Izvještaji

WACKEN 2007

Eurospkih metal open-air festivala ima sve vise.

Objavljeno: 01.01.1970. 00:00

Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Datum: 30.11.-0001.

Mjesto: Wacken/Njemacka

Eurospkih metal open-air festivala ima sve vise. Bilo to zbog privlacnosti izlaska glazbe na lijeno ljetno sunce, prisutstva velikog broja raznovrsnih i malih i velikih bendova na jednom mjestu ili jednostavno radi pijancevanja s ekipom uz ugodnu buku s bine - ovakvi dogadjaji su izrazito zarazni. Onaj tko jednom okusi opustenost, zajebanciju i lezernost open-air festivala, nece si dopustiti luksuz propustanja takvih dogadjaja u buducnosti. I - opet - sve veci broj festivala nudi zaista lijepu lepezu raznovrsnih dogadjaja gdje komotno mozete birati zelite li egzoticno, vece, manje, zesce, mekse ili sve navedeno u jednom. Neki festivali se brzo gase, neki preko godina pokusavaju poboljsati svoj status unapređenjem organizacije i usavrsavanjem popisa postava koje nastupaju, ali jedno ce uvijek ostati nepromijenjeno - Wacken Open Air je najbolji metal open air festival. Prije navodjenja dokaza koji ce potvrditi navedenu tezu, dopustite mi jos koju rijec. Kao i u svakoj umjestnosti, tako i u glazbi, a u metalu posebno, naci ce se veseljaka koji ce kvalitetu glazbe mjeriti brojem ljudi koji istu slusa. Da ne bi ovo zvucalo previse nesuvislo, Wacken je kao festival godinama polako rastao kako u broju bendova, tako u kvaliteti organizacije i broju posjetitelja. To sve je dovelo do poziva na bojkot radi 'komercijalizacije', profiterstva i 'nastupanja stalno istih bendova', pa se covjek danas mora sramiti kada kaze da ide na Wacken. Istina je, pak, sljedeca. Ako zelite otici na festival bez organizacijskih mana, gledati bendove iz svih zanrova metala pri savrsenom zvuku i lightu i pri tome se osjecati kao da ste svjedoci neceg zaista velikog, onda je Wacken za vas. Toliko o tome. Wacken nije nastao preko noci. Ovogodisnji festival je 18. Wacken:Open:Air po redu i organizatori vec godinama imaju zdravu komunikaciju s posjetiteljima kako ponuditi jos bolju uslugu. Mozda ce neki pomisliti da se precesto doticem organizacije, ali ovaj aspekt festivala je jednako vazan kao i glazba. Posebno ako se radi o velikom festivalu kao sto je Wacken. Jer kada 70000 ljudi nahrupi u gradic koji je jedva nesto veci od sela, samo dobra organizacija moze dovesti takvu masu u red, bez stresa ih rasporediti po povrsinama za kampiranje, pregledati karte, te uredno ih bez guzve dovesti pred bine. S te strane Wacken je i ove godine bio besprijekoran. Ipak, ima nekih cinitelja na koje se ne moze utjecati. Jedan od njih je njeno velicanstvo - vrijeme. I upravo radi toga 18. po redu Wacken je imao neobicno tezak porodjaj. Konstantne izmjene kisa/pljuskovi tjedan dana prije pocetka festivala do te mjere su otezali postavljanje bina da je u jednom trenutku drasticna misao proletila kroz glave organizatora - otkazivanje festivala. Na srecu to se nije dogodilo, ali je zahtijevalo dodatne drasticne mjere. Kako se navodi u izjavi organizatora nakon festivala, 5000 metara kvadratnih prekriveno je vunom, na sto je islo 1500 tona komadica drveta, te 600 bala slame kako bi se vodom natopljenom tlo napravilo stabilnim. Evo vam jos malo brojeva: 350 tona čelika za postavljanje pozornica, 48 kamiona s opremom za zvuk i osvjetljenje, 25 kilometara ograde s ceradom, 450 WC-a u kojima se može puštati voda u 5 sanitarnih cvorova, 1000 kemijskih WC-a, te najveci traktor u Europi s 500 konjskih snaga. A rezultat? Rasprodani festival sa 60.000 posjetitelja (ukljucujuci zaposlenike, novinare, security i mjestane u Wackenu je bilo ove godine oko 72.000 ljudi), vec uobicajeno miroljubivi festival i - savrseno vrijeme. Sto jasno pokazuje danasnji status Wackena medju metal populacijom. Ovogodisnje ustolicenje nisu krasila prevelika imena. Dobro, Iced Earth, Blind Guardian, In Flames ili Dimmu Borgir imaju ustaljeno ime na sceni, ali da Wacken ima sredstava dovesti puno veca imena - sigurno. Medjutim, i ovako definirani Wacken sa zeljom zadovoljavanja fanova svih podvrsta fanova bez oslanjanja na 'najveca' imena rasprodao je festival bez problema. (Ovo ljeto bilo je festivala s puno jacim imenima, a puno manjim brojem posjetitelja). Toliko o lizanju Wackenog dupeta, idemo na ono najvaznije - glazba. Iskreno, ne da mi se kopati po zadnjem Wacken riportu koji smo radili za 2003. godinu, pa se unaprijed ispricavam ako cu sada napisati sto je vec poznato od prije. Dakle, ukupna ogromna ravna povrsina oko Wackena podijeljena je na slijedece dijelove: Podrucje za kampiranje (najvece), Podrucje ispred ulaska na bine (s najvise standova za jelo i metal-standovima), Koncertno podrucje, te Backstage gdje su smjesteni bendovi i novinari. Za citatelje je najvaznije koncertno podrucje gdje su smjestene 4 bine. U sredini dvije najvece - True Metal i Black stage koji su odmah jedan od drugog i izmedju kojih je veliki video zid. Te bine su namjerno smjestene tako blizu jer dok na jednom svira jedan bend, na drugoj se ustimava drugi i 15 minuta nakon zavrsetka nastupa recimo Napalm Deatha na Black Stageu, pocinje svirati Amorphis na True Metal Stageu. U odvojenom prostoru s desne strane postavljena je manja, Party Stage bina, dok je s lijeve strane u dnu Wet Stage pod satorom. Ogromno podrucje ispred tih bina prosarano je kucicama za pice i hranu buduci da je u prostor gdje se odrzavaju nastupi zabranjeno unositi svoju hranu i pice (dok se na kamping podrucju mogli imati sto se god prohtjelo). Buduci da su nastupi pocinjali vec od 11/12 sati ujutro, od ranih vremena se ekipa pustala u koncertno podrcuje koje i bilo otvoreno do 3 sata ujutro. Vec standardna iznimka je cetvrtak.   Cetvrtak - 2.8. Dan u kojem bendovi pocinju svirati tek oko 5 poslijepodne namjerno je tako koncipiran kako bi vecina publike (koja dolazi uglavnom taj dan ujutro) imala vremena smjestiti se i bez strke doci pred binu. Ovo je dan kada uglavnom nastupaju manje atraktivne/nepoznate/demo postave koje pokusavaju profitirati u cinjenici da tijekom njih na drugim binama ne nastupaju vece grupe koje bi im mogle oduzeti publiku. Tako su Party Stage okupirale postave vecinom modernog metal usmjerenja tipa The Sorrow, Neaera ili All that Remains, dok je Wet Stage bio popunjen demo bendovima i tek pokojim poznatijim imenom tipa Tyr. Ipak, ove godine organizator je vec cetvrtak zacinio nastupima koji se nisu smjeli propustiti - govori se o triu Sodom/Saxon/Overkill. First things first. Junferski bend Wackena 2007 bio je francuski Wargasm koji je pred solidnom, ali ne pretjerano velikom publikom svirao na bini pod satorom. Decki su pobjednici Metal Battle France. Meaning, u vecim drzavama/na vecim podrucjima Europe (Njemacka, Francuska, Belgija, Balkan itd) odrzavali su se 'metal battles' tijekom godine ciji su pobjednici imali cast nastupati na Wackenu. Eto. Momci su mi bili 8/15, dakle nekakav mrljavi prosjek. Kiltovima ukraseni drugari sviraju blazu blekeriju s folkerskim stihom i pjevacem koji se dosta borio sa svojim goblinsko/krestavim vokalom. Sada kad malo bolje razmislim, vise sam paznje obracao na legendarnu publiku (bengajuce mame, ekipa koja vec u 5 popodne spava pijana u blatu i juznoamerikanci s kombinacijom boja kao da nastupaju u low-budget pornjavi iz sredine sedamdesetih) nego na dogadjaje na bini, sto dosta govori o neupadljivosti glazbe. Obrada Dissection-ove 'Night's Blood' samo je pogorsala