9.0

Recenzije

STEVEN WILSON - To The Bone

Ako zanemarimo par stilskih iznenađenja, "To the Bone" i dalje nosi klasični potpis Stevena Wilsona, i ne može se reći da je razočarao fanove. Možda iznenadio i šokirao, ali teško da je podbacio.

Objavljeno: 04.09.2017. 10:00

Postani fan na Facebooku ako već nisi!

STEVEN WILSON - To The Bone

Žanr: Progressive pop/rock

Godina: 2017.

Izdavač: SW Records

Web


Tracklist:
1. To the Bone
2. Nowhere Now
3. Pariah
4. The Same Asylum as Before
5. Refuge
6. Permanating
7. Blank Tapes
8. People Who Eat Darkness
9. Song of I
10. Detonation
11. Song of Unborn

Prije više od četvrt stoljeća, kao mladac s tanašnim brčićima, mislio sam da je svaka ne-metal glazba "smeće", "konfekcija" ili (u najboljem slučaju) glupava. Nešto (hard) rocka je moglo proći, no pop nikako. I u svojem mladenačkom ekstremizmu (i besparici), uredno sam prebrisao očeve, pop/rock/blues, nedostojna-muzika-za-penziće-i-curice kazete; istu onu glazbu na kojoj sam odrastao. Redom su nestajali Beatlesi, Bowie, Roxy Music... prvo sam eliminirao albume koje je otac rijetko slušao, a zatim, kad sam se oslobodio, nestale su sve "kromice", pa omiljeni albumi, pa kasnije čak i "normalke". U vrlo kratkom periodu sam eliminirao kako očevu kolekciju glazbe, tako i tragove popa i rocka iz iste.

Danas, daleko odmjereniji, (nešto) pametniji i gušćih facijalnih dlaka, i dalje "metalac",  rado uživam u dobroj rock stvari te s guštom poslušam Springsteena, Queenovce, Straitse ili nešto drugo. Kad na radiju uhvatim Michaela Jacksona ili ABBA-u ili Eltona Johna, s istim guštom demonstriram svu bijedu svog pjevanja pratnjom u falsetu. Ali, moderni pop i dalje zaobilazim  u širokom luku. Možda zbog maloumnih tekstova, auto-tunea, izostanka stvarnih instrumenata, melodije koncentrirane oko tri note... ili samo starim.

 

I danas, četvrt stoljeća kasnije, nalazim se u situaciji da preslušavam "pop" album koji je svjetlosnim godinama udaljen od onog Iron Maidena ili Pantere u koje sam se onomad kunuo. I uživam u tome.

Steven Wilson je čovjek iz sjene modernog progressive metala/rocka i unutar zadnjih 20 godina, jedna od najutjecajnijih osoba u dotičnom žanru. Poznat prvenstveno kao vokal, gitarist i autor većine stvari britanskog banda Porcupine Tree, Wilson je kroz godine stvorio cijeli jedan podžanr melankoličnog progresivnog rocka. Albumi "In Absentia" i "Deadwing" su vrlo brzo postali klasici žanra. Wilson je, uz to, kao producent i/ili mikser radio s Anathemom, Opethom, King Crimsonom, Marillionom i mnogim drugima. 2009. kreće u solo vode s albumom "Insurgentes", za kojima slijede "Grace For Drowning", "The Raven That Refused to Sing" i "Hand. Cannot. Erase" (konceptualni album koji je oduševio kritiku i dobio hvalospjeve sa svih strana, od Pop Matters do Metal Hammera).

 

U proljeće 2017, Wilson je iznio detalje novog albuma, "To the Bone", rekavši da je dotični inspiriran progresivnim popom i albumima njegove mladosti - Kate Bush, Petera Gabriela, Talk Talk i Tears For Fears. Šok i nevjerica! Unaprijed sam bio uvjeren da mi se album neće svidjeti. Srećom, gospodin Wilson je (uglavnom) ostao vjeran svojem glazbenom izričaju i glazbeno ipak nešto drugačiji od Katy Perry i nešto drugačijih tekstova od popularnih modernih umjetničkih djela poput Rihanninog "work work work work" ili "You a stupid hoe, yeah you a you a stupid hoe" od one neke umjetnice čije prezime nikako naučiti izgovarati.

