Filmska adaptacija popularne SEGA videoigrice svjetlo dana je ugledala uz puno muka, kritičari ga ne vole, fanovi su zadovoljni a ostali će uživati u jednostavnoj priči i neopterećenom i zabavnom filmiću.
Sonic: Super Jež je jedan presimpatičan filmić za male klince i velike klince (ta sam) u kojem će više uživati oni koji ne poznaju Sonica iz video igrice iz 90-tih, nego fanovska baza. Meni je igrica bila poznata samo po čuvenju, pa nisam bila opterećena s očekivanjima. Nisam čak planski odgledala film, ali mi je drago da jesam - iako da se razumijemo Sonic Super Jež nije sad baš neka atomska fizika niti od priče niti od filma, a vjerojatno niti od igrice, što je zapravo i očekivano i posve razumljivo i očekivati od jedne filmske adaptacije video igrice da bude filmsko remek-djelo je prilično smiješno i nerealno.
Doduše skoro je završilo katastrofalno jer je Paramount izbacio trailer za film prije nepune godine nam što se digla vojska fanova koja je srezala komentarima vizual Sonica. Paramountu je očito bilo jako stalo da Sonic bude uspješan film pa su brže-bolje išli raditi popravke i pustili film u distribuciju tek kada su napravili Sonica "kako Bog zapovijeda" i suprotno očekivanjima Sonic je postao jako uspješan film kod publike, što se nikako ne može reći za kritiku koja ga je srezala. Jadan Sonić...
Tko ne zna priču o Sonicu evo u najkraćim crtama (a i nema je mnogo više od ovoga): Sonic je mali svemirac-ježić sa supersoničnim sposobnostima kretanja (efekti identični Quicksilverovim iz X-mana) koji igrom nesretnog slučaja korištenjem "putujućih prstenova" završi i zaglavi na Zemlji u Montani u kojoj se skriva od zlonamjernika koji žele iskoristiti njegove sposobnosti s mračnim namjerama, sve dok, kao pravo malo zaigrano dijete, sam sebe ne otkrije jureći uokolo 483 km/h izazvavši pad električnog sustava što automatski alarmira državnu sigurnost i ine organizacije, a naročito ludog znanstvenika doktora Robotnika (fenomenalan Jim Carrey) koji uz ultramodernu opremu ganja Sonica nastojeći ga uhvatiti i "secirati" kako bi otkrio u čemu je tajna malog svemirca.
Opet igrom slučaja, točnije Sonic se opet zaigra i otkrije se lokalnom policajcu, šerifu Tomu (odličan James Marsden u (pre)jednostavnoj i samim time i prilično nezahvalnoj ulozi) koji nastoji Sonica nekako vratiti nazad kamo pripada, a u tim peripetijama zajedno nekako odolijevaju doktoru Robotniku, a Tom na sve načine pokušava spasiti Sonica od ludog doktora.
Pričica je već videno od dakako sofisticiranijeg "E.T."-ja, ali i drugog "Bumblebeea", i osim što je ultra jednostavna - ona funkcionira jer je film napravljem zabavno s dosta humora i pošalica, naročito između Toma i Sonica (odnos me jako podsjeća na onaj čovjeka-medvjedića iz "Teda"), a da o komičnim grimasama Jima Carryea ne govorimo.
Jako je štosna Sonicova lista želja "lista za otegnuti papke" pri čemu mu pomaže djelomično i Tom (od "ukrotiti divlju zvijer", "započeti barsku tučnjavu", "naći pravog prijatelja"...).
Tko od filma ne očekuje ništa, tome će "Sonic: Super jež" biti zabavna i simpatična kino posjeta i bezbrižan izlazak u kojem ćete se i dobro nasmijati.