dojam. U slicno vrijeme na drugim mjestima u galaksiji, naporan je bio The Sorrow koji - unatoc hvalospjevima - zvuci kao milijunta metalcore kopija s preforsiranim kreni/stani riffovima i izmjenama scream/clean vokala, dok je slicno nespektakularan bio Blitzkrieg , veteranska postava NWOBHM-a. Buduci da smo vozili punih 15 i vise sati (sa stankama) do Wackena, zamolili bi te, dragi citatelju, da nam oprostis sture informacije u vezi nastupa velikih bendova u cetvrtak poradi umora koji nas je ubrzo shrvao. Ipak - Hatesphere je, unatoc pretihom i mrljavom zvuku, pokazao veliku profesionalnost i uigranost kako u izvedbu tako u motiviranju publike koja je, osim sto je bila nabrijana, znala napamet cak i neke tekstove sto me je prilicno iznenadilo buduci da ova moderna thrash/death petorka kod nas nije bas zastupljena. Dobar nastup koji me je ipak ostavio prilicno hladnim. Nesto prije, Sodom je s masetinom gostiju izvodio svoje najvece thrash hitove, dok je tocku na thrash 'i' stavio energicni Overkill . Jedino pametno sto znam reci o ovom kultnom bendu jest da je Bobby Ellsworth u vrhunskoj vokalnoj formi, posebno pri visim screamovima. Prepustam Merecicu rijec, koji valjda ima neku pametniju: Meki : Otvorili su s prvim albumom i pjesmom 'Rotten to the Core' te nastavili presjek karijere kroz neke od najpopularnijih pjesama, te nekoliko pjesama s najnovijeg album. Ziv i energican nastup, s glazbene strane dobro odradjen uz, naravno, neupitnu kvalitetu zvuka. Ocekivao sam svojevrsno malo finale prvog dana s boljim kontaktom i nabrijavanjem publike, ali je Overkillu nakon 20 godina sviranja ipak bilo više stalo do ispijanja piva u backstage-u. Ako postoji postava koja je najvise puta nastupala na Wackenu onda to mora biti Saxon . Unatoc godinama decki su u izvrsnoj svirackoj formi, predstavljaju solidan novi album 'Inner Sanctum' uz vjecne hitove sastrane, potpomognuti odlicnim zvukom i rasvjetom puna dva sata, ali mi jednostavno ne volimo taj bend pa cemo se suzdrzati daljnjih komentara da se netko ne bi uvrijedio. Dakle, zagrijavanje je odradjeno, slijedi glazbeno puno zanimljiviji i raznovrsniji petak!     Petak - 3.8. Laskava titula 'postave koja je nastupala najranije na WOA 07' bez konkurencije pripada dobro poznatima melodicnim death metalcima The Black Dahlia Murder . Iako je petorka nastupala na malo odvojenom Party Stageu u 11h - jedva nesto nakon otvaranja glavnih ulaza - poveci broj fanova/znatizeljnika okupio se ispred bine, dok se Sunce konstantno izmjenjivalo s neprijetecim bijelim oblacima. Malo je neobicno da jedan tako popularan bend u Americi nastupa u ovako ranom terminu, ali cinjenica jest da momci nisu jos u potpunosti pokorili Stari kontinent. Ako je suditi po ovome nastupu, predstavili su se u jebacki dobrom svjetlu. Iako u konstantnoj borbi s line-up problemima (basisti i bubnjari), momci su samouvjereno odradili svoj set koji je prvenstveno bio oda debiju 'Unhallowed' (iliti boljem od dva albuma koja su izdali :), sto znaci da se apsolutno nitko nije bunio na set-listu. Zestoko se otvorilo s 'When the Last Grave Has Emptied', nastavilo s 'Contagion', 'A Vulgar Picture' i 'Miasma' (koje puno bolje zvuce uzivo nego na albumu), te novom, na MySpace-u vec predstavljenom preradom starije stvari 'What a Horrible Night to Have a Curse'. Sam bend, koliko god izgledao americki (ipak miljama daleko od combover emo frizurica) tj. bio u kratkim kricavim hlacama primjerice, nista od toga se nije 'odrazilo' na glazbu. Uz spomenute pjesme, vrhunac ipak dolazi u obliku melodicnih bombi 'Elder Misanthropy', 'The Blackest Incarnation' i posebno 'Closed Casket Requiem' koje jako fino utjelovljuju spoj melodija, brutalnosti i zaraznosti. Bend je spot-on na svaki ton. Ono sto je ovdje vrlo vazno za naglasiti jest zvuk koji je dolazio s bine. Takvu perfekciju na jednom open-airu jos nisam cuo. Savsreno razaznavanje sto rade obje gitare, svaki udarac bass-bubnja. Tako treba! Dakle - rezime - genijalna set-lista, raspolozena grupa, publika koja se itekako benganjem razbudila ujutro i zvuk bez zamjerke jest jednako jedan od najboljih nastupa na WOA 07. Mocno petak otvaranje! Nema odmora. Potpuno drugu glazbenu nisu trebao je predstaviti Amorphis tocno u podne na jednoj od velikih bina. Ipak, raspored nastupanja bendova je na silu promijenjen nakon sto su se neki vrhunski pametnjakovici zapitali kako bi bilo na vruc ljetni dan zapaliti hrpicu kao-barut-suhog sijena. Kakvi kreteni. Naravno, buknulo je u sekundi pokraj bine gdje je Amorphis trebao nastupati. Jednako brzo na scenu su stupili vatrogasci kojima je - iako su imali sve pod kontrolom - zbog nepredvidivog vjetra trebalo neko vrijeme da stave stvari pod kontrolu. Rezultat - odgadjanje nastupa Amorphisa i ranije nastupanje Napalm Death-a na bini do. A sto reci o ovim velikanima? Nisu velike bine za grindcore, thats for sure. Ipak, bend koji iza sebe ima ohoho godina iskustva nastupanja na binama svih mogucih velicina i oblika, zna kako kontrolirati/zapaliti mase. Tko je jednom vidio Napalm Death u akciji zna sto ga ocekuje (nije receno u negativnom kontekstu). Barney-evo nerazumljivo blebetanje izmedju pjesama i podivljali ples, legendarna frizura jos legendarnijeg basiste Embury-ja, nehumani screamovi gitariste Harrisa i skulirani blastovi bubnjara Herrere. Jedino sto je postalo totalno predvidljivo u nastupu Britanaca je set-lista sto je jedino blago razocaranje vezano uz ovaj nastup. Miks pjesama vecinom sa 'Smear Campaign'-a, pokoja pjesma s dva albuma prije, 'Suffer the Children' + 'Unchallenged Hate' kao oda cistoj death metal fazi rada, te set 'Scum' pjesama kao podsjetnik na inovativne grindcore dane. Nista drasticno lose u toj raznolikoj set-listi, ali 'Utopia Banished' i 'Fear, Eptiness, Despair' album kao da su nepovratno pali u zaborav. Steta. A reakcija publike? U pocetku malo rezervirano. Rijetko kada na velikim open-air festivalima divljaju neki veci mosh-pitovi, ali kada su najavljene stare 'Scum' pjesme, publika je podivljala, krenuo je veliki circle-pit i glasno se trazio Wall of death na sto se Barney nije bas obazirao. To nikada nije bio njihov trademark. Rezime - ovaj bend i dalje ostaje stvar pojedinog ukusa, ali po meni i nakon ovog nastupa ostaju pri samom vrhu ekstremne (metal) scene. Nesto drugacije ce laprdati Meki, ali ne obazirite se previse na njega. Decko bunca. Meki : Moram priznati da mi Napalm Death nikad nije 'legao', kao ni drugi bandovi s prizvukom core-a, te budući da nisam imao gotovo nikakvih očekivanja od njih ostavili su na mene dobar dojam. Barney su uporno trudio između pjesama zaokupiti pažnju publike svojim tezama i viđenjima svih aspekata društva, nakon čega bi obično uslijedila pjesma vezana uz govor. Mislim da je takav pristup, s obraćanjem publici između par pjesama, uvijek bio dobar načim podizanja atmosfere i ukupnog doživljaja na koncertu. Naravno da takav pristup zahtjeva raspoloženje i osjećaj za publiku samih izvođača, a što je uvijek bolje od bezličnog slaganja i najboljih riffova, stoga 'palac gore' za Napalm Death. (Napalm Death dobar?! ...mora da buncam...) Prerasporedjeni Amorphis zato sada bas sada zauzima binu. Moram priznati da sam bio prilicno uzbudjen oko nastupa legendarnih Finaca. Sto zbog moguce set-liste koja je trebala zaokruziti cijelu glazbenu povijest benda, sto zbog prezentiranja tog bogatog raznolikog zvuka, sto zbog promoviranja jos uvijek novog vokala. Ajmo redom. Decki