Prva dva singla, "Pariah" i "Permanating", koja su izašli kao najava albuma su pokazali koja dva aspekta možemo očekivati od "To the Bone" - "Permanating" kao razigraniji, vesel(iji), optimistični, prozračniji pop (no ne banalan) zvuk i "Pariah" kao Wilsonu karakteristična melankolija i zvuk sličniji Porcupine Tree.

 

"To the Bone" počinje s naslovnom stvari u kojoj Wilson razmatra postoje li različite "istine" i poziva u pronalaženje, u dolazak do srži, do kosti, do istine. No, dok je tekst relativno uobičajen za Wilsona, glazba je ono što je netipično - početni funk zvuk koji vrlo brzo prelazi u pop, bongosi, zvučna slika upotpunjena usnom harmonikom i backovima; upravo ono što nam je obećano, pop koji ne mora, kako je sam Wilson rekao, biti pejorativan pridjev. Interludij te gitaristički solo slušatelja podsjeća na to čiji album preslušava i vraća na poznati teritorij.

"Nowhere Now" nastavlja poletno, laganim pop rockom, pogodnim za glazbenu temu jutarnje emisije, pred kraj tek unoseći nešto više rokerske energije. Kao i na cijelom album, ovdje imamo dvojstvo - vesele glazbe i teksta koji se brine o stanju svijeta i čovječanstva, "Too much time to kill / Too much wasted air / Too much everything / There's no need to think", i istovremenog optimizma "iznad oblaka". Dok su prve teme kritike Wilsonu itekako poznate i domaće (praktički cijeli Porcupine album "Fear of the Blank Planet" ili "A Smart Kid"), optimizam iznenađuje.

"Pariah", duet s izraelskom pjevačicom Ninet Tayeb s kojom je Wilson imao sjajnu suradnju na "Hand. Cannot. Erase"), potpada u onu drugu kategoriju, iz prijašnjeg stvaralaštva znanu melankoliju. Stvar je jednostavne strofa-refren-strofa konstrukcije, "break-up" stvar (za tugovanje i samosažaljenje, kao npr. Porcupineov "Way Out of Here"), nabijena emocijama (fantastična Ninet!) i (opet) s trunkom optimizma. U istom, srcolomnom stilu, nastavlja balada "Blank Tapes", duet s Ninet uz pratnju klavira. "Refuge" donosi mračnu i tešku temu života izbjeglice (čega smo se, nažalost, ovih godina nagledali). Kao i u dobrom dijelu Wilsonovog opusa, ovdje se osjeti karakteristična potištenost, izolacija i depresija. Opći dojam umrtvljenosti i tuge (klavir, usna harmonika) skladbe razbija centralni gitaristički solo.

 

Drugi singl, "Permanating" upada u onu prvu, veselu kategoriju i to je, bez sumnje, najveselija stvar u Wilsonovom 30-godišnjem glazbenom stažu. Uz propošni klavir, falset i optimizam u stihovima, Wilson donosi prvoklasnu pop "stvarčicu" u kojoj čujemo ABBA-u, ili Yesov "Owner of the Lonly Heart". Bollywood plesačice i mnoštvo boja u pripadajućem videu samo upotpunjavaju dojam. "Same Asylum as Before", podsjeća na Porcupine Tree radove iz devedesetih, izmjenjujući pop melodiju s prog psihodelijom.

"People Who Eat Darkness" je rokerska stvar, u stilu nekih ranijih Porcupine Tree radova poput "In Absentia", a govori o ljudima koji žive oko nas - o naoko običnim ljudima koji su teroristi i doma slažu eksplozivne prsluke.

