu žešću blues-rock obradu Zappine kompozicije „Willie the Pimp“ s antologijskog jazz-rock albuma „Hot Rats“.




PATTO – Patto (1970)

Među rock glazbenike za koje mi je posebno žao što nisu poznati široj publici svakako spadaju pjevač Mike Patto i gitarist Ollie Halsall, vrlo prepoznatljivi i nažalost tragično preminuli majstori zanata zaslužni za zvuk grupa Timebox, Patto i Boxer.


Jedno od najboljih, najoriginalnijih i najunikatnijih ostvarenja iz kataloga ove dvojice genijalnih glazbenika zasigurno je prvi album grupe Patto u kojoj su osim njih dvojice svirali bubnjar John Halsey i basist Clive Griffiths. Taj album je snimljen uživo u studiju bez overdubova i na njemu su mjesto našli vrlo specifični ogoljeni jamovi potpuno drugačiji od većine radova njima najsrodnijih hard rock, blues rock, prog i jazz-rock grupa, kojima dominiraju fenomenalne i raznolike gitarističe (te u nekim slučajevima vibrafonske i klavirske) dionice Ollieja Halsalla koje pokrivaju teritorij od prljavog i žustrog bluesy hard rock vrludanja do profinjenijih jazzy dionica izvedenih uz vrlo dobru čvrstu pratnju ritam sekcije, a ponad svega prepoznatljiv melodičan grleni glas Mikea Pattoa izgovara interesantne cinične tekstove.




SPOOKY TOOTH – Spooky Two (1969)

Među mnoštvom britanskih bluesy hard rock grupa s kraja šezdesetih posebnu pažnju zaslužuju Spooky Tooth, koji su zahvaljujući žestokim blues-rock gitarama, izražajnim vokalima i naglašenim prog klavijaturama stekli određenu popularnost, ali su nažalost s godinama pali u anonimnost i danas ne dobivaju zasluženu pažnju.


Jedno od njihovih najboljih ostvarenja svakako je eklektični drugi album „Spooky Two“ na čijoj su se A strani našle energična hard rock pjesma „Waitin' for the Wind“, interesantne pjesme s klavirom i vokalima pod utjecajima soula i gospela „Feelin' Bad“ i „I've Got Enough Heartaches“ te devetominutna orguljaška heavy prog kompozicija „Evil Woman“, a posebno je interesantna B strana na kojoj se nalaze četiri pjesme („Lost in My Dream“, „That Was Only Yesterday“, „Better by You, Better than Me“ i „Hangman Hang My Shell on a Tee“) čiji je autor klavijaturist i drugi pjevač Gary Wright i u kojima se na vrlo interesantan način izmjenjuju žešći blues, boogie i hard rock djelovi sa specifičnim atmosferičnim psihodeličnim dijelovima.




STEAMHAMMER – Reflection (1969)

Debitantski album britanske grupe Steamhammer je pomalo neobičan primjer kako se na bazi prljavog blues-rocka u relativno lošoj produkciji može snimiti materijal koji zvuči izrazito profinjeno i toplo, za što je dobrim djelom zaslužan istančan smisao za melodiju i odmjerenost izvanrednog gitarista Martina Pugha čiji je prepoznatljiv stil sviranja blues-rock pjesme poput „Junior's Wailing“, „Lost You Too“ i „Even the Clock“ obogatio elegantnijim prebiranjem po žicama koje ima korijene u engleskom folku.


Osim izvrsne solo gitare Martina Pugha, ovim albumom dominiraju i bluesy vokal koji malo podsjeća na Iana Andersona na ranim snimkama Jethro Tulla te na pojedinim pjesmama silovita harmonika Kierana Whitea, dok su ritam gitarist Martin Quittenton, basist Steve Davey i bubnjar Michael Rushton uglavnom pružali potporu čvrstim i protočnim boogie dionicama, a na pjesmama poput „Even the Clock“ i „Down the Highway“ je zasjala i flauta Stevea Joliffea, koji je na drugom albumu Steamhammera „MK II“ svirao kao regularni član benda.


Nakon albuma „Reflection“, koji zahvaljujući uvjerljivoj kombinaciji električnog bluesa, ritmičnog boogie rocka i engleske elegancije koja nagoviješta progresivni rock možemo smatrati jednim od najboljih britanskih blues-rock ostvarenja iz vrlo bogate 1969, Steamhammer je prošao brojne promjene postave i drastične promjene stila te je do 1972. pod vodstvom Martina Pugha izdao jazz-rock album „MK II“, „Mountains“ na kojem je zamjetan povratak blues korijenima i „Speech“ s tri maratonske gitarističke pjesme u trajanju od 10 do 23 minute.