zaista imaju bogatu povijest zvukova i ovim putem objavljujem javni natjecaj za one koji u tri rijeci uspiju sazeti kakvu glazbu Finci sviraju danas. Ima tu proga, heavy-ja, psihodelicnog rocka u solazama, gothica, cak i death metala kao u stare dane. Nagrada - burek po izboru. Set-lista je, kao najavljeno, obuhvacala sve albume po malo. Tko je htio najnovije dobio je tri izvrsne pjevne stvari s (tada zadnjeg) albuma 'Eclipse, fanovi legendarnog 'Elegy'-ja zadovoljeni su sa 'My Kantele' i 'Against Widows', dok je najstarija faza briljirala s 'Into Hiding', 'Black Winter Day', te 'Signs from the North Side'. Dakle, svi zadovoljni. Ipak, moram primijetiti sljedece - znate kako svi fanovi zele sto vise starijih stvari, pjesama s pocetka karijere itd., s Amorphis-om je bilo potpuno obrnuto. Album 'Eclipse' ih je toliko preporodio da su najvise slavljene pjesme s tog izdanja (koje su uistine visoko-kvalitetne), dok je publika puno manje elana pokazala na starijim stvarima, sto je uistinu neobicno. I na kraju, sto se tice novog vokala. Omanji Tomi Joutsen mozda i nije najveci entertainer i komunikator s publikom, ali dovraga, covjek zna pjevati. Clean vokali su apsolutno jednaki kao na studijskim izdanjima, a death metal growl......savrsen. Iz dubine pluca, razgovjetan, snazan. Tko bi rekao da ce death vokal pjevaca jednog ne-death metal benda posramiti veliki broj 'pravih' death pjevaca koji su nastupali na Wackenu. Rezime: odlicna set-lista, malo nedostaje elana na bini, precizna svirka. Vrlo dobra izvedba, ali zasjenjena od strane nekih drugih nastupa na Wackenu. Therion , dragi Therion. Mozda bi neki mogli zakljuciti da nastupanje ovog dobro poznatog benda u rano poslijepodne - za razliku od nekih prijasnjih godina na Wackenu kada su ovi drugari i drugarice najavljivani kao jedni od headlinera - znaci pad popularnosti i kvaliteti novijih izdanja benda. Niti jedno od navedenog nije tocno. Zadnji album 'Gothic Kabbalah' (barem za mene) predstavlja mozda i najbolje Therion izdanje ikada, dok je uzivo osmerac utjelovljenje uigranosti i zelje za dobrom izvedbom. Sto znaci da je glavna dilema kojim hitovima napuniti sat vremena za nastup dodijeljenog vremena. Scenografija je bila jednaka kao i na zadnjoj 'Gothic Kabbalah' turneji koja je posjetila Zagreb. Pozadinu krasi ogromni sakralni crno-bijeli banner, stalci su ukraseni dodatnim siljcima, dok je obleka clanova takva da podsjeca na 'pogano pleme' receno rijecima Mekija. Jedno novo lice ipak je krasilo stage, a to je Thomas Vikstrom koji je prilicno dobro zamijenio nedavno otislog Mats Levena. U rame-uz-rame usporedbi, obadvojica imaju odlicne vokale, s time sto Thomasa krasi nesto visa, svjetlija boja glasa, dok je Mats imao nesto tamniju notu. Ipak, tko god bio za vokalima, decki i cure ne mogu fulati. Instrumentalna podloga bez greske, vokali briljiraju. Kako u solo tockama, tako u zbornom pjevanju. I jos nesto - ovo nije samo pjevanje, ovo je i uzivljavanje u ulogu, poziranje, pravljenje grimasa (ne pretjerano ipak) - dakle cijeli paket. Naravno, u preseravanju na stageu prednjaci bendovska kurva SnowyShaw koji je samom pojavom i pokretima ruke dok pjeva prilicno iritantan, da ne spominjem seksisticki nastrojene pokrete prema pjevacicama. Ali ajde, da se pretrpiti. Od zenskih vokala, Lori Lewis pjeva vrlo samouvjeren sopran, dok druga, Katarina Ljilja pjeva 'normalnijim' vokalom, ali ima takve pokrete tijela i izraze lica na stageu da je - unatoc udaljenosti od savrsenog zenskog izgleda - vrlo izazovna. Izgleda malo 'whoreish' sto mi muski, naravno, simpatiziramo. :) Set-lista je bila prosarana materijalima s 'Theli'-ja pa na dalje, jer se mainman obvezao da vise nece pjevati uzivo. Dakle odlicne stvari - 'To Mega Therion', 'Wine of Aluqah', 'Seven Secrets of the Sphynx', 'Lemuria', 'Blood of Kingu', 'Sun of the Staves of Time' su samo neki od naslova koji su briljantno izvedeni uzivo. Rezime: za mene ovo spada u top 3 nastupa na Wackenu. Odlicna glazba, odlicno odsvirano, odlicno otpjevano + teatralnost na bini. Jedva cekam njihov povratak u Zagreb u prosincu. Meki : Vrlo dobar scenski nastup, uz Dimmu Borgir, jako su se potrudili da bina izgleda odlicno i da se oni sami dobro uklope u nju. Nimalo mi ne smeta njihovo uzivljavanje na bini, to je samo pojacalo dojam cijele njihove misticno mitolosko-okultne koncepcije koja se provlaci zadnjim albumima, a Damir je sigurno ljubomoran jer ih ne moze on pipkat :). Odlicnom vokalnom i naravno instrumentalnom izvedbom dobili su dobar odziv publike i bili, po meni, najbolji koncert na Wackenu 2007. godine. Nakon kratke pauze koja nam je bila neophodna, slijedi malo hevijane za promjenu - Grave Digger . E pa ovo je totalni heavy metal. Jednostavni riffovi, jednostavno bubnjave, zarazni refreni. Jos samo fali machizam, ali ovi momci su ipak prestari za takve stvari. Mozda ispada da imam nesto protiv ovog benda - apsolutno ne. Dobra su promjena nakon silnih postava koje kompliciraju svoju glazbu poslusati nesto kao stvoreno za benganje prosarano dobrim akustarama i jos boljim solazama. Istina, ovoj postavi polako istjece rok trajanja, ali s toliko hitova u gepeku petorka je jos uvijek aktualna. Bili oni 'Knights of the Cross', 'Morgane Le Fay', 'Excalibur' ili 'The Last Supper', pjevac-s-misjim-licem Chris Bolthendal kontrolira i podize publiku. Ipak, nakon nekog vremena sve to postaje prejednostavno i predvidljivo i kako show ide kraju sve se svodi na iscekivanje dvije stvari 'Rebellion' i 'Heavy Metal Breakdown' (s beskonacnim ponavljanjem refrena). Neupitno je da postava ima masu die-hard fanova, ali jedan ok Grave Digger nastup ce uvijek biti i ostati to. Rezime - Grave Digger nikada ne razocarava, ali nikada ne dovodi u ekstazu. Next! Falconer je trebao biti veliki power metal bend sudeci po self-titled debiju iz 2001. godine. Ipak, pisemo 2007. godinu i vec je pet albuma vani, a ova postava nije otisla dalje od statusa 'odlicnog, ali sirim masama manje poznatog metal benda'. Steta. A to dokazuje i ovaj nastup. Ispred Party Stagea bilo je doslovno krcato i moram reci da je svaka pjesma slavljena do u beskraj. Toga je, naravno, i sama petorka bila svjesna pa se s puno elana probijala kroz svoj repertoar. Zvuk je -standardno - dodatno zacinio cijeli nastup koji je prstao od poletnog, folky power metala (ali ne veselog tipa), dok je vokal Mathias Blad vokalno gledano suvereno odradio svoj dio. Ipak, sa strane stage-actinga je potpuno podbacio. Ali mislim da mu se ne treba prestrogo suditi. Zasto? Stvar je u tome sto ovaj momak uopce nije metalac. Prije no sto ga je frontmen benda, gitarist Weinerhall angazirao u Falconer-u, Blad se uopce nije bavio metalom i - do dana danasnjeg - nikada to nije naucio biti. Nedostatak agilnijih pokreta na bini mozemo objasniti jos i tremom, ali njegov konstantni smjesak na licu, komuniciranje s publikom izmedju pjesama i - ono najvaznije - unikatan, bezgresan vokal oprastaju mu sve 'ostale metane grijehe' ukljucjuci i svilenu kosuljicu. Rezime - publika je skakala i pjevala od prvih redova pa do kraja i ovdje nije potrebna nikakva posebna pamet da bi se zakljucilo kako je i bendu i fanovima ovaj nastup vrlo drag. Vrlo dobro! Meki : Ovaj glazbeno vrijedan pažnje band na sceni je izgledao jako loše. Kako je Damir već objasnio, frontman nije dosad pjevao u metal bandu, pa je to izgledalo kao da stavite Alena Vitasovića da pjeva u Sepulturi, ali publika je bila zadovoljna