Ovaj jednočlani bend svira jednu varijantu atmosferičnog black metala kakvih danas ima previše, stoga klikom na video spot pjesme Red Clouds, nisam očekivao oduševljenje, već ravnodušnost i ubrzani ''skip-click'' na nešto drugo. Za čudo pjesma mi se odvrtila u cijelosti i ostavila veoma pozitivan dojam, te sam brže bolje započeo potragu za nekakvom informacijom o kakvom je ovo bendu riječ.
Službene web stranice daju šture informacije, a ono što se moglo isčitati je da je bend osnovan u Njemačkoj nekad tokom 2019. godine i da zasad imaju samo jedan album nazvan ''Mossweaver'' izdan početkom ovog mjeseca.
Pri samom nazivu benda pa i albuma da se naslutiti kakav nas žanr ovdje očekuje, kao i sama tematika, stoga mu originalnost nije nešto naklonjena što pak nastoji ispraviti glazbom. Mjerilo uspjeha, ili da se pravilno izrazim, kvalitete, bilo kojeg black metal izdanja, neovisno o prefiksu, je prenošenje atmosfere i melankolije na slušatelja. Ako se u tome uspije, barem u nekim trenutcima, onda možemo govoriti da je nešto vrijedno slušanja ili nije. Odmah u početku, ovakve bendove je nepotrebno uspoređivati sa većim imenima današnjeg blacka, niti oni traže usporedbu, a sama baza slušatelja ovakve glazbe i nije naročito velika, što opet daje još jednu posebnu čar preslušavanja.
Zvuk Old Growtha se temelji na nezaobilaznim laganim akustičnim dionicama i melodijama na gitarama, tvoreći tako temelj za daljnju nadogradnju zvuka karakterističnog za black metal. Obično je ovakva formulacija veoma slična, te nakon uvodnih minutu do dvije, stvari dobivaju svoju prepoznatljivost i to uz brze, nerijetko blastbeatovske bubnjeve, tremolo gitare i kriješteće vokale. Ne može se reći da im je originalnost jača strana, no zato se može olako zaključiti kako su zamišljene ideje izrealizirane onakve kakve bi trebale biti. Obično je kod ovakvih bendova, konstantni blastbeat i tremolo topot potrebno ''razbiti'' zasebnim instrumentalnim sporijim dioniciama, tj prekidima unutar pjesme, gdje do izražaja dolazi prijeko potrebna melankolija i slično. Tu Old Growth jednostavno briljira, a s obzirom da se radi o kompletno nepoznatom imenu u metal žanru, vidi se da je dosta ideja preuzeto od bendova poput Harakiri For The Sky ili Fen, što nije nikako loše niti bi se zbog toga trebalo gledati na ovaj album sa ''copycat'' stajališta.
Duljina trajanja pjesama je pogođena da ne bude prerastegnuta i u malo manje od sat vremena stisnulo se predstavljenih sedam pjesama prosječnog trajanja od sedam minuta, sa najdužom 10-minutnom pjesmom ''Oakenheart''. Možda je sve moglo biti nešto kraće, a sve zavisi o tome koliko se palite na repetitivnost kod ovakvog žanra. Osim brzih pjesama, Old Growth vješto rukuje i sa sporijim dionicama koje nose jednostavne gitarske melodije i poneka nešto zahtjevnija dionica, no i dalje mu je zaštitni znak u većini blastbeat, tremolo gitare i kriješteći growl vokali. Opet, način na koji se jedno nadovezuje na drugo je lijepo odrađen i vidljiv je trud prilikom slaganja ovog koncepta i za to ne bi smjelo biti prigovora.
Tematika i sam aspekt albuma ''Mosswaver'' bavi se prirodom, njenim ljepotama, kao i jednim oblikom paganizma povezanog sa poganskim vjerovanjem i štovanje prirode kao entiteta. U suštini dosta prožvakana ideja čija vječita inspiracija izgleda ima bezbroj varijacija na temu, što isto treba znati cijeniti ako su osnove u redu.
Atmosferični black metal još jednom se pokazuje kao savršena podloga za dočavanje ljepota prirode, paganizma i okultizma. Rano je prognozirati hoće li Old Growth doseći veću reputaciju, a sudeći prema predstavljenim idejama, otvoren mu je golem prostor za napredak.