STONE THE CROWS – Teenage Licks (1971)

Treći studijski album škotske blues-rock grupe zasigurno je jedno od najboljih glazbenih ostvarenja sa sjevera Velike Britanije, a tome je uz činjenicu da su tijekom njegovog nastajanja na vrhuncu kreativne snage bili Maggie Bell, izvrsna pjevačica snažnog hrapavog glasa koji podsjeća na Janis Joplin, i Les Harvey, gitarist s izvrsnim smislom za hard rock riffove, bluesy slideove i sadržajne solaže koji je nažalost nedugo nakon izlaska albuma poginuo od strujnog udara na pozornici, te pouzdane ritam sekcije sačinjene od basista Stevea Thompsona i bubnjara Collina Allena koji su iskustvo stjecali u Bluesbreakersima legendarnog Johna Mayalla znatno pridonio i dolazak izražajnog klavijaturista Ronnieja Leahyja koji je svojim fenomenalnim soulom i prog rockom inspiriranim dionicama na klaviru i električnim orguljama zvuku grupe dao novu dimenziju.


Među pjesmama na albumu se ističu uvodna energična hard rock numera „Big Jim Salter“ s vrlo impresivnim dionicama na gitari, basu, orguljama i moog sintesajzeru, soul pjesma „Faces“ s ritmičnim klavirom i toplim zvukom orgulja koji nas vraća u šezdesete, fenomenalna melankolična obrada Dylanove „Don't Think Twice“ i ritmična boogie-rock pjesma „Keep on Rolin“ na kojoj je Maggie Bell pokazala svu raskoš svog glasa, a interesantna je i a capella izvedba pjesme „Ailen Mochree“ na gaelskom jeziku.




TRAMLINE – Somewhere down the Line (1968)

Jedna u nizu zaboravljenih kvalitetnih britanskih blues-rock grupa s kraja šezdesetih je i kvartet Tramline u kojem je svirao već spomenuti izvanredni gitarist Mick Moody, koji je kasnije postao poznat svirajući duele s Berniejem Marsdenom u Whitesnakeu, a uz njega su ju sačinjavali pjevač i usnoharmonikaš John McCoy, basist Terry Sidgwick i bubnjar Terry Popple. Tramline su krajem šezdesetih snimili respektabilne albume „Somewhere down the Line“ i nešto eklektičniji „Moves of Vegetable Centuries“.


Njihov prvi album je vrlo dobro i čvrsto blues izdanje kojim dominiraju izražajne gitarističke dionice Micka Moodyja koje zvuče kao zlatna sredina između Johna Lee Hookera i Johna Fogertyja, impresivan snažni vokal i harmonika Johna McCoyja te lutajući vintažni bas Terryja Sidgwicka, a vrhunci albuma su slide gitarom obilježen instrumental „National Blues“, devetominutna blues balada „Sorry Sorry“ s izvrsnim solom na usnoj harmonici, poletna obrada pjesme „Rock and Roll Woman“ od grupe Buffalo Springfield i naslovna „Somewhere down the Line“.




Pročitaj više o temama: british, hard rock, blues rock, blues, rock, atomic rooster, chicken shack, groundhogs, janus, juicy lucy, patto, spooky tooth, steamhammer, stone the crows, tramline, kolumna, 2015, ivan hozjan

Ovaj članak je pročitan 1286 puta



Kalendar

FUL KUL BUVLJAK, 04.07.2020., Boogaloo, Zagreb

04.07.2020. - subota

FUL KUL BUVLJAK, 04.07.2020., Boogaloo, Zagreb

Zagreb, Boogaloo
Besplatno

TUSTA POD ZVIJEZDAMA, 04.07.2020., Boogaloo, Zagreb

04.07.2020. - subota

TUSTA POD ZVIJEZDAMA, 04.07.2020., Boogaloo, Zagreb

Zagreb, Boogaloo

OH SEES, 08.07.2020., Vintage Industrial Bar, Zagreb

08.07.2020. - srijeda

OH SEES, 08.07.2020., Vintage Industrial Bar, Zagreb

Zagreb, Vintage Industrial Bar
100 kn/120 kn

'80S PARTY I PLESNI SHOW, 11.07.2020., Boogaloo, Zagreb

11.07.2020. - subota

'80S PARTY I PLESNI SHOW, 11.07.2020., Boogaloo, Zagreb

Zagreb, Boogaloo
Besplatno/ Nakon 00:00h 20 kn

JERRY RICKS BLUES FESTIVAL - Kastav, Opatija, 24.07. - 01.08.2020.

24.07.2020. - petak

JERRY RICKS BLUES FESTIVAL - Kastav, Opatija, 24.07. - 01.08.2020.

Opatijska rivijera, Klana i Kastav, razno
ulaz slobodan

HEADBANGER'S HOLIDAY - Pula, Vallelunga, 5. – 9. 08.2020.

05.08.2020. - srijeda

HEADBANGER'S HOLIDAY - Pula, Vallelunga, 5. – 9. 08.2020.

