Kolumne

Svi ih znamo, ali...

...i najpoznatiji i najutjecajniji rock glazbenici imaju pokoju izvanrednu pjesmu koju ne zna baš svaki stanovnik planeta Zemlje.

Objavljeno: 15.09.2020. 09:00

Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Svi ih znamo, ali...

Shvatio sam dvije činjenice o svom doprinosu rubrici „kolumne“ na portalu. Prva je to da za nju češće izrađujem top liste, za koje ne postoji posebna rubrika, nego glazbene kolumne u pravom smislu riječi, budući da nemam volju svako malo iznova mudrovati o glazbenim fenomenima i reciklirati reciklirane misli koje su jasne i trinaestogodišnjaku koji je otkrivši Ramonese shvatio da nešto ne valja s Britney Spears.

 

Druga činjenica je da su mi te „kolumne“ zapravo sredstvo za promociju zaboravljenih i nepoznatih izvođača koji se meni osobno sviđaju. Tu potonju naviku sam ovaj put odlučio prekršiti i pisati o djelima svima nama poznatih utemeljitelja onoga što danas nazivamo klasičnim rockom, koji su utjecali na bezbrojne glazbenike i postali miljenici generacija publike.

 

Međutim, fokus ovog teksta nisu njihovi najveći hitovi koji se desetljećima puštaju na radijskim postajama, obrađuju u lokalnim rock klubovima i zdušno pjevaju uz akustičnu gitaru na ladanjima, već nešto manje poznate pjesme koje su mi se urezale u pamćenje i za koje imam dojam da su jednako kvalitetne i lijepe kao one koje svi znamo, ali iz određenih razloga ih širi auditorij nije zamijetio te ih se vrlo rijetko može čuti na radijskom programu, u rock klubu ili na oficijalnim kompilacijama tih izvođača.

 

Budući da neki od navedenih izvođača imaju čitave albume koji su izvrsni, ali nisu najbolje prošli kod široke publike, u nekim slučajevima mi je bilo vrlo teško izabrati jedan reprezentativan izgubljeni biser za ovaj tekst, a s obzirom na to da je ipak riječ o pretežito regularno izdanom materijalu izrazito poznatih izvođača, očekujem da će se među čitateljima naći i temeljitih slušaoca koji su sve navedene pjesme već čuli, ali ne bi bilo na odmet i njih malo podsjetiti na njih. Također, onima kojima se ne da slušati čitave diskografije ne bi bilo loše otkriti par malih tajni.

 

THE BEATLES – Within You Without You

 

Premda su i Lennon i McCartney Beatlesima podarili mnoštvo izvanrednih pjesama, s vremenom su kompozicije solo gitarista Georgea Harrisona postale specijalan začin koji odskače na albumima Beatlesa i čini ih još zanimljivijima i uzbudljivijima. Zapravo, imam dojam da bih rjeđe puštao „Revolver“ da ga ne otvara „Taxman“, „Abbey Road“ da ga ne uljepšava „Something“ ili „The Beatles“ da ga ne zaokružuje „While My Guitar Gently Wheeps“, dok je jedini Harrisonov autorski doprinos legendarnom soundtracku ljeta ljubavi „Sgt Pepper's Lonely Hearts Club Band“ atmosferična indijska mantra „Within You Without You“, koja savršeno ocrtava hipijevsko-hesseovski interes za kulturnom i duhovnom baštinom juga Azije.

 

Riječ je o drugoj Harrisonovoj pjesmi nastaloj pod utjecajem indijske glazbe nakon „Love You To“, a karakteriziraju ju rezonantni alap (uvod u skladbu indijske raga muzike) na tamburi i dilrubi, bogato orkestrirani gudači, hipnotički Harrisonov vokal i solidan solo na sitaru, propulzivan ritam na tabli te tekst koji sumira razgovor o vedskoj filozofiji.

 

THE ROLLING STONES – Time Waits For No One

 

„Time Waits for No One“ je prelijepa balada s albuma „It's Only Rock'n'Roll“ kojom se na najbolji mogući način s Rolling Stonesima oprostio njihov vrlo vjerojatno najdarovitiji i najpotlačeniji član, fenomenalni virtuozni gitarist Mick Taylor, koji unatoč očitom doprinosu strukturiranju ove pjesme nije potpisan kao koautor uz Micka Jaggera i Keitha Richardsa, baš kao što je bio slučaj i s mnogim drugim pjesmama Stonesa nastalim dok je on bio u bendu.

 

Pjesmom dominiraju atmosferičan minimalistički riff Keitha Richardsa i brazilskom glazbom inspirirana ritam sekcija na koju se nadograđuje čitava eskapada predivnih melankoličnih gitarskih i sintesajzerskih dionica Micka Taylora, koji je zasjao elegantnim i rafiniranim linijama pomalo neobičnim za Stonese, te Jaggerov nadahnuti vokal.

