Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Iako je to još jedan bend kojega smo u prijašnjim godina obrađivali i popratili njihove uratke, nekako je običaj i čar početka svake recenzije ukrasiti ponekom crticom iz povijesti i po mogućnosti neku novu čitateljicu ili čitatelja uvesti u priču, a neku novu slušateljicu ili slušatelja upoznati s opusom benda. Stoga, bez daljnjeg odugovlačenja... Počnimo!

Iako svoje početke bilježe pod imenom Legacy, svoj prvi album nisu mogli objaviti pod tim imenom jer je tada postojao Jazz bend koji je imao prava na spomenuto ime, stoga se ubrzo našlo ime Testament, a debitantski album nosi prvo ime benda, kao posveta samim počecima. Karijera im je imala interesantne varijacije i promjene u postavi, pa čak i u samom glazbenom izričaju koje dolaze sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća, no to ih svakako nije zaustavilo u napretku i stvaranju osebujne diskografije koja u sebi, od ove godine, sadrži čak šest live albuma, te čak trinaest studijskih albuma. Samu osnovicu benda od 1986. godine naovamo čine Eric Peterson i Alex Skolnick (iako je Alex bio odsutan iz benda neko vrijeme, dok se bavio drugim glazbenim projektima) kao prepoznatljivi gitaristički duo, te Charles "Chuck" Billy kao pjevač lako prepoznatljivog glasa, ali i same pojave. Ritam sekcija se često mijenjala, dok zadnjih godina za bubnjevima sjedi svima poznati Gene Hoglan (Dark Angel, Strapping Young Lad, Death), a na bass gitari sve to upotpunjuje Steve DiGiorgio (Control Denied, Sadus, Death). Svakako imena u svijetu žanra koje se ne može zanemariti i reći kako su nepoznata, neprepoznatljiva ili neuočljiva. A to se sve svakako čuje, osjeti i vidi tijekom trajanja albuma koje stvaraju, ali i koncerata tijekom kojih svemu gore navedenome možete svjedočiti u praksi. Mislim kako je ovo dovoljno za svakoga, bilo to u svrhu upoznavanja ili osvježavanja kroz informacije, stoga se idem posvetiti ovogodišnjem albumu u nadolazećim odlomcima.

