"Tenet, da li ostaje samo na palindromu ili je film ponudio nešto više od tog?"
Na moment možda zaželite olovku i papir ili zamalo upalite mob da si počnete bilježiti slijed radnje ne bi li se snašli u tom nolanovskom filmskom labirintu, no dajte si malo vremena i utopiti ćete se u radnju filma i bezbrižno ćete moći slijediti sudbine glavnih junaka bez ikakve potrebe za olovkom i papirom. Povremeno se nameće pitanje da li je potrebno dva puta pogledati film ne bi li se otkrila režiserova filmska genijalnost. Kategoričan odgovor na ovo pitanje bi glasio NE. Jednostavno, film kao „Tenet“ koliko god koketira s artističkom formom toliko opjevanom u eksperimentalnim filmovima gdje je apstrakcija imperativ nije namijenjen tome i niti jedan takav blockbuster to može biti. Bio bi slabo shvaćen od općeg gledateljstva i time kino blagajne bi bile tanke.
Posebno je bezveze teza koja se provlačila u najavama filma da je to najbolji akcijski film svih vremena. Zašto? To možete tvrditi jedino ako imate kakav deal sa kompanijom koja je snimila ovaj film, riječ je o jednog izuzetno neobjektivnoj tezi. „Tenet“ niti je najbolji akcijski film, niti ikad će to biti. Opet daleko od toga da film nije nabijen akcijom. Akcija uz taj obavezno apstraktni obrnuti slijed radnje je ono što čini kostur ovog filma. Ako ste pratili filmografiju Cristophera Nolana kada odgledate film doživiti ćete deja vu ili flash back na nešto već viđeno slično ovom filmu, a to su sjećanja na izvrstan i puno probabljiviji Nolanov „Inception“.
"Inception" (i još neki filmovi) su definitivno poslužili kao premisa i podloga Nolanu za razvoj ovog filma. Nikako to nije njegov nastavak, ali ima tu jednu sličnu potku. Ovaj put je Nolan za razliku od „Inceptiona“ odlučio do kraja zakomplicirati cijelu radnju u „Tenetu“.
Još jedan film koji je možda poslužio Nolanu kao podsvjesni uzorak za Tenet je „akcijski evergreen“ serijal o Jamesu Bondu. Gledajući Tenet podosta filmskih sekvenci će vas podsjetiti na neke od filmova o Jamesu Bondu, mene posebno na „Moonrakera“. Nolan svojom očiglednom fascinacijom Jameson Bondom najbolje odaje neki omage tom akcijskom ciklus u odlično učinjenim masovkama ili krupnim kadrovima svog „Teneta“.
Kada na tu sasvim opravdanu asocijaciju nadodate izvrnutu realnost ili banalno hodanje unatrag, onda tek sa sigurnošću možemo govoriti i o parodiranju ovog hibridnog sf akcijskog žanra.
Potrebno je i osvrnuti se i na još jednu zabludu koja se širila medijskim prostorom u osvit prikazivanja filma (ili je to možda mamac bačen pred gledatelje) a to je navodna loša izvedba glavnog aktera filma „Teneta“, Johna Davida Washingtona u ulozi Protagoniste. On se svojom izvedbom apsolutno uklapa u sveukupni performans ostale glumačke ekipe. John D. Washington ništa ne odskače od performansa ostalih glumaca filma. Dakle „ništa nije trulo“ u Washingtonovoj izvedbi uloge.
Ulogu Niela koju je u „Tenetu“ igra Robert Pattison je bez premca odrađen znalački i fenomenalno. Spominjem to jer je ta filmska rola ekvivalent (po jačini filmskog karaktera i značaju istog na filmu, uz iznimku da on nije glavni „protagonist“ Teneta) onoj koju u filmu „Inception“ igra Leonardo di Caprio. Iako filmovi nemaju veze jedno s drugim svakako je to neka vrst kontinuiteta filmskih karaktera koje razrađuje Nolan kroz svoje filmove. Osim toga u „Tenetu“ Nolan daje jednu malenu cameo ulogu filmskom ocu Leonarda di Capria iz filma „Inception“, riječ je o legendi britanskog filma Michaleu Caineu koji igra u Tenetu ulogu Crosbya, britanskog agenta (opet još jedna paralela s Bondom). Iako sadržajno i vremenski vrlo mala uloga ali svakako vrlo upečatljivo pojavljivanje. Šteta za Nolana da kada je već jašio na valu Bondovskog duha da se nije poigrao i s erotičnim prizorima jer filmu to nasušno manjka i djeluje vrlo suhoparno.
Ostali glumci koji se pojavljuju u filmu su dobri, ali nisu tako dobri da bi primjetno odskakali od performansa J.D. Washingtona i gore pobrojanih glumaca.
Iako „Tenet“ slovi kao jedan od najzapetljanijih filmova Christophera Nolana kojeg kažu vrijedi pogledati i drugi puta ne bi li se točnije otkrilo ono što je filmaš nam htio reći, što je meni svojstvo filma koji nije dovoljno dobro sročen, dakle nedorečen da ga jednim gledanjem možete skužiti. To ovaj svakako nije jer osnovne postavke svakog filma nisu ni u "Tenetu" ništa bogzna nepredvidljive i nemoguće za „pročitati“, shvatiti, dapače na momente je predvidljiv i očit jer ne obiluje filmskih novitetima, a i više manje podosta filmskih fora, budimo iskreni, su već odavno odigrane. Ponekad izdašan filmski budget može biti opterećenje za režisera pa on ostane nedorečen. Svakako će "Memento" i "Inception" će ostati kao najbolji Nolanovi filmovi koji za razliku od Tenet-a unašaju u svijet filma neke filmske novitete.
Sve u svemu konačni sud „Tenetu“, unatoč mnogim uzorima koji preočito i preprozirno izlaze na vidjelo u trenucima dok gledate film, - ipak vrijedi otići u kino pogledati još jednu Nolanovu akcijsku rapsodiju, a pogotovo to vrijedi za hard core fanove ovog hollywoodskog režisera, jer ako čega ne manjka onda je to akcije kojom je film napumpan od početka do kraja. Zbog odličnih, dugih akcijskih scena potjere koje su u današnjim filmovima rijetko viđene vrijedi vidjeti ovaj film u kinima.
