9.0

Recenzije

STEVEN WILSON - To The Bone

Ako zanemarimo par stilskih iznenađenja, "To the Bone" i dalje nosi klasični potpis Stevena Wilsona, i ne može se reći da je razočarao fanove. Možda iznenadio i šokirao, ali teško da je podbacio.

Objavljeno: 04.09.2017. 10:00

Postani fan na Facebooku ako već nisi!

STEVEN WILSON - To The Bone

Žanr: Progressive pop/rock

Godina: 2017.

Izdavač: SW Records

Web


Tracklist:
1. To the Bone
2. Nowhere Now
3. Pariah
4. The Same Asylum as Before
5. Refuge
6. Permanating
7. Blank Tapes
8. People Who Eat Darkness
9. Song of I
10. Detonation
11. Song of Unborn

Prije više od četvrt stoljeća, kao mladac s tanašnim brčićima, mislio sam da je svaka ne-metal glazba "smeće", "konfekcija" ili (u najboljem slučaju) glupava. Nešto (hard) rocka je moglo proći, no pop nikako. I u svojem mladenačkom ekstremizmu (i besparici), uredno sam prebrisao očeve, pop/rock/blues, nedostojna-muzika-za-penziće-i-curice kazete; istu onu glazbu na kojoj sam odrastao. Redom su nestajali Beatlesi, Bowie, Roxy Music... prvo sam eliminirao albume koje je otac rijetko slušao, a zatim, kad sam se oslobodio, nestale su sve "kromice", pa omiljeni albumi, pa kasnije čak i "normalke". U vrlo kratkom periodu sam eliminirao kako očevu kolekciju glazbe, tako i tragove popa i rocka iz iste.

Danas, daleko odmjereniji, (nešto) pametniji i gušćih facijalnih dlaka, i dalje "metalac",  rado uživam u dobroj rock stvari te s guštom poslušam Springsteena, Queenovce, Straitse ili nešto drugo. Kad na radiju uhvatim Michaela Jacksona ili ABBA-u ili Eltona Johna, s istim guštom demonstriram svu bijedu svog pjevanja pratnjom u falsetu. Ali, moderni pop i dalje zaobilazim  u širokom luku. Možda zbog maloumnih tekstova, auto-tunea, izostanka stvarnih instrumenata, melodije koncentrirane oko tri note... ili samo starim.

 

I danas, četvrt stoljeća kasnije, nalazim se u situaciji da preslušavam "pop" album koji je svjetlosnim godinama udaljen od onog Iron Maidena ili Pantere u koje sam se onomad kunuo. I uživam u tome.

Steven Wilson je čovjek iz sjene modernog progressive metala/rocka i unutar zadnjih 20 godina, jedna od najutjecajnijih osoba u dotičnom žanru. Poznat prvenstveno kao vokal, gitarist i autor većine stvari britanskog banda Porcupine Tree, Wilson je kroz godine stvorio cijeli jedan podžanr melankoličnog progresivnog rocka. Albumi "In Absentia" i "Deadwing" su vrlo brzo postali klasici žanra. Wilson je, uz to, kao producent i/ili mikser radio s Anathemom, Opethom, King Crimsonom, Marillionom i mnogim drugima. 2009. kreće u solo vode s albumom "Insurgentes", za kojima slijede "Grace For Drowning", "The Raven That Refused to Sing" i "Hand. Cannot. Erase" (konceptualni album koji je oduševio kritiku i dobio hvalospjeve sa svih strana, od Pop Matters do Metal Hammera).

 

U proljeće 2017, Wilson je iznio detalje novog albuma, "To the Bone", rekavši da je dotični inspiriran progresivnim popom i albumima njegove mladosti - Kate Bush, Petera Gabriela, Talk Talk i Tears For Fears. Šok i nevjerica! Unaprijed sam bio uvjeren da mi se album neće svidjeti. Srećom, gospodin Wilson je (uglavnom) ostao vjeran svojem glazbenom izričaju i glazbeno ipak nešto drugačiji od Katy Perry i nešto drugačijih tekstova od popularnih modernih umjetničkih djela poput Rihanninog "work work work work" ili "You a stupid hoe, yeah you a you a stupid hoe" od one neke umjetnice čije prezime nikako naučiti izgovarati.

Prva dva singla, "Pariah" i "Permanating", koja su izašli kao najava albuma su pokazali koja dva aspekta možemo očekivati od "To the Bone" - "Permanating" kao razigraniji, vesel(iji), optimistični, prozračniji pop (no ne banalan) zvuk i "Pariah" kao Wilsonu karakteristična melankolija i zvuk sličniji Porcupine Tree.

 

"To the Bone" počinje s naslovnom stvari u kojoj Wilson razmatra postoje li različite "istine" i poziva u pronalaženje, u dolazak do srži, do kosti, do istine. No, dok je tekst relativno uobičajen za Wilsona, glazba je ono što je netipično - početni funk zvuk koji vrlo brzo prelazi u pop, bongosi, zvučna slika upotpunjena usnom harmonikom i backovima; upravo ono što nam je obećano, pop koji ne mora, kako je sam Wilson rekao, biti pejorativan pridjev. Interludij te gitaristički solo slušatelja podsjeća na to čiji album preslušava i vraća na poznati teritorij.

