Navela da je doživjela i neka ružna iskustva od strane kolega glazbenika te da se želi posvetiti privatnom životu i studiju sestrinstva koji pohađa. Vjerujem da je njezinoj odluci kumovala i situacija sa izbacivanjem iz Nightwisha te ne baš velikim uspjehom koji je njezin solo album Shine postigao nakon odlaska iz Nightwisha. No, izgleda da je ljubav prema glazbi ipak jača, pa je Anette udružila snage s poznatim finskim gitaristom Janijem Liimatainenom i zajedno su izdali svoj prvi album.
I nisu me oduševili. Album bi se mogao svrstati pod katergoriju electro pop metal. Pitate se zašto electro pop? Pa zato što u svim pjesmama na albumu glavnu ulogu ima sintesajzer. Taj meni užasno mrski instrument, pogotovo kada se ne koristi kako treba. Još kada se u pjesmi uvod svira na tom instrumentu koji je postavljen na electro opciju onda je to recept za dobiti lošu kritiku. Pjesma Halo je predvodnik upravo u tome, no u stopu je slijede i ostale. Osim pjesme Someone You Used To Know u kojoj je uvod odsviran na klaviru, a pjesma je jedna od dvije balade na albumu. A sudeći po riječima vrlo je osobna i vjerojatno upućena nekom. Nadam se da se taj netko pronašao u pjesmi. Moram napomenuti je da Anette inače izvrsna pjevačica, no njezine vokalne sposobnosti na ovom albumu nisu u potpunosti iskorištene.
Prisjetimo se dva albuma s Nightwishem ( Dark Passion Play i Imaginaerum) u kojima je Anette pokazala sve svoje vokalne mogućnosti. Naravno tada je morala, jer pjesme koje Tuomas Holopainen sklada nisu ni lagane ni jednostavne. Pjesma na ovom albumu za koju mogu reći da je Anette ''pustila glas'' je upravo gore navedena balada koju svakako stavljam na popis favorita. U ostalim pjesmama njezin glas zvuči obično, dosadno i jednolično, samo se izmjenjuju brži i sporiji dijelovi, a još kad dodamo taj nesretni sintisajzer onda zvuči kao Barbie koja očjanički želi postati metalka, ali svejedno ostati draga, slatka curica. Zašto se jednostavno ne pomiri da metal nije njezin žanr? Ili ako već želi pjevati metal zašto to ne učini na pravi način? Ono što me izrazito smeta na ovom albumu, pogotovo ako uzmemo u obzir da je cijeloj priči jedan od najboljih gitarista svijeta Jani Liimatainen, je to da sve pjesme zvuče ''na isti kalup''. Jedino se balade izdvajaju, za koje moram reći da su izvrsno napravljene te obje stavljam na popis favorita. Također na cijelom albumu u svega dvije pjesme, Heaven Of Your Heart i Only One Who Knows Me Jani svira nešto što bi se moglo nazvati solažom i to vrlo kratko i šturo, dok se kroz ostatak albuma provlači nabrijan zvuk gitare koji više živcira nego što izaziva osjećaj ugode. Kaže se da šećer dolazi na kraju pa je to slučaj i s ovim albumom. Na samom kraju albuma našla se pjesma Dead To Me, koju krasi uvod i najveći dio sviran na klaviru, orkestracija koje nema na ostalim pjesmama te Anettin impresivan i pomalo agresivan vokal. Šteta što se upravo u toj pjesmi Jani nije nadovezao sa svojom gitarom jer bi pjesmi to dalo dodatnu čar, no što je tu je.
Moram priznati da sam zaista mnogo očekivala od ovog albuma i suradnje jer ipak je Jani Liimatainen veliko ime u svijetu metala, a i Anettino ime je još itekako prisutno, naravno zahvaljujući Nightwishu. No, krajnji rezultat me u potpunosti razočarao. Ovo je stvarno loš album. Mislim da bi bilo bolje da su snimili dva poštena singla, nego ovo što nazivaju albumom. I još su mu k tome dali naziv The Dark Element koji kada vidite očekujete nešto wow kad ono, razočaranje. Electro pop s Barbie koja želi biti opaka cura, u metalu nije prihvatljiv. Jedini kojima to donekle polazi za rukom su Amaranthe, no oni to rade na puno bolji način i Elize Ryd ne glumi ''wannabe bad Barbie''.
Jani Liimatainen je gitarist koji ima vrhunsku reputaciju. Sjetimo se samo njegovog rada u Sonati Arctici, pa suradnje s pjevačem Stratovarius Timom Kotipeltom i njihovog albuma Blackoustic, a da ne spominjem da Jani trenutno mijenja Ville Frimana na mjestu gitariste finskog benda Insoimnium. Dakle, letvica je postavljena jako visoko. I nekako mi je teško shvatiti da glazbenik takvog kalibra, snimi ovakav album. Nadam se da je to prvi i posljednji jer još jedan ovakav zaista nemam želje čuti. Ovaj album će s oduševljenjem slušati klinci u prvom srednje, ne ozbiljni metalci koji su željni kvalitetne glazbe.