a to je najbitnije. Ako postoji jedan bend kojeg se niti nakon opetovanog gledanja uzivo nisam zasitio, onda je to Enslaved . Progresivno, emocionalno, nemelodicno i dobro strukturirano slozilo se u prokleto unikatan, inteligentan zvuk. Jedna od rijetkih postava koja je svojim novim materijalom uspjela, ako ne nadmasiti, onda se izjednaciti s kvalitetom prvih albuma, iako se radi o potpuno drugim stilovima. I jos samo jedna recenica hvale - ovo nije bend za razbacivanje uokolo, zestoko moshanje i dajvanje, ovo je za osjetiti u dusi i uzivati. A scena je bila kao narucena. Manji stage ispred kojeg je bilo dupkom puno, zalazece Sunce koje udara glazbenicima ravno u oci i poigrava se sjenama i upravo s-a-v-r-s-e-n zvuk. Eto da i se i to napkon dozivi. Uzivanje na Enslavedu, dok se soliranje cuje besprijekorno, klavijature - kao i na albumu - mijenjaju dozivljaj, ali nisu forsirano glasne sto isto vrijedi za clean backing vokale. Kao i Napalm Death, Enslaved izgleda zanemaruje svoju sredisnju fazi djelovanja (albumi 'Blodhemn', 'Mardraum') dok ozivaljava najnovija ('Ruun', 'Isa') i najstarija izdanja ('Frost', 'Vikingligr veldi'). Opet, predobar zvuk omogucuje i onima koji po prvi puta slusaju Enslaved, da razaznaju sve psihodelicne solaze, neugodno nemelodicne black riffove, patos, emocije novog materijala, ali i brzinu, sirovost i repetitivnost starog. Iako sam stari Enslaved fan, moram priznati da unatoc dobrim ranijim kompozicijama, danas bez sekunde dvojbe biram noviji materijal koji je ovdje prezentiran kroz pjesme 'Isa' (jeben glavni riff i clean vokali u refrenu), 'Path to Vanir' (sredisnji akusticni break jednako dobro djeluje uzivo), 'Ruun' (sporo silazeci riffovi u 'refrenu' gaze), 'Bonded by Allegiance' (ovdje odgovara sve - brzina, solaze, prijelazi tempa), 'Return to Yggdrasil' (nezaboravna akustika) itd. Mora se priznati da se postava koju sacinjavaju iskusni, raznovrsni glazbenici razvila od grupe koja rijetko i nespektakularno nastupa uzivo, pretvorila u samouvjereni live act koji ide iz turneje u turneju napokon beruci plodove godina napornog rada. Tako i na Wackenu, pjevac/basist Grutle potice publiku, solo gitarist Arve se previja tijekom solaza kao da svira u glam-rock postavi, dok vikinska (ne pretjerana ipak) scenografija od pocetka definira ugodjaj. Rezime - Enslaved trijumfira i ostavlja zelju za duzim i duzim nastupom. Zanimljivo. Niti u najgorim nocnim morama nisam mogao zamisliti da ce mi Blind Guardian poceti ici na jetra. A upravo to se dogodilo tijekom ovog nastupa. Nije samo do benda. Prva negativnost festivala pocela je izranjati na povrsinu. Masetina ruljetine slila se na nastup ovih kultnih fantasy power/nekad thrash metalaca. Ako ne dodjes na vrijeme ne mozes se probiti nigdje. Pokusaj obilazenja rulje i ulaska s druge strane je nemoguca misija jer se toliko mora kruziti da se kraj ne nazire. I tako ostanes zaglavljen negdje na periferiji. Ajd dobro, stage je jos uvijek solidno vidljiv. Ako nista, tu je veliki screen na kojem se dobro moze pratiti akcija na bini, jer se nastup prati s najmanje tri kamere. Uzbudjenje ipak raste. Svjetla se gase, na ogromnu binu istrcava sestorka (dakle plus klavijaturist i basist koji nisu u stabilnoj postavi) i set zapocinje sa...zaboravio sam, jedri ga. I zatim - paf. Samar realnosti. Prizemljenje. U prijevodu, Hansi-jev vokal. Pjevac kao da sve pjeva za oktavu nize. Katastrofa. Uzas. Koliko god mi je covjek drag i prirastao srcu, isprike ne mogu i ne zelim traziti. Jedna je da se malo osjecalo da je prehladjen u glasu, ali ovo nije prvi puta da ih gledam uzivo i niti tada nije bio pri savrsenim vokalima. Jebemu mater. Ako ne mozes odsvirati uzivo, onda nemoj pjevati/prepravljati u studiju. Simple as that. Da ne spominjem nedostatak karizme i uobicajenja laprdanja o genijalnosti publike blabla. Meskjhdc. Ako nista, set-lista i instrumentalna podloga kao i uvijek spasavaju stvar. Andre Olbrich pogadja apsolutno svaki ton solaza/melodija/harmonija (sto god vec imaju), backing vokali donekle spasavaju stvar u refrenima, ritamska podloga nikada nije niti zakazala, klavijature tek povremeno ulecu. O hitovima da ne govorim - 'Valhalla', 'Journey through the Dark', 'Traveller in Time', The Script for My Requiem', 'Nightfall', 'When Time Stands Still', 'Imaginations from the Other Side', 'I'm Alive', 'Bright Eyes', 'Mirror Mirror', 'Fly', you name it. Zanimljivo kako sam zapravo najvise uzivao u njihovoj ne toliko popularnoj, ali zato - strukturno gledano - prokleto sarolikoj i izvrsnoj stvari 'Punishment Divine' na kojoj je tek Hansi pustio par solidnih screamova, ali buduci da se radilo o predzadnjoj stvari, bilo je malo hm kasno. 'Bard's Song' je takodjer postala dosadna do bola i kada su, koju pjesmu poslije, Celavi Cuvari (tm Meki) intonirali 'Lord of the Rings', pokazalo se koliko je potonja kvalitetnija, pjevnija i zanimljivija balada. Jos nje! Rezime - sat i pol vremena savrsene tehnicke svirke, hitova i malo bezveznih pozadinskih svjetlosnih efekata, te losih vokala koji su mi ubili svaki uzitak u stvarima na sto je prevelika guzva samo dodala 'icing on the hate'. Intimniji nastupi na manjim binama (tipa Enslaved nastup ranije) su puno efektniji za metal, ako se mene pita. Dimmu Borgir nije bio puno bolji. Zapravo, bio je prokleto dosadan. Odmah na pocetku da razjasnimo nesto - ne spadam u kategoriju onih koji pljuju po bendu iz nebuloznih razloga tipa 'jer sviraju komercijalnu glazbu' i slicno; fan sam mnogih njihovih albuma. Ali nekako sam ocekivao da ce se ponoviti nastup postave na proslogodisnjem MetalCampu. A to je naporan set, bez vrhunaca i pokazivanja volje i zelje za svirkom. I zato smo mi, pouceni Blind Guardian lekcijom, dok su svi ostali buljili u binu pokraj gdje vrlo zlo nastupao Dimmu Borgir, zauzeli mjesto u solidnom petom redu dok se postavljala bina za Iced Earth. Da barem nesto odgledamo izbliza, ko normalni ljudi. Mora se priznati da je scenografija na Borgirima bila impresivna, ali tako nesto se i ocekivalo uzimajuci u obzir popularnost i velicinu Norvezana. Ono sto je bolo u oci i islo prilicno na zivce jest pretjeranost u imageu. Pentagrami i krizevi naopako na gitari. Pentagrami i krizevi naopako na koznoj jakni otraga. Pentagrami i krizevi naopako na drzacima gitare. Pentagrami i krizevi naopako na cizmama. Naporno. Ajde da barem stojite iza svega toga (tipa Akercocke), ali ovako ste prozirni i najprozirnijim metalcicima koji padaju na prepojednostavljene riffove, kvazi-velike simfonijske prolaze (od kojih ima par dobrih priznajem) i dosadno Shagrath stektanje. Kad smo kod doticnog pjevaca, on kao da je na vrhuncu dosade kad je na stageu. Em sto mu je vokal uistinu prosjek prosjeka, em sto ne zna sto bi sa sobom dok se naglasak stavlja na instrumente. Cijeli set vukao se vecinom u srednjem tempu, tek povremeno je Hellhammer pokazao svoje brzinske sposobnosti i to na 'Kings of the Carnival Creation' koja je za mene uz neke stare stvari poput 'A Succubus in Rapture' bila vrhunac koncerta. Nove stvari su se utopile u sivilo srednjeg tempa dok je jedino Vortex svojim clean vokalima davao nadu u svjetlo na kraju tunela. Rezime - odradjeno rutinski, samouvjereno, ali isprazno. Iako se bend navikao na velike bine, bolja set-lista i vise elena pri izvodjenju iste digao bi ih za pet razina. Ovako se nastup sveo na ocekivanje 2 ili 3 pjesme i stalno buljenje u veliki screen u nadi da ce se neka od glupavih