Kolumne

Vrijeme za buđenje u kazalištu snova

Vjerojatno se nije rodila osoba koja nije glazbeni kritičar. Glazba je, valjda uz hranu i stand-up komediju, segment života najviše podložan kritiziranju. Tek kada se maknemo od bazičnog odabira sviđa li se glazba slušatelju ili ne, dolazimo do seta kompleksnijih mjerila. Glazba može biti uzbudljiva i umirujuća, jednostavna ili izazovna, eklektična i svježa te doslovce parirati intelektu slušatelja. Ali biti recenzent je priča za sebe. Neki će reći da je to posao koji traje koliko traje i album.

Objavljeno: 01.08.2016. 08:00

Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Vrijeme za buđenje u kazalištu snova
Međutim, stvari su očekivano ipak nešto zamršenije. Naučio sam da je teško donijeti sud nakon samo jednog slušanja albuma. U redu, iznimke na stranu, loš album je evidentan smjesta, ali istinska kvaliteta albuma dolazi do potpunog izražaja tek nakon nekoliko slušanja. Dobar album treba vremena da propisno ''sjedne'', tek vrhunski album instantno očarava već na prvo slušanje. Stoga se divim kolegama koji taj nezahvalan posao odrađuju na objektivan i iznimno profesionalan način.

Konceptualni albumi su priča za sebe (no pun intended). Naime, po pitanju konceptualnih albuma, nailazimo na stanovit problem koji je inherentan samoj ideji. Konceptualni albumi teže pričanju priče, pa u svrhu naracije često stavljaju muzikalnost u drugi plan. Brojni filleri rijetko imaju replay value, a kao samostalni komadi glazbe često nemaju smisla. Također, ukoliko ti kratki brojevi zakažu u građenju atmosfere onda razbijaju tečnost albuma, pa umjesto značajnih stavki dobijemo kratke distrakcije koje više nikad ne želimo čuti. Rekavši sve ovo, obožavam konceptualne albume, mislim da zbog svoje ambicioznosti i odvažnosti predstavljaju svojevrsni vrhunac moderne glazbe.

Dakle, kada omiljeni bend najavi konceptualni album, jedva čekaš da ga poslušaš, right? -Wrong, čini se. Trebalo mi je gotovo šest mjeseci da napokon u komadu preslušam The Astonishing, novi album Dream Theatera, a zatim sam ga odslušao barem još jednom za vrijeme nastanka ove kolumne. Znate što, uopće nisam oduševljen. Bend poznat po dugim pjesmama je ovaj put odlučio „raskomadati ih“ na čak trideset i četiri(!) komada, pa najdulja pjesma na albumu traje nešto ispod osam minuta. Album koji traje dva sata i deset minuta ima čak sedam fillera kraćih od dvije minute. Ali to su samo brojevi, ako je glazba dobra, onda subjektivno poimanje vremena gubi sponu sa stvarnim svijetom. Problem, a smatram da se zbilja radi o velikom problemu sa albumom The Astonishing je u tome što vrijeme ne proleti dok ga se sluša. U redu, The Astonishing ima više zajedničkog sa rock operama nego sa rock albumima, ali je još uvijek album. Koncept je lišen svake intrige i na trenutke teško probavljiv, artwork je posve nezanimljiv. Recimo to ovako, da je The Astonishing film, nema šanse da bih ga pogledao na temelju sinopsisa.



Konceptualni albumi su često velik zalogaj za slušatelja, a još veći za bend. Dream Theater je već jednom uspješno savladao formu sa Metropolis Pt.2: Scenes from a Memory, ali The Astonishing teško može parirati spomenutom albumu. U konačnici, nije stvar u kvaliteti glazbe, ili možebitnom manjku iste. The Astonishing je definitivna potvrda negativnog trenda koji prati Dream Theater već godinama. Jer ništa ne govori kreativno lutanje kao labavi koncepti i neizbalansirani albumi.

Nedvojbeno se radi o obrascu nekonzistentnosti, što je u neku ruku iznenađujuće za takve vrsne glazbenike. Možda se upravo iz te virtuoznosti rodio problem. Mike Mangini nije ništa lošiji, a u nekim segmentima je vjerojatno i bolji bubnjar nego Portnoy. No Mangini nije donio mnogo po pitanju pisanja pjesama, a nekad vrhunska svirka nije dovoljna. Katkad treba ostaviti pokoju pogrešku na snimci, tvrde trademark fuš-majstori poput Keitha Richardsa, ali i virtuozi najvećeg kalibra poput Paula Gilberta. Humanost je jedna od tema na The Astonishing, ali reći da Dream Theater ostavlja greške na albumima je isto kao i tvrditi da je John Myung ekstrovert.

