9.5

Recenzije

ZAGREBDOX: SCORE (Partitura) - O filmskoj glazbi

Vrhunski dokumentarac o sprezi glazbe i filma osvojio je brojne međunarodne nagrade, a u njemu sudjeluju top skladateljska imena koja su već za života postali legende, ukljućujući moderne rock autore poput dvojca iz Nine Inch Nailsa.

Objavljeno: 07.03.2018. 17:10

Postani fan na Facebooku ako već nisi!

ZAGREBDOX: SCORE (Partitura) - O filmskoj glazbi

Žanr: dokumentarni film

Godina: 2016

Izdavač: Epicleff Media

Web


Tracklist:
Sudjeluju:
Trent Reznor
Danny Elfman
Alexandre Desplat
John Wiliams
Hans Zimmer
Howard Shore
Brian Tyler
James Cameron
Moby
Marco Beltrami
John Debney
Tom Holkenberg
Quincy Jones
Trevor Rabin

Treći glazbeni film koji smo pogledali na ovogodišnjem ZAGREBDOXU je priča Matta Schradera o filmskoj glazbi "Score" ili kako su to naši preveli - Partituri, makar se izraz partitura koristi više u tehničkom smislu (skup nota i aranžmana koje služe za reprodukciju glazbe od strane glazbenika), a zapravo nemamo pravu riječ za sam "score" u ovom kontekstu pa ću se i koristiti njome u ovom tekstu.

 

Dokumentarac traje nešto više od sat i pol i fenomenalno je napravljena i prikazana priča o nastanku i evoluciji filmske glazbe, te sprezi redatelja i kompozitora, filmske glazbe kao materijala u nastajanju s kompozitorom, te dovršene glazbe u sprezi s posjetiteljima kino dvorana, odnosno gledateljima. Priča je ispričana uz obilje isprepletenih izjava i intervjua velikog broja kompozitora i nekoliko ostalih sudionika u procesu: redatelja, glazbenih djelatnika, producenata i sl. 

Priča o filmskoj glazbi počinje nešto kasnije s nastankom filma, 1895. kada su u Parizu braća Lumiere dodala crno-bijelom nijemom filmu neku ekspresiju kako bi film bio dojmljiviji, pojačali scene: romantične, akcijske ili one komične. Povijest filma zauvijek je promijenjena dodatkom glazbe - no isprva su to bile samo kazališne orgulje kako bi se glazbom sakrio šum projektora. Prvi i jedini proizvođač a kasnije najbolji je bio čuveni Wurlitzer. No ubrzo su orgulje zamijenili živi glazbenici.

Prvi film o "King Kongu" je dakako bio crno-bijeli i nijem i posve blesav i kičast, no kada mu se dodala adekvatna muzika u scene koje su trebale izazivati strah, ona je tog prvog King Konga učinila jezivog u tim nekim bitnim kadrovima. 

Alex North koji je potpisao glazbenu podlogu za "Kleopatru", "Spartacusa"i čuveni "Tramvaj zvan čežnja", prvi je koji je u klasičnu glazbenu partituru ubacio elemente jazza i napravio najrevolucionarniji score toga doba za "Tramvaj".

 


Postalo je važno da ritam i glazba naglase neki dio pogotovo kod sporijih dijelova filma dajući mu "suspens" notu ili notu zapleta i intrige. Sjajan primjer je Hitchcockov "Psiho" za koji je glazbu (kao i za "Vertigo" napisao Bernard Herrmann. Sama scena pod tušem, ako posve ugasite prateću glazbenu podlogu uopće nije tako jeziva kao kada pojačate ton. No Herrmann je inovativno koristio zapravo cviljenje violine - naime u to vrijeme kompozitori su bili vrlo školovani i koristili su različite orkestralne setupove (zapravo različite sastave orkestara) koje su koristili za pojedine filmove - "Vertigo" je perfektni primjer kako je Herrmann obilato koristio razne zvukove kako bi dobio jednostavnih par tonova koje je zatim ponavljao i koristio virkularno kako bi podigao osjećaj straha, drame ili straha.  

Glazba je tu da dopuni scene, da im ne smeta, ali ih može i podignuti daleko više nego je sama filmska priča jaka. Izvrstan primjer je "Rocky" Sylvestera Stallonea kojemu je Bill Conti napisao glazbu i glavnu temu koju do današnjih dana nitko nije zaboravio, a duže scene bez interakcije drugih likova gdje Rocky trenira nevjerojatno su podignule film dodajući mu uzlet i osjećaj nepobjedivosti. 