Galderovih grimasa naci na ekranu radi malo prljavog smijeha. Uzalud. Kako se pjeva pokazao je Tim 'Ripper' Owens. To nije normalno. Bez imalo napora, bez kapi znoja na celu covjek dize vokal u visine i drzi ga koliko god treba. Naravno, rijec je o Iced Earth -u. Ovo ljeto petorka se nakon koju godinu tisine vratila nagovjestavajuci novi album. Sto znaci da mozemo govoriti o svojevrsnom comebacku, sto je i sam lider Jon Schaffer potvrdio izmedju pjesama. A sam nastup je bio prejeben. Heavy set-lista, svjetlo i efekti bas kako treba i svi clanovi u top-formi (kad smo kod clanova, nova trojka je - sad vec standardno na bubnjevima, basu i lead gitari). Tocno u pola jedan iz ponoci, show je bombasticno otvorila 'Burning Times'. Odmah se moglo uociti da je Jon-ova ritam gitara otfrljena do u beskraj, dok je lead gitara bila puno tisa, ali dok je to toncu doslo do usiju, prosao je gotovo cijeli 75 minutni nastup. Unatoc tome sto postava broji pet clanova, glavnu rijec na bini drzali su Jon i Tim. Jon Schaffer je bio totalna pojava na stageu - u do poda crnom mantilu i s prosijedom dugackom kosom izgledao je vrlo karizmaticno, sto isto vrijedi za njegove jednostavne ritamske riffove koji su oznaka ovog benda. Heavy do jaja, puno vise headbang metal od bilo kojih Borgir-a i Sonic Syndicate-a. Kad je najavljena 'Storm of the Nightrider', sam Schaffer je zauzeo mikrofon i odradio vokale bez zamjerke. Ripper je, kao sto je vec natuknuto, briljirao. Tako se pjeva, u kurac!!! Neki ce mu zamjerati nedostatak entertaininga na bini, ali ovaj bend se nikada nije oslanjao na taj aspekt live nastupa, iako je i Ripper zracio odredjenom karizmom. Vrhunac set-liste predstavljala je 'Something Wicked' trilogija s vatrom i pyrosima na kraju. Ipak, i nova 'Ten Thousand Strong', te klasici 'The Hunter', 'Vengeance is Mine', 'Iced Earth' ili 'Declaration Day' prihvaceni su s velikim odobravanjem. Masa singalong refrena, jednostavnih, ali dobrih melodija, dobrih fillova bubnjara i grandioznosti. So behold the birth, the wicked child, born of the beast... Zakon! Jos jebemti!!! Rezime - ovo je metal. Zestoko, dinamicno, ali ponekad i sjetno/akusticno. Sa stilom. Sto god mislili o bendu, promjeni pjevaca ili prevelikoj domoljubnosti benda, Iced Earth nikada nije sisao s vrha. Toplo se nadam da ce i novi album biti dokaz toga. E, sad je vec 2 ujutro i umor se itekako pocinje osjecati u zraku. Ne vjerujem da postoji i jedan bend koji moze dici publiku iz letargije u koju je zapala. Niti jedan bend osim jednog. Samo jedna postava moze sve pokrenuti na skakanje, divljanje i masovnu ekstazu. Naravno, Die Apokalyptischen Reiter . Nemojte sad glumatat i izvlacit se da niste culi za postavu. Ovi momci su davnih dana izasli iz krugova rodne Njemacke iako i dalje vecinom pjevaju na njemackom. U cemu lezi karizma benda? Prvo i osnovno, u poletnoj i dinamicnoj glazbi koja je spoj death metala, folka, powera, melodija, pijanih veselica, ali i patosa. I drugo, decki su zajebanti na stageu. I jos vaznije - ne ponavljaju se. Svaki njihov show (bilo to turneja ili open air nastup) predstavlja drugu scenografiju i drugi dozivljaj. Primjerice, na Summer Breeze festivalu 2005. na stageu su napuhali ogroman plasticni dvorac. Tijekom svirke doveli su par fanova iz publike koji su onda dajvali u tom dvorcu dok su ostali prasili. Simpaticno i zabavno, dok glavni naglasak ipak ostaje na glazbi. DAR je ujedno i jedan od bendova koji se tijekom godina popeo s manjih na najvecu binu na Wackenu, sto samo potvrdjuje njihov danasnji status. A sto su nam veceras priredili? Pjevac Fuchs spusta se vitlom s vrha bine, te najavljuje show. U velikom, zaobljenom pticjem kavezu nalazi se klavijaturist koji ima S/M masku na glavi i nekakve slicne pervy gace. Samo ruke mu vire van radi sviranja klavijatura. Ostatak benda je folky/saroliko odjeven. Prvim dijelom programa dominiraju stvari s odlicnog zadnjeg 'Riders on the Storm' albuma. Na odlicnoj thrashy pjesmi 'Himmelskind' gostuje pjevacica, dok violinu preuzima jos jedna gosca na 'Seeman'. Tijekom nastupa pjevac uzima jednog zenskog fana iz bine s kojom plese i na kraju ju ugurava u onu malu krletku s klavijaturistom i veze ju lisicama za okvir. Jadna zena ;). Slijedi par stvari koje rijetko sviraju tipa 'Vier Reiter Stehen Bereit', dok na polovici nastupa ulijece i drum-session tijekom kojeg svi clanovi mlate nekakve udaraljke. U svakome slucaju, petorka je i ovaj puta uspjela dici sve na noge i natjerati ih na ples sto showom na bini, sto glazbom - primjerice genijalnom 'Reitermania'. Rezime - treba vise ovakvih postava. Vazno je za naglasiti da momci nisu zajebantski bend, nego rade ozbiljnu glazbu s inovativnim stihom u tu-i-tamo veselijem ozracju. Ovaj nastup je samo dokazao koliko su ljudi zeljni nesto-drugacijeg-pristupa metalu. Vrhunski. Meki : Jako zanimljivo, vrlo inovativno, odlicna scena, odlicna glazba. Pravi metal show. Zbog ovakvih koncerata treba doci u Wacken!     Subota - 4.8. Ako je na ovogodisnjem Wackenu postojao jedan bend kojem smo se najvise veselili, onda je to bez dvojbe Disillusion . I to iz samo jednog razloga - albuma 'Back to Times of Splendor' koji je bezgresno utjelovljenje melodija, death metala, atmosfere i proga. Najbolji debi u povijesti metala. Kompleksan, osjecajan, ziv, poletan, tmuran. Sto god zelite. Kako bi bend sto bolje prenio cijeli dozivljaj na stage, trojka je znala regrutirati jos jedan cijeli bend sastrane i nastupati kao osmerac. Prosle godine na trziste je izbacen drugi album 'Gloria' i sacekusa je potpuno uspjela. Totalni zaokret u stilu. Grandioznosti i epike jos uvijek ima, ali ovaj put uoblicene pomocu puno jednostavnijih riffova i puno elektronike i efekata. Taj album se ili voli ili mrzi iz dubine duse. I zato je bilo napeto za vidjeti kako ce postava balansirati na ovom nastupu izmedju starog i novog materijala i da li ce se sav dozivljaj uspjeti prenijeti s bine na slusatelja. Sinocnje bancenje uz live nastupe do 3 ujutro ostavile su jasno vidljiv danak na publici. Iako je cetvorka zauzela stage tocno u podne, publike je bilo osjetno manje no sat vremena ranije jucer na istom mjestu gdje je prasila Black Dahlia. Dvije gitare, bas, bubnjevi i vokal. Cetiri clana. Ostalo (efekti, klavijature) idu s matrice. Uzbudjenje se osjeca u zraku, Disillusion otvara odlicno s novom stvari 'The Black Sea'. Polagano dizanje zestine i atmosfere na pocetku odgovara kao intro za otvaranje koncerta, dok grandiozno veliki refren u sredini potpomognut zenskim vokalom (opet, s matrice) uspijeva u potpunosti stvoriti atmosferu. So far, so good. Redaju se jos dvije nove stvari koje zaista nisu lose, ali eksperimentiranja s vokalima bez problema naruse bilo koji dobar, agresivni riff. Moj supatnik se pocinje sve vise zivcirati i kolutati ocima u ocekivanju materijala s debija, ali show nikako da krene u tom smjeru. I onda se iznebuha najavljuje 'Alone I Stand in Fires' koja je vrlo dobro odsvirana uzimajuci u obzir da je na albumu nasnimljeno puno vise od dvije gitare koje trenutacno krase stage. Ipak, prava sreca nastaje nakon najave legendarne 'Back to Times of Splendor'. Maestralni violinski intro para zrak, dlake skacu na ruci i krece raznolika stvar puna akustike, zestine i melodija. Bas kad su se stvari zalaufale (pjesma u originalu traje 17 minuta) i kada je trebao uletiti predobi akusticni break, bend prekida stvar i intonira novu, puno jednostavniju pjesmu. Dovraga, sto je