WHITE LIES, Boniface - Zagreb, Tvornica Kulture, 10.03.2019. - galerija
Treće ukazanje britanskog (ili kako se oni sami zovu "europskog") post-punk benda White Lies u Hrvatskoj prošlo je u prilično predvidljivom tonu, i ako nam do sada nije bilo jasno (a bilo je već većini i 2016.) da White Lies usprkos neospornom potencijalu - nisu ni blizu kalibra The Nationala, onda sada jest, ali stvar ipak polako obećava. Nećemo svjedočiti rastu jednog malog benda u veliki i važan globalni bend. A opet - WL su nam sinoć priredili sigurno najbolji svoj nastup.
No svejedno, činjenica da WL nikad neće izrasti u stvarno velik bend mi je crying shame šteta, jer čim su se White Lies ukazali na svjetskoj sceni s prvim, turobnim albumom "To Lose My Life" osvojili su me na prvu loptu, pa iako njihov nasljednik "Ritual" nije bio na razini prvog albuma, ipak sam njihov prvi hrvatski nastup (također Tvornica 2010.) s nestrpljenjem očekivala. No to nije bilo to. No svakoj prvoj pravoj turneji ispadne često sve i svašta, ali kad se to isto ponovi manje-više svaki put znaš gdje su. To što su sinoć White Lies izgledali i zvučali najbolje do sada to je samo rezultat 10.-godišnjeg iskustva i rada. Realno, bilo bi se zabrinuti da nisu.
Tako da je puna Tvornica sinoć mogla istinski uživati u nastupu i "svom" bendu. Plus, sam novi album, "Five" koji su objavili netom prije nastupa u Zagrebu, dakle ime samo govori - peti po redu - je prilično dobar album pa se sinoć sve nekako poklopilo.
No prije njih publiku je zagrijavao kandski Boniface, dopadljivi bendi hipsterskog predznaka. E sad nekome se to sviđa, nekome ne, ja nisam baš sigurna što bih vam o njima rekla, osim da su solidno odradili zagrijavanje, i tu bi se stvar što se mene tiče zaokružila.
Ono što je mene prilično razveselilo na nastupu zvijezda večeri da je bend zvučao mnogo življe i kompaktnije, te da frontman Harry koliko god taj čovjek bio sposoban i pjevački i svirački zaista nema nikakvu karizmu, ali je učinio sve da izgleda kao da je polako počinje imati - što ne zvuči baš suvislo, zar ne? - ali oni koji prate White Lies od početaka vjerujem da im je sve jasno.
Isto tako bend se jako potrudio oko scenografije, tu je bilo lampica svih i svakojakih što je super izgledalo i fino se uklopilo u koncert, a slično su napravili i sa setlistom: kombinirajući stare i novije pjesme, mogu reći da je sve imalo svoju glavu i rep i da je cijeli koncert - pa tako i kraj, bio na svom mjestu i efektno.
Bend je bio vrlo raspoložen i u takvom izdanju ih još nismo gledali: ili su još na početku bili "prestisnuti" i pretmurni pa su se tijekom godina oslobodili ili su iskustvo tj. "kilometraža" učinili svoje. U svakom slučaju drago mi je da su redoviti gost u Zagrebu i nadam se da će se trend nastaviti u godinama koje dolaze, a da će se bend sljedeći put dići na još jednu-dvije razine više.
Nekim izvođačima treba dugo ali dođu na vrh, možda White Lies spadaju u njih. Pričekajmo.
Setlista:
1. Time to Give
2. Farewell to the Fairground
3. There Goes Our Love Again
4. Believe It
5. Is My Love Enough
6. Getting Even
7. Hold Back Your Love
8. Unfinished Business
9. Jo?
10. Don't Want to Feel It All
11. Take It Out on Me
12. Never Alone
13. Big TV
14. Kick Me
15. Death
16. Tokyo
17. To Lose My Life
Bis:
18. Change
19. Fire and Wings
20. Bigger Than Us