Slično se dogodilo i s filmom "Remember the Titans" sportskom dramom s Denzelom Washingtonom, za koji je Trevor Rabin napisao nevjerojatnu, himničnu temu koju je godinama kasnije budući predsjednik Barrack Obama koristio za svoj pobjednički skup (bez pristanka autora doduše, ali kako je Rabin komentirao u filmu: nevjerojatno je koliko su se osjećaji koji su gledatelji doživjeli gledajući taj film kasnije samo preslikali na jednak način na Obamu). 


"Score" nas upoznaje i sa procesom stvaranja filmske glazbe. Iako različiti redatelji i kompozitori imaju različite pristupe i želje što žele postići s glazbenim podlogom, krajnji cilj je svima jednak: savršena glazba za film koja će filmu komplimentirati, podignuti ga. 

Sve se manje-više dogovara na tzv. spottting sessions - na susretima gdje se sastaju kompozitor i redatelj, zajedno prolaze kroz snimljeni film nastojeći utvrditi parametre, odnosno želje za glazbenu podlogu. Neki redatelji žele da im ista glazba "teče" kroz više snimljenih kadrova i sekvenci, drugi žele za svaku sekvencu nove tonove.

Iako se za stvaranje glazbe koristi doslovno sve što može proizvoditi zvuk, ne samo glazbala i računala, primarni izvor glazbe je ipak veliki orkestar, u pravilu simfonijski orkestar. Kako je Hans Zimmer poentirao na kraju filma  "...da nema nas skladatelja filmske glazbe simfonijski orkestri skoro pa ne bi više postojali, mi ih održavamo na životu". 

 

Pri stvaranju glazbe preteča onog što se radi u sadašnje vrijeme zapravo je bio Ludwig van Beethoven i njegova Peta simfonija - nekoliko jednostavnih tonova čine motiv (što je skupina tonova) odnosno "hooks" (udica) koji naglašava što je zapravo filmski score u filmu - motiv se tijekom filma ponavlja u brojnim varijacijama i polako se nadograđuje na grandioznu temu koja u nekom trenutku eksplodira ili, zavisno kako se ona izvodi prikazuje emocije glavnih likova pa se gledatelj s njima lakše poistovjećuje. Howard Shore je upravo to činio s glazbom u "The Lord of the Rings" trilogiji.

 

No još davno prije njega isto su prokužili John Barry i Enio Morricone: John Barry je ispočetka bio član jazz skupine pa je počevši skladati filmsku glazbu unio u nju senzibilnost jednog banda. Barry je ušao u legendu s besmrtnom temom o špijunu 007 - Jamesu Bondu. Kultna tema rezultirala je time da se ona uzima kao (idejna) podloga za partiture skoro svakog novog špijunskog filma.

 

Na posve drugačiji način ali s jednakim rezultatom, također koristeći motiv /hooks, Enio Morricone je napravio u špageti westernima Sergia Leonea. Nijedan film iz trilogije ("Fistful of Dollars", "For a Few Dollars More", "The Good, the Bad and the Ugly" s Clintom Eastwoodom) ne može opstati bez Morriconeove čuvene glazbe, a niti obrnuto. 


Kada je Steven Spielberg angažirao Johna Williamsa da snimi glazbu za kultne "Ralje" iz 1975. ni slutio nije što će dobiti. Genije Williams je započeo karijeru svirajući jazz i inovativno je miješao ritmove i naglašavao po nekoliko tonova, ali uz podlogu cijele orkestralne pratnje koja ne bi posebno dolazila do izražaja. Bio je hrabar jer je umjesto klasične filmske glazbe, Spielberg dobio nekoliko "prijetećih" ritmičnih tonova koji su nagoviještavali nevolju dolaskom morskog psa. 

Williams je prema potrebi određenog filma, stvari postavljao drugačije ali je uvijek imao veličanstvene i pamtljive "scoreove". Glavna tema "Star Warsa" koja označava dobro i "tamna" tema ili tzv. Darth Vader tema označavale su jasno podjelu, te kako se koja tema (u varijacijama izvedbe)  ponavljala tijekom filma tako je gledatelj znao što se u filmu sprema. 

Kada je radio glazbu za "E.T." ponovo su Spielberg i on napravili nešto novo - ostavili su "open space" otvoren prostor na kraju filma gotovo isključivo za glazbu koja je taj kraj filma skoro pa samostalno odradila, uz miminalizam glume glavnih aktera pri sekvenci kada se djeca i E.T. opraštaju i kada simpatični vanzemaljac odlazi na svoj brod -  taj cijeli dio filma zapravo nosi Williamsova glazba.