ovo!! Krece zivciranje i lomljenje ruku. Zadnja utjeha ostaje kada pjevac najavljuje jos jednu staru pjesmu i to ni vise ni manje no 'And the Mirror Cracked'. Solo gitarist zestoko fula na kompleksnoj uvodnoj melodiji, ali to ne umanje srecu. Sve dok postava opet ne dolazi do tocke kada skracuje stvar i prelazi na zadnju - naravno, opet novu - 'Don't Go Any Further' koja je po mome skromnom misljenju jedna od slabijih, a izabrana je za spot. Rezime - Istina je da je bend imao samo 45 minuta na raspolaganju u koje je htio ugurati sto vise pjesama, ali skarcivanje starih stvari se moze izjednaciti s blasfemijom. Meni postava nije podbacila. Daleko od toga. Puno vise se orijentirala na glazbu no na obleku koju nose ili scenografiju, za razliku od nekih bendova. Ja zadovoljan. Za razliku od ovog ispod mene koji pise. Ali zahvaljujuci njegovoj nazivcranosti dao mi je original 'Gloriu' koju je kupio dan prije. Jupi! Meki : Rijetki su bandovi zbog kojih bi bio spreman putovat cijeli dan da ih vidim i upravo je Disillusion jedan od takvih. Strasno puno ocekivanja, a pokazali su tako malo. Dosta 'fulanja' gitare, totalno neraspolozen vokal uz brljanje teksta starih pjesama koje su ionako skratili na pola. A da ne govorim o scenskom nastupu. Ocito su dosli to odradit samo da odrade i to je to. Bio sam spreman skinuti onu blatnu cizmu i gadjati ih. Dobar dojam ostavila je jedino nova basistica banda. Svejedno njihov prvi album 'Back to Times of Splendor' ostaje, po meni, jedan od najboljih metal uradaka ikada. Stratovarius je jedna od vec spomenutih postava koja je spala na sviranje ranije u odnosu na prijasnje godine, sto - tehnicki gledano - ne mora nista znaciti. Iskreno, nisam apsolutno nista ocekivao od ovog nastupa. Nakon bendovskih sapunica koje su se provlacile javno, cinjenice da je Timo Tolkki puko sto gradi i da postava ne izdaje vise za power metal relevantan materijal, slabo smo bili zainteresirani za ovo. A na kraju je ispao jedan od najboljih nastupa na Wackenu. Zasto? Odlicna set-lista i raspolozen vokal Tima Kotipelta. Suncano vrijeme i velika publika kao da su potaknuli bend na dodatan angazman i svima kao da se diglo raspolozenje. A kako i ne bi kad je bend pucao samo hitove. Bili oni jednostavno poperski tipa 'Hunting High and Low' ili 'Paradise' ili nesto zahtjevnije 'Distant Skies', 'Father Time' ili 'Speed of Light', na ovo se moglo s uzitkom derati refrene. Vidno raspolozena petorka dizala je publiku, Kotipelto je briljirao na svakom tonu, dok se izbjegavao materijal sa zadnja 3 albuma, ali i balade. Tako treba! Vrhunac je naravno bio kada je najavljena genijalna epska stvar 'Visions' koja je odsvirana bez greske i u cijelosti. Rezime - sto jos reci? Najbolja su ona iznenadjenja kada ih najmanje ocekujete. Stratovarius je napravio upravo to. Iznenadio kada ih se najmanje ocekivalo i dokazao da se na njih jos uvijek mora racunati. Meki: Ocekivao sam, kao i velika skupljena vecina, samo pjesme sa starih albuma, jer jedino je tako Stratovarius mogao napraviti koncert koji bi bilo vrijedno pogledati. Ruku na srce, ali zadnjih godina albumi su losi... Izborom najpoznatijih pjesama publika je sama reagirala i napravila odlicnu atmosferu. Jesper Stromblad je spojio ugodno s korisnim. Kada vec nastupa sa svojim glavnim bendom In Flames-om, zasto u line-up ne bi ubacio i svoju drugu postavu Dimension Zero? Fino razmisljanje. Jos da su se Jon Schaffer i Hansi Kuersch ingeniozno dosjetili napraviti jedan Demons & Wizards nastup, sreci ne bi bilo kraja. Ovako cemo se morati zadovoljiti s Dimension Zero . Ako se pitate gdje je nestala sva brzina iz glazbe In Flamesa, odgovor je - eto je u Dimension Zero. Konstantno brzi melodicni death/thrash s upadima melodija i blastbeata zaista nije nista novo, decki ponovno podgrijavaju slicne riffove i melodije, ali unatoc neinventivnosti zvuce bolje od 90% trenutacne melodicne death skole. Spojite uz to i cinjenicu da jako rijetko nastupaju i eto vam zanimljivog nastupa. Momci su prasili sve svoje hitove ('Dimension Zero', 'Your Datkest Hour', 'Silent Night Fever', The Final Destination', novu stvar 'Unto Others' itd), zaista dobar headbang materijal. Ali negdje je poslo po krivu. Moguci uzroci su: •  njihov nastup je jedan od rijetkih s mrljavim i nedorecenim zvukom gitara. •  Ex-Marduk vokal Jocke izgledao je neinspiriran; nista nije nedostajalo njegovoj vokalnoj izvedbi, ali on kao entertainer nije bas na razini i -opet - kao da mu se bas i nije dalo biti na stageu. •  Nas je udarila skoro neka suncanica. Spoj alkohola i konstantne izlozenosti nemilosrdnom suncu blago nam je pomutila um i ogranicila radijus djelovanja i poimanja. •  Bubnjar je doslovno pljunuti ja, pa smo se previse na njega koncentrirali :) Rezime - decki (osim pjevaca kao sto je navedeno) nisu podbacili na bini, ali meni osobno nastup nije zadovoljio visoke kriterije koje sam postavio za ovaj bend. Meki: Slazem se da je to bilo jedno od razocaranja, opet su ocekivanja bila velika, a bubnjar je stvarno pljunuti Damir, a može i obrnuto. Poradi c) razloga iz prijasnjeg odjeljka propustili smo masu bendova radi cega smo kasnije gadno pizdili. Zrtvovani su nastupi Rage-a, Swallow the Sun-a i Norther-a, ali konstantno pracenje bendova i stajanje na nogama je jednostavno uzelo danak i mi se skruseno ispricavamo!!! (Ali evo malo medju-dojmova: Type O Negative je, ocekivano, bio dosadan ko proljev s time da su nazivcirali publiku s cak 3 poduze pauze medju pjesmama kada bi cetvorka jednostavno otisla sa stagea. Totalno neobicnu glazbu prezentirali su Japanci Dir En Grey. Avangardni post-rock. Bili u prolazu, culi, otisli.) Kao sto je proslogodisnji Wacken krasio reunion jednih velikana black metala - Emperora - tako je i ovogodisnji Wacken usljepsao jos jedan BM reunion - Immortal -a. I moram reci da bas nisam impresioniran. Da me ne shvatite krivo - bend je ponudio upravo ono sto se od njih ocekivalo - hitove iz svih faza rada, dobar zvuk, gutanje vatre i nezaobilazne grimase i namjerno pozerske black metal poze, ali ovakva glazba nije za sviranje pred 60000 ljudi na ogromnoj bini. I opet - ova trojka jest toliko velika i dobro se snalazi na bini, ali onog tr00 hladnog feelinga jednostavno nije bilo kada se radi o toplom ljetnom predvecerju. Immortal je za manje bine, manje prostore. Za mjesta gdje ce njihova black metal grandioznost doci do izrazaja, za mjesta gdje ce biti intimnije atmosfere i gdje se necete trebati tiskati s masetinom ljudi da bi uzivali u nastupu. Abbath je bio suveren. Kako u svirci gitare, kako u (skromnoj) komunukaciji s publikom. Glazba je govorila za sebe. Zeljeli ste cuti nesto s pocetka karijere? Eto vam 'Unholy Froces of Evil' i 'Unsilent Storms in the North Abyss'. Nesto jos malo zesce? 'Battles in the North'. Nesto 'modernog' Immortala? 