"Nowhere Now" nastavlja poletno, laganim pop rockom, pogodnim za glazbenu temu jutarnje emisije, pred kraj tek unoseći nešto više rokerske energije. Kao i na cijelom album, ovdje imamo dvojstvo - vesele glazbe i teksta koji se brine o stanju svijeta i čovječanstva, "Too much time to kill / Too much wasted air / Too much everything / There's no need to think", i istovremenog optimizma "iznad oblaka". Dok su prve teme kritike Wilsonu itekako poznate i domaće (praktički cijeli Porcupine album "Fear of the Blank Planet" ili "A Smart Kid"), optimizam iznenađuje.

"Pariah", duet s izraelskom pjevačicom Ninet Tayeb s kojom je Wilson imao sjajnu suradnju na "Hand. Cannot. Erase"), potpada u onu drugu kategoriju, iz prijašnjeg stvaralaštva znanu melankoliju. Stvar je jednostavne strofa-refren-strofa konstrukcije, "break-up" stvar (za tugovanje i samosažaljenje, kao npr. Porcupineov "Way Out of Here"), nabijena emocijama (fantastična Ninet!) i (opet) s trunkom optimizma. U istom, srcolomnom stilu, nastavlja balada "Blank Tapes", duet s Ninet uz pratnju klavira. "Refuge" donosi mračnu i tešku temu života izbjeglice (čega smo se, nažalost, ovih godina nagledali). Kao i u dobrom dijelu Wilsonovog opusa, ovdje se osjeti karakteristična potištenost, izolacija i depresija. Opći dojam umrtvljenosti i tuge (klavir, usna harmonika) skladbe razbija centralni gitaristički solo.

 

Drugi singl, "Permanating" upada u onu prvu, veselu kategoriju i to je, bez sumnje, najveselija stvar u Wilsonovom 30-godišnjem glazbenom stažu. Uz propošni klavir, falset i optimizam u stihovima, Wilson donosi prvoklasnu pop "stvarčicu" u kojoj čujemo ABBA-u, ili Yesov "Owner of the Lonly Heart". Bollywood plesačice i mnoštvo boja u pripadajućem videu samo upotpunjavaju dojam. "Same Asylum as Before", podsjeća na Porcupine Tree radove iz devedesetih, izmjenjujući pop melodiju s prog psihodelijom.

"People Who Eat Darkness" je rokerska stvar, u stilu nekih ranijih Porcupine Tree radova poput "In Absentia", a govori o ljudima koji žive oko nas - o naoko običnim ljudima koji su teroristi i doma slažu eksplozivne prsluke.

 

Zadnje tri stvari u najsporije, "najteže" i najdepresivnije na albumu, intropektivnije od ostalih. "Song of I", duet sa švicarskom pjevačicom Sophie Hunger donosi sablasnu atmosferu koja se zadržava do kraja albuma. Steven i Sophie pjevaju unisono, u pomalo nelagodnom tip-hop aranžmanu donosi tekst o ljubavi koja kreće prema opsesiji. Teško je nabrojati sve utjecaje u ovoj stvari - od Petera Gabriela do minimalističke industrial podloge. "Detonation" opet ide prema mračnoj tematici - religijskom fanatizmu i terorizmu - "Whiny God, who the fuck are you / Detonation for the greater good".  Zvuk je rock koji na trenutke prelazi u metal, a pred kraj u jazz. "Song of Unborn" zatvara album u Wilsonovoj prepoznatljivoj prog rock melankoliji.

Što reći na kraju? Ako zanemarimo par stilskih iznenađenja i medijsko popovanje o popu, "To the Bone" i dalje nosi klasični potpis Stevena Wilsona, i ne može se reći da je razočarao fanove. Možda iznenadio i šokirao, ali teško da je podbacio. Ispod pop glazure je i dalje kompleksnost, tipična melankolija i kvaliteta koju Wilson nosi u svim svojim radovima. Ovo nije metal album, na trenutke nije ni rock, ali je svakako vrijedan (višestrukog) preslušavanja kako za stare fanove Wilsonovog lika i djela, tako i za one koji će to tek postati.

Kako onomad reče Sacred Reich u stvari "31 Flavors" (album "American Way"iz davne 1990): "There's so much music / For you to choose / So don't just be / A metal dude".

