Srijeda je baš bia koma dan, kišan, siv i sve u svemu težak. Odmah pada asocijacija da je tako i bilo na ZagrebDoxu. E pa ipak nije. Dobro nije bio težak dan, prožet teškim filmovima, ali je bio iznenađujuće dobro posjećen. Na to malo mjesta koja su slobodna da odmorite svoje umorne noge i utonete u dogodovštine likova ovog dokumentarnog festivala jedva da ste se imali gdje sjesti. Kino Itd na prvoj večernjoj u 19h je bilo i više nego ugodno popunjeno. Jedno je to iznenađenje za mene kad je riječ o filmovima koji su se tamo vrtili u to vrijeme. Druga je projekcija u 21h na žalost bila je tanko posjećena i time sam bio podosta iznenađen.
Naime dva termina koja sam odabrao za posjet festivalu bila su popunjena filmovima iz natjecateljskog programa. Prvi filmski blok bi nazvao kontroverznim blokom i kako sam već naglasio i iznenađujuće dobro posjećen te sam sasvimsiguran kako se tražila i karta više. Da li taj blok opravdao očekivanja?
BESMRTNI - Ksenia Okhapkina
Prvi film ruskinje Ksenie Okhapkine „Besmrtni“ kako i u najavi je rečeno nije narativni dokumentarac. On istina priča priču mjesta u artičkom krugu koji je bio nekoć sovjetski gulag, no to je jedino što je zanimljivo od te priče. Mješanje neke kvazi izviđačkopredvojničke maloljetničke školice je nešto što bi bilo zanimljivije da nam se predstavi jer mi takav militantni odgoj djece nemamo. Tu je prvi fail. Drugi bi bio mješanje te priče sa baletnom školom. Zašto to? Da se dobije na humanosti priče o tom mjestu, možda, no uzgred budi rečeno u toj maloljetničkoj školi za buduće pripadnike ruske vojske obuci prisustvuju i djevojčice. Dakle ne znam na kraju što je „pisac“ htio reći, a vjerujem i većina onih koji su gledali „Besmrtne“.
ZAČARANI KRUG - Jalal Vafaei
Drugi film iz projekcije od 19 h je bio zeru bolji. Riječ je o iranskom „Začarani krug“ Jalai Vafeia, koji je inače njegov dokumentarni filmski debi. "Začarani krug" je obiteljska priča o mjenama u iranskom političkom životu i kako je to utjecalo na život obitelji. Najzanimljiviji karakter je osoba koja je ponajmanje obrađena na filmu a to je majka. Ona je tvrda, ustrajna i jedina nije naivna. Ona preživljava i na nju ne utječu promjene kao odlazak jednog sina u zatvor i očigledna depresija muža, oca. Opet prekomorna i presumorna je to predstava obiteljskog pakla Vafeia, no pošto je to početnički film i te navedene greške su samo dio režiserskog odrastanja.
KRETNJE OBLIŽNJE PLANINE - Sebastian Brameshuber
Jedini film koji je zadovoljio, nasmijao, razvedrio i mogao vas osokoliti pričom je film Austrijanca Sebastiana Brameshubera „Kretanje obližnje planine“. Ovo je onaj mali slatki biser koji tražite u programu. Pravo toplo ljudsko osvježenje. Sebastian nam priča priču o Cliffu i njegovom bratu koji u Štajerskoj imaju malu zastarjelu halu usred ničeg gdje rastavljaju aute i od toga sasvim uspješno žive. Obojica su izuzetno skromni, vrijedni i ono najbitnije jednostavni i sretni svojim životom. Cliff je, osim što je umješan mehaničar i prepodavač rabljenih dijelova i autiju, i poliglot. Priča njemački, engleski, nigerijski i razvidno je da i natuca i razumije mađarski. Ovaj film Sebastiana Bramshubera je odlična motivacijska priča u ove koronarne dane gdje smo svakodnevno iznova oprani u pesimistične tonove. Cliff će vam pokazati kako vjera u sebe je najbitnija. Smatram da ovakvi filmovi moraju imati jednostavnu premisu koju ćete izvući gledajući ih a ovaj film nam nudi onu bezvremensku: nema predaje. Šteta da nije bio prepoznat od gledatelja koji su sasvim sigurno pogriješili svojim dolaskom u 19h.