'One by One', 'Tyrants' ili 'Withstand the Fall of Time'. Vrhnucac je, naravno, bila slow-mo himna 'Blashyrkh' s kultnim akusticnim breakom i bizarnim poziranjem clanova. I da, postava je predstavila novog basistu Appolyon-a iz Aure Noir. Rezime - ovakva glazba nije za ogromne bine, iako je bilo interesantno za posvjedociti kako je jedan mali glazbeni pokret od paljenja crkava dosao do stupnja kada se nastupa pred desecima tisuca ljudi. To jednostavno nije to. Period. Ako se jedan bend moze pohvaliti najvecom publikom pred kojom je nastupala na ovom izdanju Wackena, onda je to - In Flames . Naravno, 70000 ljudi je uzelo danak u uzivanju u showu. Ali, jebiga, znalo se da ce biti tako i nema se tu sto za zanovijetati. Ovaj bend je zaista postao ogroman. Ne samo radi impresivnog broja albuma iz kojih mogu bez problema sastaviti jebacku set-listu, nego i radi kultnog statusa medju publikom koja se prosilira i malo izvan strogih krugova metala, sto nama metalcima, naravno, nikako ne odgovara :). Ono sto je uvijek krasilo petorku jest - iskrenost. Moze svatko sad od vas imati vlastito blesavo misljenje, ali pjevac Anders Friden je svojim izjavama zvucao vrlo iskreno i spontano. A to se - morate priznati - kod bendova koji imaju bogato iskustvo sviranja i pred velikim publikama, rijetko dogadja. Friden se prvo vratio u 2003. godinu kada su Flejmsovci zadnji puta svirali na ovom festivalu, bodreci publiku do pokusa biti jos bolja u odnosu na tada. Buduci da sam prisustvovao spomenutom nastupu, mogu potvrditi da je isti bio jedan od najboljih sto se tice reakcije publike na svirku s bine. Tijekom nastupa pjevac je dosta pricao s publikom, ponekad zahvaljujuci ekipi s Wackena, ponekad zahvaljujuci diskografskoj kuci, a ponekad izjavljujuci totalno blesave stvari tipa 'You are all beautiful, I wanna have sex with every one of you' (hm.....pomalo fruity izjava). I kako je vec njihova glazba stilski razlicito obojana, to je isto vrijedilo za publiku, dok je negdje pogled s bine na toliku masu ljudi sigurno bio nezaboravan. Set-lista je bila ocekivana, uz samo rijetko iznenadjenje. 'Episode 666', 'Cloud Connected', 'Colony', 'Behind Space', 'Pinball Map', 'Trigger', 'Take This Life', 'Leeches', 'Crawl Through Knives', 'Come Clarity' - In Flames je suvereno gazio kroz 75 minuta seta. A publika ih je obozavala. Krecuci od -hm - 'kultnih' divera koji jesu simpaticni ali mogu bez problema narusiti uzivanje u koncertu jer covjek mora konstantno paziti da ne dobije straga cizmetinom u glavu. Ali bilo je smijesnih scena. Primjerice, nakon sto covjek do-divea do sredine rulje, ekipa odjednom popizdi i pocne vracati dajvera unatrag. Cure su naravno zestoko slatane dok ih se nosi, neke jednostavno ne zele dalje nositi pa se dajver spektakularno doceka na ledja ili glavu. Bilo je par socnih scena buahahah. Jedino pravo pozitivno iznenadjenje u set-listi je bila odlicna, brza 'Egonomic'. Nakon neizbjezne 'Only for the Weak' na koju su doslovno svi skakali stvarajuci nezaboravni dozivljaj, bend kao zadnju uobicajeno najavljuje 'My Sweet Shadow' koju je ukrasio glasni i sareni vatromet koji je pokazatelj da i ovogodisnjem Wackenu polako dolazi kraj. Rezime - sto god mislili o ovom bendu, decki imaju dobre stvari, samouvjereni su uzivo i kako vokalno, tako instrumentalno odradjuju svoj posao bez greske. Profesionalno, ali jos uvijek dovoljno spontano. Valja!!! Meki: Nastup In Flamesa bio je glazbeno-scenski odradjen izvrsno. Svi, al svi su skakali ko ludi i bio je to dozivljaj za koji je vrijedilo doci. Kontakt s publikom bio je i pretjeran. Jedina zamjerka je vidna komercijalizacija banda. Takav veci band vjerojatno je obavezan ugovorom reklamirati svog izdavaca, ali mene koji sam tamo dosao radi struje u zicama, bas briga za to. Jednako kao kad film na TV-u prekinu s reklamom. Jos je zalosnije ako ih ne moraju reklamirati, jer ce izdavac na njima ionako zaraditi vjerojatno i do nekoliko puta vise nego oni sami. To je breme koje band u usponu (komercijalnom) mora nositi ako zele nesto i zaraditi svirajuci. A ako ih i dalje zelimo slusati, decki moraju od necega i zivjeti. Jebeni Cannibal Corpse . Koja masina. Koja moc. Tek ovim nastupom kao cekicem me udarilo koliko decki valjaju uzivo. Mislim, i ove godine u Sloveniji su bili dobri, ali ne bas prespektakularni. Ali ovdje, na Wackenu, sve su pretvorili u prah i pepeo. Brutalan zvuk gitare, chunky zvuk bassa, impresivan bubanj i taj neponovljivi George 'Corpsegrinder' Fischer. Sad sam se polako navikao da covjek vrlo malo komunicira s publikom tijekom nastupa, ali zato vokalno i tjelesno daje svoj maksimum na bini. Opet, ne mogu vjerovati koliko su dobri bili. Jedan od dodatnih razloga je zasigurno ukidanje zabranje sviranja stvari s prvih albuma radi cega su njemacki fanovi puno godina bili uskraceni za te stare stvari. Ne znam tocno kada je doslo do ukidanja zabrane, ali Fischer je s neskrivenim ponosom najavio da ce bend na ovom nastupu svirati i stare stvari i tako su krenule 'I Cum Blood' i 'Covered With Sores'. Bend je gazio bez kompromisa i bez greske. Zadnji album 'The Kill' kao da je dodatno preporodio bend jer su stvari s tog albuma ('Five Nails through the Neck' i posebno 'Make them Suffer'), glasno proslavljene, dok su druge stvari najavljivane sad vec kultnim uvodima ('Fucked With a Knife s 'this one is for all the ladies in the audience', 'Disposal of the Body' s 'The next song is about our favorite lyrical subject and that is dead bodies' haha, dobar crni humor). Ipak, jedna stvar se posebno toplo ocekivala. Naravno - jedna jedina 'Hammer Smashed Face' koja se - kao sto je vec spomenuto - godinama nije svirala u Njemackoj. Cim je najavljena poletile su glave i Wacken je podivljao jos jednom. To ipak nije bio kraj. 'Stripped, Raped and Strangled' je imala cast sluzbeno zatvoriti True metal stage Wackena 2007. Rezime - iako nisam nista posebno ocekivao od ovog nastupa, dobio sam nemilosrdan, precizan i prejeben koncert death metal velikana. Ovaj bend je velik u metalu s razlogom!   IZVOD: Eto, unatoc prijetecem vremenu, sve je proslo kao podmazano. A i kakav bi to Wacken bio bez malo brige oko vremenskih nepogoda. Jos jednom se pokazalo da mnogi festivali mogu uciti od Wackena sto znaci dobro podmazana organizacija. Naravno, srce me uvijek zaboli kad se sjetim koje sve dobre manje postave smo propustili radi guzve/umora (1349, Swallow the Sun, Belphegor, Moonsorrow, Norther itd al jebga). Cinjenica je ipak da Wacken:Open:Air i dalje ostaje najveci i najbolji metal festival na svijetu. Plusevi: + besprijekorna organizacija + savrsen zvuk i osvijetljenje + dobra informiranost + drzanje rasporeda bez otkazivanja nastupa (osim Vital Remainsa koji je jedini otkazao) + dojam da ste na zaista velikom festivalu + izbor cedeja, majica i doslovno svega ostalog metalskog i normalne cijene istih + prijateljski raspolozena sarolika publika + profesionalan security + zastupljenost bendova iz svih zanrova metala + dostatan broj sanitarnih cvorova + raznolikost dodatnih sadrzaja + izbor jela + meet & greet (meat & feet :)) s bendovima   Minusi: - guzva - preklapanje nastupa bendova - skupoca jela i pica - raznolikost dodatnih sadrzaja (i u minus sekciji jer kome treba Movie night, WOA pivo, Wacken kuharica (???), sator za poker (????) ili vlastiti WC za 120 eura) - i, moram priznati, blagi osjecaj komercijalizacije o cemu sam govorio u uvodu. Da ne bi bilo zabune, ovo je i dalje metal festival, ali kako on postaje sve veci i unosniji, tu su i sve veci sponzori koji sa sobom donose stvari koje ne spadaju u metal. Ali ako je to cijena dobrog festivala, onda se moze zivjeti s tim.   Nevazni podatak: Svake godine medju publikom postoji kultna uzrecica koja se dere na glas bilo gdje. 2003. to je bio South Park-ov 'Timeeeee', dok je ove godine bila 'Spiderschwein!!' iliti Spider-pig iz Simpsons the Movie. Top 5 nastupa Damir:
- The Black Dahlia Murder
- Therion
- Cannibal Corpse
- Iced Earth
- EnslavedTop 5 nastupa Meki:
- Therion
- The Black Dahlia Murder
- Die Apokalyptischen Reiter
- Amorphis
- Iced Earth