Upravo su promjene osoblja ostavile dublji trag na Dream Theater no što većina ljudi, uključujući i članove benda, želi priznati. Takve stvari ne moraju nužno biti negativnog predznaka. Uzmimo za primjer Pink Floyd. Kada je Syd Barret napustio grupu, primarnu kreativnu palicu je preuzeo Roger Waters. Nakon njegova odlaska David Gilmour se prometnuo u kreativnog lidera benda. Promjene u zvuku su bile evidentne, ali u svim navedenim periodima se našlo iznimno kvalitetne i pamtljive glazbe. Nažalost, slično se teško može ustvrditi za Dream Theater. Naime, nakon odlaska Kevina Moorea kao jedne od centralnijih figura benda, kreativnu kontrolu su preuzeli Petrucci i Portnoy. Posljednjih nekoliko zajedničkih albuma su čak i sami producirali. Black Clouds and Silver Linings nije bio najbolje što je bend ponudio, čak je prije bio potvrda silazne putanje koju je započeo Systematic Chaos. Najgore je tek uslijedilo, kad je Portnoy napustio bend, Dream Theater je isporučio tri albuma kojima je jasno nedostajalo kreativne vizije, što je posebno alarmantno za posljednji, već spomenuti The Astonishing, koji potpisuju John Petrucci i Jordan Rudess.

The Wall, Operation: Mindcrime, The Lamb Lies Down on Broadway... Doslovce možemo nabrojati na prste jedne ruke konceptualne prog albume koji su imali zbilja dobru priču. Viralnoj marketinškoj kampanji unatoč, The Astonishing na prvu ne intrigira slušatelja, a i nakon ponovnog slušanja sama priča ne djeluje posebno zanimljivo. Koliko je maestralno dobro odsviran i produciran, u istoj mjeri album zvuči sterilno. Zvuk najpopularnijeg progresivnog benda na svijetu stagnira, i što je najgore, Dream Theater djeluje kao da je prestao biti više od skupa vanserijskih glazbenika.

Igor Pernar

Text by:

Igor Pernar

Prati autora

Dežurni glazbeni snob

Pročitaj više o temama: metal, progressive, dream theater, john petrucci, mike portnoy, john myung, kolumne, igor pernar, 2016



Kalendar

AGNOSTIC FRONT u Vintage Industrial Bar-u 29.06.2017.

29.06.2017. - četvrtak

AGNOSTIC FRONT u Vintage Industrial Bar-u 29.06.2017.

Zagreb, Vintage Industrial Bar
65/75 kn

Hardcore punk show: ZEKE u Vintage Industrial Bar-u 30.06.2017.

30.06.2017. - petak

Hardcore punk show: ZEKE u Vintage Industrial Bar-u 30.06.2017.

Zagreb, Vintage Industrial Bar
55/70 kn

2CELLOS - Pula, Arena, 02.07.2017.

02.07.2017. - nedjelja

2CELLOS - Pula, Arena, 02.07.2017.

Pula, Arena
190 / 450 kn

MetalDays 2017 Warm Up Party - Vintage Ljetni Vrt 05.07.2017.

05.07.2017. - srijeda

MetalDays 2017 Warm Up Party - Vintage Ljetni Vrt 05.07.2017.

Zagreb, Vintage Industrial Bar - Ljetni Vrt
Free

15. TABOR FILM FESTIVAL 2017.

06.07.2017. - četvrtak

15. TABOR FILM FESTIVAL 2017.

Desinić, Dvor Veliki Tabor / Košnički Hum 1
145/165 kn

LINKIN PARK - July 6th, Barclaycard Arena, Birmingham

06.07.2017. - četvrtak

LINKIN PARK - July 6th, Barclaycard Arena, Birmingham

Birmingham, Barclaycard Arena
60-150 GBP

BLINK-182 - July 27th, Barclaycard Arena, Birmingham

07.07.2017. - petak

BLINK-182 - July 27th, Barclaycard Arena, Birmingham

Birmingham, Barclaycard Arena
40 EUR - 60 EUR

LIV, Full Throttle, Krematorium, Speedclaw u Močvari 07.07.2017.

07.07.2017. - petak

LIV, Full Throttle, Krematorium, Speedclaw u Močvari 07.07.2017.

Zagreb, Močvara
20 kn

ROLIN HUMES + MOREŠKA - Korčula, Dominče, 08.07.2017.

08.07.2017. - subota

ROLIN HUMES + MOREŠKA - Korčula, Dominče, 08.07.2017.

Korčula, termoelektrana Dominče
slobodan ulaz

DETOUR 'Ljeto u MSU' - Zagreb, krov MSU, 08.07.2017.

08.07.2017. - subota

DETOUR 'Ljeto u MSU' - Zagreb, krov MSU, 08.07.2017.

Zagreb, krov MSU
85 kn

Lipanj / 2017

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
 1234
567891011
12131415161718
19202122232425
2627282930 

Must Read

Perun.hr koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

OK