Pula, Vallelunga
210 / 430 / 580 kn

PIPSCHIPS&VIDEOCLIPS, 12.09.2020., ŠRC Šalata, Zagreb

12.09.2020. - subota

PIPSCHIPS&VIDEOCLIPS, 12.09.2020., ŠRC Šalata, Zagreb

Zagreb, ŠRC Šalata
85kn/100kn7120kn

STANLEY JORDAN - Zagreb, Tvornica kulture, 20.10.2020.

20.10.2020. - utorak

STANLEY JORDAN - Zagreb, Tvornica kulture, 20.10.2020.

Zagreb, Tvornica kulture
120 kn pretprodaja / 150 kn na dan koncerta

ZUCCHERO - Zagreb, Lisinski, 29.10.2020.

29.10.2020. - četvrtak

ZUCCHERO - Zagreb, Lisinski, 29.10.2020.

Zagreb, Lisinski
210, 280, 350, 420 i 490 kn

ONE REPUBLIC - Slovenija, Ljubljana, dvorana Stožice, 09.11.2020.

09.11.2020. - ponedjeljak

ONE REPUBLIC - Slovenija, Ljubljana, dvorana Stožice, 09.11.2020.

Ljubljana, dvorana Stožice

Srpanj / 2020

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
 12345
6789101112
13141516171819
20212223242526
2728293031 

Must Read

Proletjeli ispod radara (2. dio)

Kolumne

Proletjeli ispod radara (2. dio)
Proletjeli ispod radara (1. dio)

Kolumne

Proletjeli ispod radara (1. dio)
2018. PRED OBJEKTIVOM SANJE MATIĆ - galerija

Galerije

2018. PRED OBJEKTIVOM SANJE MATIĆ - galerija
DADO TOPIĆ, BE HA VE, TONY LEE KING (VG BRC FESTIVAL) - Velika Gorica, 27.06.2020.

Izvještaji

DADO TOPIĆ, BE HA VE, TONY LEE KING (VG BRC FESTIVAL) - Velika Gorica, 27.06.2020.
DADO TOPIĆ, BE HA VE, TONY LEE KING (VG BRC FESTIVAL) - Velika Gorica, 27.06.2020. - galerija

Galerije

DADO TOPIĆ, BE HA VE, TONY LEE KING (VG BRC FESTIVAL) - Velika Gorica, 27.06.2020. - galerija
'Veliko Trojstvo' koje je promijenilo glazbu

Kolumne

'Veliko Trojstvo' koje je promijenilo glazbu
Najavljeno 2. izdanje Jerry Ricks blues festivala

Vijesti

Najavljeno 2. izdanje Jerry Ricks blues festivala
JERRY RICKS BLUES FESTIVAL - Kastav, Opatija, 24.07. - 01.08.2020.

Kalendar

JERRY RICKS BLUES FESTIVAL - Kastav, Opatija, 24.07. - 01.08.2020.
DADO TOPIĆ I BE HA VE u subotu na Velikogoričkom festivalu

Vijesti

DADO TOPIĆ I BE HA VE u subotu na Velikogoričkom festivalu
TONY LEE KING, DADO TOPIĆ, BE HA VE... (VG BRC FESTIVAL) - Velika Gorica, Tuđmanov park - 27. 06. 2020.

Kalendar

TONY LEE KING, DADO TOPIĆ, BE HA VE... (VG BRC FESTIVAL) - Velika Gorica, Tuđmanov park - 27. 06. 2020.
2017. PRED OBJEKTIVOM SANJE MATIĆ - galerija

Galerije

2017. PRED OBJEKTIVOM SANJE MATIĆ - galerija
Močvarine putujuće radionice tehničke produkcije

Vijesti

Močvarine putujuće radionice tehničke produkcije
JOSIPA LISAC na šibenskoj tvrđavi u kolovozu

Vijesti

JOSIPA LISAC na šibenskoj tvrđavi u kolovozu
THE KILLERS  objavili novi singl  'My Own Soul's Warning'

Vijesti

THE KILLERS objavili novi singl 'My Own Soul's Warning'
Pozitivan ritam i Radio 808 večeras donose novi 'Online koncert' #2

Vijesti

Pozitivan ritam i Radio 808 večeras donose novi 'Online koncert' #2
Pobjednik The Voicea Vinko Ćemeraš objavio prvi singl

Vijesti

Pobjednik The Voicea Vinko Ćemeraš objavio prvi singl
Preminuo Sir Ian Holm, popularni Bilbo Baggins

Vijesti

Preminuo Sir Ian Holm, popularni Bilbo Baggins
LIVE VREMEPLOV IZ 2009. - galerija

Galerije

LIVE VREMEPLOV IZ 2009. - galerija

Perun.hr koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

OK