* All used photograps courtesy ofwww.wacken.com, www.brighteyes.de and X-M-D D-Sign.



Kalendar

BAJAGA & INSTRUKTORI (Regius mini break) - Šibenik, ex-TEF, 21.08.2020.

21.08.2020. - petak

BAJAGA & INSTRUKTORI (Regius mini break) - Šibenik, ex-TEF, 21.08.2020.

Šibenik, ex-TEF
100 kn pretprodaja / 150 kn ulaz

LIBURNIA FILM FESTIVAL - Opatija, Ljetna pozornica i Vila Antonio, 23.-28.08.2020.

23.08.2020. - nedjelja

LIBURNIA FILM FESTIVAL - Opatija, Ljetna pozornica i Vila Antonio, 23.-28.08.2020.

Opatija, Ljetna pozornica i Vila Antonio

PIPS; CHIPS & VIDEOCLIPS, 12.09.2020., Garaža MSU, Zagreb

12.09.2020. - subota

PIPS; CHIPS & VIDEOCLIPS, 12.09.2020., Garaža MSU, Zagreb

Zagreb, Garaža MSU
70kn/ 100 kn / 1200kn

STANLEY JORDAN - Zagreb, Tvornica kulture, 20.10.2020.

20.10.2020. - utorak

STANLEY JORDAN - Zagreb, Tvornica kulture, 20.10.2020.

Zagreb, Tvornica kulture
120 kn pretprodaja / 150 kn na dan koncerta

ONE REPUBLIC - Slovenija, Ljubljana, dvorana Stožice, 09.11.2020.

09.11.2020. - ponedjeljak

ONE REPUBLIC - Slovenija, Ljubljana, dvorana Stožice, 09.11.2020.

Ljubljana, dvorana Stožice

SKUNK ANANSIE, 19.11.2020., Dom Sportova, Zagreb

19.11.2020. - četvrtak

SKUNK ANANSIE, 19.11.2020., Dom Sportova, Zagreb

Zagreb, Dom Sportova
200 kn / 230 kn/ 260 kn

ZUCCHERO - Zagreb, Lisinski, 08.12.2020.

08.12.2020. - utorak

ZUCCHERO - Zagreb, Lisinski, 08.12.2020.

Zagreb, Lisinski
210, 280, 350, 420 i 490 kn

OPETH, 22.03.2021., Tvornica Kulture, Zagreb

22.03.2021. - ponedjeljak

OPETH, 22.03.2021., Tvornica Kulture, Zagreb

, Tvornica Kulture
180/200/230 kn

Kolovoz / 2020

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
 12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31 

Must Read

Perun.hr koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

OK