 

Sljedeći genijalac koji je pronašao svoj zvuk je Thomas Newman kojemu je jedan od prvih filmova bio genijalni "The Shawshank Redemption" koji se i dana smatra među najboljim filmovima ikad, ali i kasniji "Scent of a Woman", "American Beauty" gdje je koristio uvrnuti off-beat dajući do znanja da će to biti pomalo uvrnuti glavni lik i na kraju cijeli film. Newman potpisuje i sjajnu glazbu za odlične filmove:  "Road to Perdition", "Skyfall", "Bridge of Spies", i fantastičnu glazbu u "Finding Nemo".


Daljnji razvoj filmske glazbe donijeli su kompozitori koji su primarno bili (ili još jesu) glazbenici nekog benda i svi odreda stvorili su vrlo specifičan zvuk i način rada: Danny Elfman koji je najviše surađivao s Timom Burtonom (prvi "Batmani" s Michelom Keatonom itd.), Hans Zimmer koji je kada je MTV krenuo "on air" svirao u Bugglesima "Video Killed the Radio Star". Zimmer je svoje glazbeno  projeklo unio i u filmsku glazbu: on je jedan od rockera među kompozitorima, koristi gudače instrumente kao gitare. Donio je rock elemente u glazbu: ageresivnost, silu i intenzivnost što je najvidljivije u "Piratima s Kariba" gdje glazba zvuči kao da simfonijski orkestar izvodi Deep Purple. Slično je radio i u "Gladiatoru" osim teme povratka kući gdje je koristio ženski glas Lise Gerrard. Novi Batman "The Dark Knight" također je rocker, pulsirajući snažni i prijeteći motiv se provlači kroz cijeli film. Posve drugačije je koristio glazbu u "Inceptionu" gdje je sam kraj filma (kao i u "E.T.-ju") glavnu ulogu preuzela glazba. 

 

U posljednje je vrijeme jako popularno kod redatelja da angažiraju umjetnike za pisanje filmske glazbe koji nisu primarno i kompozitori nego glazbenici/izvođači. Naime tehnologija je omogućila da svatko može pisati filmsku glazbu, a iskustvo aktivnog glazbenika /izvođača se pokazala vrlo inovativnom.  Koriste mnogo i posve nekonvencionalna glazbala, a istovremeno su izuzetno moderni i autentični. Primjer Trenta Reznora i Atticusa Rossa iz rock benda Nine Inch Nails  - napravili su nekoliko vanserijskih scoreova i dobili Oscara za "Social Network".

Ovdje je potrebno spomenuti i Nick Cavea i njegov doprinos filmskoj glazbi iako sam Cave nije spomenut u "Scoreu".

 

Tom Holkenberg i Bryan Tylor također imaju zapaženu minutažu u dokumentarcu. Prvi je napravio sjajan posao za "Mad Max: Fury Road", a drugi je skladao glazbu cijeli "Fast and Furious" serijal. Holkenberg je na oštrom, snažnom i agresivnom zvuku i ritmu radio punih 7 mjeseci isprobavajući razne bubnjeve sve dok nije našao pravi. 

 

Dokumentarac nas također uvodi u svijet samog procesa snimanja: kada je u pitanju snimanje s glazbenicima odnosno većim orkestrima radi se u nekoliko studija. Izbor studija ovisi o tome kakav zvuk se želi dobiti. AIR Studios u Londonu je zapravo stara napouštena crkva koja ima sjajan prostor i površine koje su nevjerojatno akustične i gdje zrak može sjajno vibrirati a dobija se dojam prostornosti. 


Abbey Road ima posve drugačiju akustiku i koristi se za veće orkestre. Nema mnogo obloga po zidovima pa se dobija bolji dojam live svirke. Za londonske studije kažu da su odlični za postizanje mekšeg zvuka, a u FOX studio u Los Angelesu se ide kada se traži žešći, jači zvuk. 

