SLASH FEAT MYLES KENNEDY AND THE CONSPIRATORS - Zagreb, Šalata - 26.06.2015 - galerija
Napisao je Slash na svom Twitteru/Facebooku sinoć nakon koncerta: "I think we showed 'em a good time in Zagreb. Crowd was fucking awesome! Hungry for RnR for sure. We have to come here more often. iiii];)" - ne bi ovo spominjala kao nešto jako bitno jer znamo da izvođači napišu uvijek kako je "crowd bio awesome i kako im je bilo great", ali ovaj post je bio poprilično personaliziran za Zagreb, što samo potvrđuje ono što nam je Slash i rekao u intervjuu da je želio doći k nama.
Ne znam kako vama, ako ste bili na Šalati, ali nama bez iznimke, s kim sam god pričala bio je "fakin awesome, koncert za pamćenje, pričat će se godinama itd." Kao što su iz LAA agencije koja ga je/ih je dovela u Zagreb rekli prekjučer: "Bog je u Zagrebu." - "Bog r'n'r-a se ukazao sinoć na Šalati." I ne može ti ne biti mindblowing.
Ali da počnemo iz početka. Satnica koncerta se poštovala u skoro pa minutu, čak je nešto ranije nastupio Luxus Lord (s kojima smo također baš neki dan popričali) i koji su fino započeli večer uz sasvim solidno prisustvo prvog većeg broja publike koja je čekala da se vrata Šalate otvore. Izvrsno su odsvirali svoj 20-minutni set, iako mi je ostao dojam da nisu naš najsretnije izabrali pjesme, mogli su i bolje za dizanje atmosfere, ali dovraga, nemaš puno prostora za manevar u 20 minuta. Kraj je bio totalno čudan, završili su naglo a da nitko nije baš skužio pa je i izostao zasluženi (jači) pljesak.
Nakon njih, opet u minut točno se popeo jedan od naših dugovječnijih hard rock bendova Hard Time, u svojoj n-oj postavi uz alfu i omegu, frontmana Pishtu. Inače kad je objavljeno da će oni biti predgrupa (točnije "gosti") Slashu, lagano sam podigla obrve u stilu "zar opet oni?". Istina je da je Hard Time zadnjih godina vrlo malo aktivan za širu publiku, onda se povremeno niotkuda pojave na ovako nekim koncertima, pa posve zaboraviš koliko je to dobar bend. Baš mi je drago da su drugi gost bili baš oni, jer je Pishta bio sjajno raspoložen, odličan je frontman, odlično pjeva i eto nam pravog rokenrola. Publika je isto tako jako dobro odreagirala, čak i oni koji nisu bili sigurni da li uopće poznaju Hard Time. Govoreći to moram spomenuti jednu bitnu i zanimljivu stavku, sinoć se vidio u publici raspon od 7-77 godina odnosno i niže i više.
Što je po meni bilo mrak.
Hard Time je svoj set zaključio s, čim bi ako ne s legendarnom "Kiss my ass and go to Hell" uz naravno adekvatan odgovor publike. Miljun posto sam sigurna da ih je Slashov management odabrao čim su čuli tu stvar :)
Nakon Hard Timea sam gledala po stadionu i ozbiljno se zabrinula. Bilo je dosta ljudi ali je jednako tako dosta i nedostajalo. Frendica koja je upravo došla rekla mi je da vani nema baš puno publike na ulazak, pa sam strepila da se Zagreb neće obrukati. Ako već koncert nije rasprodan kao prije dvije godine u Ljubljani, mantrala sam: "Ne daj Bože da se obrukamo." Na sreću to se nije desilo. Publika je pomalo ali uporno dolazila i kada je, opet švicarski točno, Slash sa svojim The Conspiratorsima i fantastičnim Mylesom Kennedyem u 20.50 izašao na pozornicu, Šalata je bila puna i nabrijana.
Uz "You're a Lie" stvari su odmah sjele na svoje mjesto, a to znači publika na noge (na tribinama) ruke u zraku i to je bilo to, osim na dijelovima koncerta koji su po prirodi stvari smirili dinamiku (Slashove solaže).