Ninoslav Vitorac

Text by:

Ninoslav Vitorac

Prati autora

“A mind is like a parachute. It doesn't work if it is not open.” - Frank Zappa

Pročitaj više o temama: steven wilson, to the bone, porcupine tree, progressive, pop, rock, ninoslav vitorac



Kalendar

ROTTEN SOUND, Močvara, 26.03.2019., Zagreb

26.03.2019. - utorak

ROTTEN SOUND, Močvara, 26.03.2019., Zagreb

Zagreb, Močvara
75 kn / 90 kn

AVANTASIA, 28.3.2019., Hant Arena, Bratislava

28.03.2019. - četvrtak

AVANTASIA, 28.3.2019., Hant Arena, Bratislava

Bratislava, Hant Arena
33 / 45 €

26. PORIN - 29.03.2019. - Centar Zamet, Rijeka

29.03.2019. - petak

26. PORIN - 29.03.2019. - Centar Zamet, Rijeka

Rijeka, Centar Zamet

DENIS&DENIS, 29.03.2019., Boogaloo, Zagreb

29.03.2019. - petak

DENIS&DENIS, 29.03.2019., Boogaloo, Zagreb

Zagreb, Boogaloo
50 kn / 60 kn

BULLET FOR MY VALENTINE, 02.04.2019., Boogaloo, Zagreb

02.04.2019. - utorak

BULLET FOR MY VALENTINE, 02.04.2019., Boogaloo, Zagreb

Zagreb, Boogaloo
170 kn / 210 kn / 240 kn

THE YOUNG GODS, Močvara, 05.04.2019., Zagreb

05.04.2019. - petak

THE YOUNG GODS, Močvara, 05.04.2019., Zagreb

Zagreb, Močvara

ZABRANJENO PUŠENJE, 06.04.2019., Sax, Zagreb

06.04.2019. - subota

ZABRANJENO PUŠENJE, 06.04.2019., Sax, Zagreb

Zagreb, Sax

BALLBREAKERS & SINGLES, Metropolis, 06.04.2019., Zagreb

06.04.2019. - subota

BALLBREAKERS & SINGLES, Metropolis, 06.04.2019., Zagreb

Zagreb, Metropolis Club
40 kn

WARDRUNA, 07.04.2019., Koncertna dvorana 'Vatroslav Lisinski', Zagreb

07.04.2019. - nedjelja

WARDRUNA, 07.04.2019., Koncertna dvorana 'Vatroslav Lisinski', Zagreb

Zagreb, Dvorana Lisinski
170 kn / 220 kn / 230 kn

Ožujak / 2019

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
 123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Must Read

Od punka do (sterilne?) radiofoničnosti - tri primjera

Kolumne

Od punka do (sterilne?) radiofoničnosti - tri primjera
RUNDEK & FTIČEKI - Zagreb, Kinoteka, 23.03.2019.

Izvještaji

RUNDEK & FTIČEKI - Zagreb, Kinoteka, 23.03.2019.
PHANERON - Rekord Ploča

Recenzije

PHANERON - Rekord Ploča
DJEČAK OLUJE (Storm Boy)

Recenzije

DJEČAK OLUJE (Storm Boy)
MORTAL KOMBAT - Decenija

Recenzije

MORTAL KOMBAT - Decenija
HECATE ENTHRONED - Embrace Of The Godless Aeon

Recenzije

HECATE ENTHRONED - Embrace Of The Godless Aeon
CHRIS FEHN napustio SLIPKNOT

Vijesti

CHRIS FEHN napustio SLIPKNOT
PESTILENCE, BLEEDING GODS, GRIMAZE - 18.3.2019., Vintage Industrial Bar, Zagreb

Izvještaji

PESTILENCE, BLEEDING GODS, GRIMAZE - 18.3.2019., Vintage Industrial Bar, Zagreb
KAPETANICA MARVEL (Captain Marvel)

Recenzije

KAPETANICA MARVEL (Captain Marvel)
IN FLAMES - I, The Mask

Recenzije

IN FLAMES - I, The Mask
Nick Cave - As I Sat Sadly By Her Side

Kolumne

Nick Cave - As I Sat Sadly By Her Side
KAVALIR S PIŠTOLJEM (The Old Man & the Gun)

Recenzije

KAVALIR S PIŠTOLJEM (The Old Man & the Gun)
KORPIKLAANI, TURISAS, TROLLFEST - 12.3.2019., Tvornica Kulture, Zagreb

Izvještaji

KORPIKLAANI, TURISAS, TROLLFEST - 12.3.2019., Tvornica Kulture, Zagreb
KORPIKLAANI, TURISAS i TROLLFEST 12.03.2019., Tvornica Kulture - galerija

Galerije

KORPIKLAANI, TURISAS i TROLLFEST 12.03.2019., Tvornica Kulture - galerija
Steve Harris: alfa i omega Željezne djevice

Kolumne

Steve Harris: alfa i omega Željezne djevice
WITHIN TEMPTATION - Resist

Recenzije

WITHIN TEMPTATION - Resist
WHITE LIES, Boniface - Zagreb, Tvornica Kulture, 10.03.2019.

Izvještaji

WHITE LIES, Boniface - Zagreb, Tvornica Kulture, 10.03.2019.
Licem ka vjetru, s vjetrom uz lice: Tragedija neiskvarene ljubavi u suton jednog svijeta

Kolumne

Licem ka vjetru, s vjetrom uz lice: Tragedija neiskvarene ljubavi u suton jednog svijeta

Perun.hr koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

OK