 

BOB DYLAN – I Threw It All Away

 

Premda s njim nije podigao prašinu kao s „Highway 61 Revisited“ i „Blonde on Blonde“, Dylan nije mogao okončati šezdesete ljepšim albumom od „Nashville Skyline“, na kojem se legendarni kantautor do tad najviše približio countryju. Iako je vrlo lijepa downtempo skladba s albuma „Lay Lady Lay“ svojevremeno bila hit, ostatak albuma je ostao pomalo zaboravljen i zametnut u bogatom opusu osebujnog beatnika konvertiranog u predvodnika hippie generacije.

 

Jedna od najljepših pjesama na albumu je tugaljiva spora balada „I Threw It All Away“, koja sadrži relativno jednostavnu, ali impresivnu i pamtljivu fingerpicking dionicu na akustičnoj gitari te vrlo kvalitetan tekst o prekidu veze koju je subjekt uprskao. Također, postoji anegdota da je Dylan tu pjesmu odsvirao Georgeu Harrisonu i njegovoj tadašnjoj ženi Patty Boyd uoči snimanja albuma te je Harrison bio toliko impresioniran da ju je odmah naučio svirati.

 

FRANK ZAPPA – The Grand Wazoo

 

Ono što možemo nazvati punom cvatnjom jednog od najinteresantnijih i najgenijalnijih glazbenih umova prošlog stoljeća započelo je negdje oko 1969. kad je Zappa izdao izvanredne albume „Uncle Meat“ i „Hot Rats“, a potpunu realizaciju svojih zamisli najvjerojatnije je ostvario 1972. na albumu „The Grand Wazoo“, za čije je snimanje okupio dovoljno veliki sastav (big band s 24 člana) da ostvari svoju ambiciju stvaranja orkestralne glazbe s elementima suvremene ozbiljne glazbe, jazza i rocka.

 

Upravo je naslovna kompozicija s tog albuma antologijsko remek-djelo koje u 13 minuta i 20 sekundi sumira glazbene interese ovog genija te sadrži izvanredne slide dionice na gitari, dinamičnu klasičnu temu na puhačima, izvrstan trad jazz solo Billa Byersa na trombonu, avangardniji solo Sala Marqueza na trubi, koketiranje s bijelom bukom te rafiniranu jazz-rock pratnju Erroneusa na bas gitari i Ainsleyja Dunbara na bubnjevima.

 

JIMI HENDRIX – 1983 (A Merman I Should Turn to Be)

 

Jedan od vrhunaca izvanrednog albuma „Electric Ladyland“ svakako je prolongirana psihodelična kompozicija „1983 (A Merman I Should Turn to Be)“ obilježena nokturalnom atmosferom, proganjajućom glavnom melodijom na gitari, fenomenalnim bas solom podebljanim delay efektom te doprinosom Chrisa Wooda iz grupe Traffic na flauti, a sadrži i jednu od najboljih Hendrixovih vokalnih interpretacija, koja se savršeno uklapa u viziju psihodeličnim drogama stimuliranog uma genija hipijevskog doba te jedan od ponajboljih performansa Mitcha Mitchella na bubnjevima, koji fascinira furioznim, kompleksnim i glasnim ritmovima.

 

Osim toga, ta pjesma izvrsno objedinjuje Hendrixov istančani smisao za stvaranje atmosfere i građenje pamtljivih melodija s istraživačkim duhom i talentom za korištenje studija kao instrumenta za stvaranje futurističkog zvukovlja.

 

THE DOORS – You're Lost Little Girl

 

Budući da se pjesma „You're Lost Little Girl“ nalazila na kazeti u našem obiteljskom automobilu koju je moj otac snimio prije dvadesetak godina, upravo sam zahvaljujući njoj zavolio inventivan i očaravajući zvuk Doorsa te stekao interes za daljnje proučavanje njihove glazbe, zbog čega sam na kraju nju odlučio staviti na popis kao predstavnika legendarne kalifornijske četvorke.

 

Riječ je o drugoj pjesmi s drugog albuma Doorsa nazvanog „Strange Days“, koju karakteriziraju lagana repetitivna walking bass linija na koju se nadovezuju atmosferična gitarska dionica Robbieja Kriegera i lagani sanjarski vokal Jima Morrisona, a sadrži i jedan od impresivnijih kratkih Kriegerovih sola te posjeduje očaravajuću atmosferu koju je nemoguće opisati riječima, već jednostavno treba poslušati pjesmu.