 

Zadnje tri stvari u najsporije, "najteže" i najdepresivnije na albumu, intropektivnije od ostalih. "Song of I", duet sa švicarskom pjevačicom Sophie Hunger donosi sablasnu atmosferu koja se zadržava do kraja albuma. Steven i Sophie pjevaju unisono, u pomalo nelagodnom tip-hop aranžmanu donosi tekst o ljubavi koja kreće prema opsesiji. Teško je nabrojati sve utjecaje u ovoj stvari - od Petera Gabriela do minimalističke industrial podloge. "Detonation" opet ide prema mračnoj tematici - religijskom fanatizmu i terorizmu - "Whiny God, who the fuck are you / Detonation for the greater good".  Zvuk je rock koji na trenutke prelazi u metal, a pred kraj u jazz. "Song of Unborn" zatvara album u Wilsonovoj prepoznatljivoj prog rock melankoliji.

Što reći na kraju? Ako zanemarimo par stilskih iznenađenja i medijsko popovanje o popu, "To the Bone" i dalje nosi klasični potpis Stevena Wilsona, i ne može se reći da je razočarao fanove. Možda iznenadio i šokirao, ali teško da je podbacio. Ispod pop glazure je i dalje kompleksnost, tipična melankolija i kvaliteta koju Wilson nosi u svim svojim radovima. Ovo nije metal album, na trenutke nije ni rock, ali je svakako vrijedan (višestrukog) preslušavanja kako za stare fanove Wilsonovog lika i djela, tako i za one koji će to tek postati.

Kako onomad reče Sacred Reich u stvari "31 Flavors" (album "American Way"iz davne 1990): "There's so much music / For you to choose / So don't just be / A metal dude".

Ninoslav Vitorac

Text by:

Ninoslav Vitorac

Prati autora

“A mind is like a parachute. It doesn't work if it is not open.” - Frank Zappa

Pročitaj više o temama: steven wilson, to the bone, porcupine tree, progressive, pop, rock, ninoslav vitorac



Kalendar

RI ROCK, 07. - 16.12.2018., Pogon Kulture, Palach, Rijeka

07.12.2018. - petak

RI ROCK, 07. - 16.12.2018., Pogon Kulture, Palach, Rijeka

Rijeka, Pogon Kulture / Palach
35kn/45kn/70kn/90kn

VINTAGE INDUSTRIAL BAR Slavi 6. rođendan,12.12.'18. – 16.12.'18.

12.12.2018. - srijeda

VINTAGE INDUSTRIAL BAR Slavi 6. rođendan,12.12.'18. – 16.12.'18.

Zagreb, Vintage Industrial Bar

JEREMIAH'S, 13.12.2018., Kset, Zagreb

13.12.2018. - četvrtak

JEREMIAH'S, 13.12.2018., Kset, Zagreb

Zagreb, KSET
30 kn / 40 kn

THE STRANGE - Zagreb, Tvornica Kulture, 13.12.2018.

13.12.2018. - četvrtak

THE STRANGE - Zagreb, Tvornica Kulture, 13.12.2018.

Zagreb, Tvornica Kulture
70 kn

ABBAzia - Zagreb, Metropolis, 15.12.2018.

15.12.2018. - subota

ABBAzia - Zagreb, Metropolis, 15.12.2018.

Zagreb, Metropolis

PIAFF!  THE SHOW - Zagreb, Lisinski, 15.12.2018.

15.12.2018. - subota

PIAFF! THE SHOW - Zagreb, Lisinski, 15.12.2018.

Zagreb, KD Lisinski
200, 250, 300, 330 kn

ZEZ poklanja besplatan koncert, 15.12.2018., KSET

15.12.2018. - subota

ZEZ poklanja besplatan koncert, 15.12.2018., KSET

Zagreb, KSET
Besplatno

VLATKO STEFANOVSKI TRIO, 21.12.2018., Tvornica Kulture, Zagreb

21.12.2018. - petak

VLATKO STEFANOVSKI TRIO, 21.12.2018., Tvornica Kulture, Zagreb

Zagreb, Tvornica Kulture
80 kn / 100 kn

FESTIVAL NAJBOLJIH BENDOVA, 22.12.2018., Tvornica Kulture, Zagreb

22.12.2018. - subota

FESTIVAL NAJBOLJIH BENDOVA, 22.12.2018., Tvornica Kulture, Zagreb

Zagreb, Tvornica Kulture

DJ KRYDER, Winterstory of Forestland, 22.12.2018., Čakovec

22.12.2018. - subota

DJ KRYDER, Winterstory of Forestland, 22.12.2018., Čakovec

Čakovec, Sportska dvorana Čakovec
50 kn

Prosinac / 2018

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
 12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31 