"Titans Of Creation" nam ove godine dolazi kao novo studijsko ostvarenje koje tijekom svog trajanja slušatelje vodi kroz svojevrsno putovanje, ovisno o tome koliko ste koncentrirani i koliko pratite tijek radnje. U ovih dvanaest pjesama, od kojih je posljednja instrumentalna, bend je utkao mnoge utjecaje i mnoge "slike" koje vas svakako neće ostaviti ravnodušnima i sigurno nećete preskočiti ovaj album i okarakterizirati ga kao "lako zaboravljivog". Album je do sada popraćen jednim službenim video uratkom za pjesmu "Children Of The Next Level" i lyric videom za "Night Of The Witch", stoga svakako "bacite oko" i na to. Osobno mi se ovaj album sviđa najviše spram svega objavljenog unatrag zadnjih deset godina, jer mi se nekako čini kako je najraznovrsniji i kako daje puno više od svojih nekoliko prethodnika. Iako se kritika i određeni recenzenti neće složiti sa mnom u mnogo tome, ne mogu lagati i prikloniti se riječima većine. Nekako onda sve ovo ne bi imalo smisla i izgubilo bi svu tu draž... Zbog toga se ovdje nalazi takva ocjena i takve riječi pokude ili hvale. Jer, nerazumljiva pojava postaje činjenica gdje se "stari" bendovi u određenim mjerama "moderniziraju" i prigrle moderno doba, te tehnologiju koja ide s tim pa zbog toga bivaju obasipani lošim kritikama i pokudama. A s druge strane imate bendove koji su "novi" i koji unatrag petnaestak godina prigrle to isto moderno doba, ali se okrenu kreiranju glazbe kako su je ovi "stari" bendovi stvarali i oslovili sam žanr, te pritom dobivaju pohvale i hvalospjevi se pišu uz njihovo ime jer imaju ono "nešto". Ljudi su katkada brzopleti sa svim svojim kritikama i analizama jer smatraju kako su svi ti bendovi, i "stari" i "novi", njima nešto dužni dokazivati i opravdati zašto ih baš ti (virtualno upiranje prsta u čitateljicu ili čitatelja) slušaš i pratiš. To baš i ne ide tako, i blesavo je takvo nešto očekivati. U redu, ima slučajeva ekstremnih promjena koje nikako nisu jasne i nisu opravdane ničime osim možda hirom glazbenika (ili same glazbene industrije) u tom trenutku, ali to je tema za neku kolumnu ili neki ugodni razgovor ako se ikada sretnemo. Ovaj album opravdava ime Testament, iza njega stoje iznimni glazbenici koji su stvorili album koji obiše kvalitetom, raznovrsnošću i konstantom koja vas drži zainteresirane tijekom cijelog njegovog trajanja. Neki su čak bacili brzopletu opasku kako su im zadnji albumi "preinteligentni" što još uvijek pokušavam shvatiti, i vjerujem kako će mi trebati neko vrijeme za shvatiti. Chuck Billy je i dalje moćan, te prepoznatljiv vokal koji Testamentu daje tu autentičnost i "dušu", a iza njega se nalazi Eric i Alex kao gitaristički duo koji i slušateljima i kritičarima mogu dati na razmišljanje i analizu ono što proizlazi iz njihove glave i prstiju. Uz to sve su i iznimno prepoznatljivi stilom i tonom stoga to svakako daje dodatni plus na sve ovo rečeno. Iza njih, ispod njih i kroz njih se šuljaju Gene i Steve kao iznimna ritam sekcija i glazbenici koji opravdavaju svoj instrument i tehniku iza koje ponosno mogu stajati i čiji se spomen imena u krugovima ljubitelja žanra iznimno cijeni bez prigovora. I tih petero čini Testament, jedan od kvalitetnijih i često nespomenutih bendova iz generacija bendova koji su svakako pokrenuli i uzdrmali osamdesete godine prošlog stoljeća. Kad bi brojke govorile drugačije, i kada bi se njihovo ime više vrtjelo u mainstream medijima, vjerujem kako bi bili dio "The Big Four" kolektiva bez ikakvog problema. Slobodno se izjasnite koga biste onda izbacili iz tog kolektiva tada, pa ćemo započeti zanimljivu raspravu u komentarima!

Na kraju, ponavljam, ostaje pred vama odličan album kojega vrijedi preslušati nekoliko puta kako bi vam sve "sjelo" i kako bi se počastili zanimljivim glazbenim putovanjem na koje vas bend vodi i kroz čije se pjesme možete pronaći u raznim kutovima ovog Svijeta i njegovih perioda kroz napredak ljudskog roda. Tako sam ga ja barem shvatio, i kao takvog ga predstavljam vama, i vjerujem kako nećete ostati ravnodušni i nezainteresirani. Stoga, posvetite se slušanju i preslušavanju "starih" i "novih" bendova, te budite otvoreni prema svim sitnim promjenama i novitetima kod obje skupine bendova. To nam jedino ostaje, ili osjećaj za moderne elemente ili ugađanje nostalgiji, a kombinacijom oba osjećaja možete samo dobiti iznimnu ispunjenost kvalitetom zvuka, i izričajem koji ti ljudi pokreću vaše tijelo i vaš um. Razmislite o tome, a ako vam je nešto promaknulo svakako pogledajte postoji li kakva recenzija ili bilo kakav osvrt na Perun.hr za nešto što još niste čuli. Očekuju nas zanimljiva izdanja, neka skorašnja i neka bivša, neka malo odgođena zbog trenutne situacije u Svijetu. Kako god bilo, sigurno nećemo ostati "gladni i žedni" dobrog zvuka tijekom ove godine. Do sljedećeg puta...