 

PINK FLOYD – Cymbaline

 

Premda su upravo radovi Floyda iz tog razdoblja ostavili krucijalni utjecaj na avangardne europske prog rock sastave koji su se kasnije okupili na festivalu nazvanom „Rock in Opposition“ te različite njemačke krautrock grupe, imam dojam da se danas nekako najviše zanemaruje opus te legendarne psihodelične grupe nastao između odlaska prvog lidera i šašavog genija Syda Barretta 1968. te albuma „Meddle“ iz 1971. na kojem su nagovijestili zvuk koji su dodatno izbrusili i malo prilagodili ukusu šire publike na „Dark Side of the Moon“ s kojim su postali planetarno popularni. Što je pomalo žalosno, jer je u kronologiji Pink Floyda posebno interesanta 1969. godina, kad su izdali revolucionarni avangardni kolaž na studijskom albumu „Ummagumma“, dokumentirali izvrsne prolongirane psihodelične jamove na live albumu „Ummagumma“ te snimili 13 vrlo zanimljivih kraćih numera za film „More“.

 

Jedna od najljepših pjesama sa soundtracka za film „More“ jest „Cymbaline“, laganija balada s vrlo interesantnim pesimističnim Watersovim tekstom koji Gilmour vrlo dobro izvodi svojim prelijepim glasom uz sporiju minimalističku pratnju klavira, akustične gitare, basa, bubnjeva i bongosa, a završava cvrkutavim melankoličnim solom Ricka Wrighta na orguljama.

 

NEIL YOUNG – Will to Love

 

Neil Young je tijekom karijere izdao jako puno albuma koji vrve prelijepim melankoličnim baladama te fenomenalnim dinamičnim i prolongiranim hard rock pjesmama, zbog čega mi je bilo vrlo teško odlučiti se za jednu pjesmu koja će ga predstavljati na ovoj listi i na kraju sam se odlučio za „Will to Love“, za Younga neobično psihodeličnu baladu s albuma „American Stars n'Bars“, koja zbog obilnog nasnimavanja nikad nije zaživjela kao dio njegovog koncertnog repertoara.

 

Tijekom te pjesme Neil Young je svoje nasnimljene tugaljive vokalne harmonije popratio instrumentima poput akustične gitare i vibrafona s povremenim naletima klavira, bas gitare, bubnjeva, električne gitare, Stringman sintesajzera i različitih udaraljki, koje je sam odsvirao, a konačni rezultat je vrlo lijepa, ugodna i neobična snimka.

 

DEEP PURPLE – April

 

Iako je prva postava grupe Deep Purple, u kojoj su uz klavijaturista Jona Lorda, gitarista Ritchieja Blackmorea i bubnjara Iana Paicea djelovali basist Nic Simper i pjevač Rod Evans, stekla stanovitu popularnost zahvaljujući singlovima „Hush“ i „Kentucky Woman“, njihovi rani albumi danas ne dobivaju pozornost koju imaju radovi s drugim pjevačem Ianom Gillanom i basistom Rogerom Gloverom, makar su i prije njihovog dolaska bili vrlo interesantan bend te njihov treći album „Deep Purple“ nimalo ne zaostaje za klasicima druge postave „In Rock“, „Fireball“ i „Machine Head“.

 

Upravo je jedna od najboljih i najambicioznijih kompozicija prve postave Deep Purplea dvanaestominutna trodijelna prog rock avantura sastavljena od melankolične i grandiozne uvodne međuigre gitare i orgulja, središnjeg orkestralnog dijela koji je aranžirao Jon Lord i koji donosi vrlo interesantnu međuigru gudača i drvenih puhača te interesantne promjene dinamike koje pokazuju Lordovu zrelost u komponiranju orkestralnog materijala, a završava kao vokalna rock pjesma u kojoj se nazire prijelaz iz laganijeg zvuka prve faze prema orguljaškom hard rocku po kakvom će bend kasnije postati prepoznatljiv.

 

LED ZEPPELIN – Tea for One

 

Posljednja pjesma s predzadnjeg studijskog albuma Led Zeppelina „Presence“ (uzevši u obzir da je „Coda“ kompilacija neobjavljenih snimki) je svakako jedna od impresivnijih snažnih blues-rock balada koje je ta grupa kreirala, a bazirana je na devetominutnom kontrastu između glasnog istrzavanja i žustrog bubnjanja te prepoznatljivih Pageovih snažnih melankoličnih gitarskih zahvata i zavijajućih blues sola, čime je stvorena vrlo neobična kombinacija kakvu bi manje vješti muzičari sigurno uprskali.

 

Riječ je o jednom od posljednjih velikih klasika u režiji Pagea i Planta koji je imao tu nesreću da se nađe na dotad najslabije primljenom albumu „Presence“ te zbog toga nije stekao reputaciju koju uživaju raniji slični komadi poput „Since I've Been Loving You“, unatoč jednako moćnoj izvedbi Roberta Planta, Jimmyja Pagea i Johna Bonhama.