Slash možda ima problema s hirovitim Axlom iz Gunsa, ali nema problema s pjesmama iz tog perioda, pa su nam izveli i "Nightrain", "Mr. Brownstone", "You Could Be Mine" odmah na prvom dijelu koncerta no to još izdaleka nije bilo gotovo. Očito su znali ili pretpostavljali da je Hrvatska (možda poučeni Ljubljanom) veliki ljubitelj Guns'n'Rosesa. Toliko ih je bilo da sam već u jednom trenutku pomislila kako novih sa "World on Fire" i nema tako mnogo, dok ih nisam išla brojati. Ispostavilo se da su ih odsvirali čak sedam, no to se nekako uopće nije razvodnilo, pametno pomiješane sa ostalima, ispala je savršena setlista. Možda mi je nedostajala pokoja s prethodnog albuma "Apocalyptic Love" ili od Velvet Revolvera, ali nema veze.
Negdje na pola koncerta je odlično raspoloženi Myles malo odmorio i za "Doctor Alibi" prepustio mikrofon jednako odlično raspoloženom basisti Toddu Kernsu. Todd je baš razvalio još i na "Welcome to the Jungle" koja mu je skrojena kao da je pisana za njegov vokal.
Slash je bio Slash, teški kuler. Samo oni posve izbliza mogli su vidjeti njegovu mimiku lica, pa vam to ne mogu prepričati, ali tko ga pažljivo promatra tijekom koncerta njegovo lice će mu sve ispričati, kao u Ljubljani dok smo ga fotografi snimali, smijuljio se onako šeretski. Vjerujem da je i sada bilo tako.
"Starlight" je izazvala buru emocija i zborno pjevanje, od kojeg mi na tribinama i nismo mnogo čuli jer je zvuk bio dosta loš za razliku od partera. Jako strujanje zraka je učinilo svoje. Ali uz ovakav koncert i ovako odsvirani koncert i kada je loš zvuk čuješ da je dobro. I nije te briga.
Nakon nekoliko novih stvari "Beneath the Savage Sun", "Bent to Fly" i "The Dissident", došao je red na krunu večeri: Gunsova "Rocket Queen" i Slashov 15-minutni solo za kojeg sam se zapanjila da je bio 15-minutni, jer je prošao superbrzo. To je Slash, zato je on jedan od najvećih gitarista današnjice. Ne zato što je možda najtočniji, najtehničkiji i najbrži (a i jest sve to isto tako) nego zato što od rijetkih velikih gitarista njegova gitara i sviranje imaju - dušu. Kao što su to imali Hendrix i BB King.
"World on Fire" se pokazala kao "the pjesma", ta će ući u stalnu live setlistu, tu sumnje nema. Myles je animirao publiku, publike mu je jela iz ruke, a on je zadovoljno odkomentirao "Fuck you!" na što su se svi raspametili. Da ti itko u ikojem drugom slučaju kaže "Fuck you" odalamio bi mu šamarčinu, ali kad ti to veli Slashova ekipa, ti si bogme sretan.
Kada smo čuli uvodne tonove španjolske gitare za "Anastasiu" publika je opet burno reagirala. Šteta što je Slash izveo skraćenu live verziju pjesme, jer je puna mrak.
Na "Sweet Child O' Mine " je nastao lom. Ono totalni. Nakon nje jedva se disalo, pa je već na prve tonove usporenog uvoda u najbolju pjesmu Velvet Revolvera "Slither" Myles predstavio bend, Slasha, Slash njega i to je bilo jako simpatično i kul. Onda su pobacali hrpu trzalica, i otišli s pozornice na minut.
Šalata je urlala, pa su se vratili na "Paradise City" s kojom i inače više-manje završavaju koncerte. Moram li napomenuti da je opet nastao lom? Na kraju su još šibnuli dva topa punih papirića, tj. konfeta u zrak za veličanstveni završetak.
Uz dugotrajnije pozdravljanje s publikom, bacanje trzalica od svih članova u publiku, maloriječiti Slash se pozdravio sa Zagrebom, "da će se ponovno vratiti". Svi to kažu na kraju, ali njemu - vjerujemo.
Slash, Myles, Todd, Brent i Frank - svi do jednoga ste zaslužili poštovanje. Nisam prije spomenula, ali ritam sekcija je bolesno dobra, jedna od najbolji kojih sam ikada čula u životu (Todd, Brent).
Da vidim tko je sljedeći tko će ovo nadmašiti?
Za one koji sinoć nisu bili na Šalati a htjeli su, nešto za njih (i sve nas ostale):
Welcome to the Jungle
www.youtube.com/watch?v=P2Oiy0dcLfU
Sweet Child Of Mine
www.youtube.com/watch?v=gICrKPrAhSM
Paradise City
www.youtube.com/watch?v=agqc2DhFJkg