I ovogodišnji dobitnik Oscara za score nije od jučer, Alexandre Desplat napravio je glazbu za sve odredom sjajne filmove "The King's Speech", "Argo", "The grand Budapest Hotel", a Oscara je dobio za "The Shape of Water"


   

Dokumentarac se polako privodi kraju pričom Bryana Tylera iz "Fast and Furiousa" i finalnom temom koja je ispala snažna emotivna poveznica gledatelja s filmom i glavnim glumcima (u kadrovima tribute s odlaskom pokojnog Paula Walkera). Zgodna je i priča kako provjerava kako publika reagira na glazbu na prvoj projekciji (gleda odnaprijed publiku u dvorani, sluša u toaletu da li netko pjevuši temu i sl.).
 
Na kraju James Cameron kaže da se "...cijeli film može svesti na ništa ako filmska glazba ne bude pogođena". Pravi kraj ovog sjajnog dokumentarca je tribute Jamesu Horneru uz rolanje creditsa. Horner je napisao glazbu za "Titanic", a James Cameron priča kako je našao Hornerovu vrlo jednostavnu snimku /skicu za glazbu sviranu isključivo na klaviru i koja se savršeno uklopila u scenu kada Jack crta Rose. 


"Score" je dobio hrpu priznanja i nagrada, no jedno mu ipak bolno nedostaje: niti spomena nema o nekada čuvenom Vangelisu, iznimnom kompozitoru vrlo osebujnog, prepoznatljivog stila čiji su melodični scoreovi za nekoliko vrhunskih filmova bile apsolutni hit i ostat će zauvijek ubilježeni u povijesti filmske glazbe: "Blade Runner" (originalni film), "Vatrene kočije", "The Bounty".

Anastazija Vržina

Text by:

Anastazija Vržina

Prati autora

Executive Editor
--------------------------
What Doesn't Kill You, Makes You Stronger

Pročitaj više o temama: zagreb, zagrebdox 2018, score, partitura: o filmskoj glazbi, filmska glazba, matt schrader, recenzija, anastazija vrzina, danny elfman, trent reznor, alexandre desplat, john williams, hans zimmer, howard shore, brian tyler, filmska recenzija, anastazija v



Kalendar

RI ROCK, 07. - 16.12.2018., Pogon Kulture, Palach, Rijeka

07.12.2018. - petak

RI ROCK, 07. - 16.12.2018., Pogon Kulture, Palach, Rijeka

Rijeka, Pogon Kulture / Palach
35kn/45kn/70kn/90kn

THE DEAD DAISIES,11.12.2018., Boogaloo, Zagreb

11.12.2018. - utorak

THE DEAD DAISIES,11.12.2018., Boogaloo, Zagreb

Zagreb, Boogaloo
130 kn / 150 kn / 170 kn

KREATOR, 12.12.2018., Gasometer, Beč

12.12.2018. - srijeda

KREATOR, 12.12.2018., Gasometer, Beč

Beč, Gasometer

VINTAGE INDUSTRIAL BAR Slavi 6. rođendan,12.12.'18. – 16.12.'18.

12.12.2018. - srijeda

VINTAGE INDUSTRIAL BAR Slavi 6. rođendan,12.12.'18. – 16.12.'18.

Zagreb, Vintage Industrial Bar

JEREMIAH'S, 13.12.2018., Kset, Zagreb

13.12.2018. - četvrtak

JEREMIAH'S, 13.12.2018., Kset, Zagreb

Zagreb, KSET
30 kn / 40 kn

THE STRANGE - Zagreb, Tvornica Kulture, 13.12.2018.

13.12.2018. - četvrtak

THE STRANGE - Zagreb, Tvornica Kulture, 13.12.2018.

Zagreb, Tvornica Kulture
70 kn

ABBAzia - Zagreb, Metropolis, 15.12.2018.

15.12.2018. - subota

ABBAzia - Zagreb, Metropolis, 15.12.2018.

Zagreb, Metropolis

PIAFF!  THE SHOW - Zagreb, Lisinski, 15.12.2018.

15.12.2018. - subota

PIAFF! THE SHOW - Zagreb, Lisinski, 15.12.2018.

Zagreb, KD Lisinski
200, 250, 300, 330 kn

ZEZ poklanja besplatan koncert, 15.12.2018., KSET

15.12.2018. - subota

ZEZ poklanja besplatan koncert, 15.12.2018., KSET

Zagreb, KSET
Besplatno

VLATKO STEFANOVSKI TRIO, 21.12.2018., Tvornica Kulture, Zagreb

21.12.2018. - petak

VLATKO STEFANOVSKI TRIO, 21.12.2018., Tvornica Kulture, Zagreb

Zagreb, Tvornica Kulture
80 kn / 100 kn

Prosinac / 2018

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
 12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31 

Must Read

Perun.hr koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

OK