 

BLACK SABBATH – You Won't Change Me

 

Iako je prije zamjene Ozzyja Osbournea s Ronnijem Jamesom Diom bend Black Sabbath izgubio dio svoje karakteristične žestine i autorske snage, njihove posljednje albume iz sedamdesetih ne bi trebalo u potpunosti ignorirati jer i oni sadrže pokoji skriveni biser, a i interesantno je čuti njihove eksperimente s različitim stilovima i instrumentima poput klavijatura i flaute iz te faze kojima dokazuju da definitivno nisu bili jednodimenzionalna hard n'heavy grupa.

 

Jedna od najsnažnijih i najimpresivnijih pjesama Black Sabbatha iz te „sumnjive“ faze jest „You Won't Change Me“ s albuma „Technical Ecstasy“, koju karakteriziraju klasičan abrazivan žestoki riff Tonyja Iommija, hipnotičke orgulje Geralda Woodruffea, koji je kasnije svirao na solo albumima Roberta Planta, te Ozzyjev blago nervozan vokal, a pjesma sadrži i jednu od ponajboljih Iommijevih solaža.

 

 

Originalno objavljeno 07.09.2015. na Perun.hr

Pročitaj više o temama: the beatles, the rolling stones, bob dylan, jimi hendrix, the doors, pink floyd, neil young, frank zappa, deep purple, led zeppelin, black sabbath, rock'n'roll, classic rock, psychedelic, hard rock, progressive rock, kolumna, 2015



Kalendar

J.R. AUGUST & MARY MAY  - Zagreb, dvorište ALU, 23.09.2020.

23.09.2020. - srijeda

J.R. AUGUST & MARY MAY - Zagreb, dvorište ALU, 23.09.2020.

Zagreb, dvorište Akademije za likovnu umjetnost

TRAM 11 & STOKA - Zagreb, dvorište ALU, 24.09.2020.

24.09.2020. - četvrtak

TRAM 11 & STOKA - Zagreb, dvorište ALU, 24.09.2020.

Zagreb, dvorište ALU
80 kn

VATRA, 25.09.2020., Boogaloo (terasa), Zagreb

25.09.2020. - petak

VATRA, 25.09.2020., Boogaloo (terasa), Zagreb

Zagreb, Boogaloo
70 kn / 90 kn

JOSIPA LISAC - Zagreb, dvorište ALU, 25.09.2020.

25.09.2020. - petak

JOSIPA LISAC - Zagreb, dvorište ALU, 25.09.2020.

Zagreb, dvorište Akademije likovnih umjetnosti
160 kn

GORAN BARE & MAJKE - Zagreb, garaža MSU,  26.09.2020.

26.09.2020. - subota

GORAN BARE & MAJKE - Zagreb, garaža MSU, 26.09.2020.

Zagreb, garaža MSU

JONATHAN + THE MARSHMALLOW NOTEBOOKS - Zagreb, Pogon Jedinstvo, 27.09.2020.

27.09.2020. - nedjelja

JONATHAN + THE MARSHMALLOW NOTEBOOKS - Zagreb, Pogon Jedinstvo, 27.09.2020.

Zagreb, Pogon Jedinstvo
besplatno

SILENTE - Zagreb, dvorište ALU, 01.10.2020.

01.10.2020. - četvrtak

SILENTE - Zagreb, dvorište ALU, 01.10.2020.

Zagreb, dvorište Akademije likovnih umjetnosti, Ilica 85
80 kn /100 kn na dan koncerta

THE BOOMTOWN RATS - Zagreb, Tvornica kulture, 17.10.2020.

17.10.2020. - subota

THE BOOMTOWN RATS - Zagreb, Tvornica kulture, 17.10.2020.

Zagreb, Tvornica kulture
180 kn do 14. 02. 200 kn (15.02.-13.03.), a na dan koncerta 220 kn

STANLEY JORDAN - Zagreb, Tvornica kulture, 20.10.2020.

20.10.2020. - utorak

STANLEY JORDAN - Zagreb, Tvornica kulture, 20.10.2020.

Zagreb, Tvornica kulture
120 kn pretprodaja / 150 kn na dan koncerta

ONE REPUBLIC - Slovenija, Ljubljana, dvorana Stožice, 09.11.2020.

09.11.2020. - ponedjeljak

ONE REPUBLIC - Slovenija, Ljubljana, dvorana Stožice, 09.11.2020.

Ljubljana, dvorana Stožice

Rujan / 2020

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
 123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
282930 

Must Read

Perun.hr koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

OK