Must Read

THE DEAD DAISIES - Zagreb, Boogaloo, 11.12.2018.

Izvještaji

THE DEAD DAISIES - Zagreb, Boogaloo, 11.12.2018.
THE DEAD DAISIES – 11.12.2018., Zagreb, Boogaloo - galerija

Galerije

THE DEAD DAISIES – 11.12.2018., Zagreb, Boogaloo - galerija
DRAGONLORD - Dominion

Recenzije

DRAGONLORD - Dominion
40. RI ROCK FESTIVAL - Rijeka, Palach, 07.-08.12.2018.

Izvještaji

40. RI ROCK FESTIVAL - Rijeka, Palach, 07.-08.12.2018.
CLUTCH, The Picture Books, Inspector Cluzo – 09.12.2018., Zagreb, Tvornica Kulture - galerija

Galerije

CLUTCH, The Picture Books, Inspector Cluzo – 09.12.2018., Zagreb, Tvornica Kulture - galerija
LACUNA COIL - The 119 Show: Live In London

Recenzije

LACUNA COIL - The 119 Show: Live In London
UDOVICE (Widows)

Recenzije

UDOVICE (Widows)
Pištolji'n'ruže opet čarobiraju u studiju?

Vijesti

Pištolji'n'ruže opet čarobiraju u studiju?
URBAN&4 – 08.12.2018., Zagreb, Tvornica Kulture

Izvještaji

URBAN&4 – 08.12.2018., Zagreb, Tvornica Kulture
DOUG ALDRICH (THE DEAD DAISIES):

Intervjui

DOUG ALDRICH (THE DEAD DAISIES): "Ključni elementi su jednostavni. Dobre pjesme i puno truda. Uvijek nastojimo biti bolji svakim novim danom."
THE DEAD DAISIES - iznenađenje

Vijesti

THE DEAD DAISIES - iznenađenje
ALESTORM / SKÁLMÖLD / +supp. Voloh – 04.12.2018., Zagreb, Tvornica Kulture - galerija

Galerije

ALESTORM / SKÁLMÖLD / +supp. Voloh – 04.12.2018., Zagreb, Tvornica Kulture - galerija
ALESTORM / SKÁLMÖLD / +supp. Voloh – 04.12.2018., Zagreb, Tvornica Kulture - IZVJEŠTAJ

Izvještaji

ALESTORM / SKÁLMÖLD / +supp. Voloh – 04.12.2018., Zagreb, Tvornica Kulture - IZVJEŠTAJ
PUSSY RIOT - Zagreb, Kino Tuškanac, 03.12.2018.

Izvještaji

PUSSY RIOT - Zagreb, Kino Tuškanac, 03.12.2018.
J.R. August - Black Waters EP

Recenzije

J.R. August - Black Waters EP
DOUG ALDRICH (THE DEAD DAISIES):

Intervjui

DOUG ALDRICH (THE DEAD DAISIES): "The key elements are simple. Good songs and hard work. We are always trying to be better everyday"
PLIVAJ MUŠKI (Sink or Swim)

Recenzije

PLIVAJ MUŠKI (Sink or Swim)
Brucošijada Filozofskog fakulteta, 30.11.2018., Pauk, Zagreb - IZVJEŠTAJ

Izvještaji

Brucošijada Filozofskog fakulteta, 30.11.2018., Pauk, Zagreb - IZVJEŠTAJ

Perun.hr koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

OK