Kolumne

Od punka do (sterilne?) radiofoničnosti - tri primjera

Storije o putu od beskompromisnog i nekomercijalnog undergrounda do komercijalnog i 'radio friendly' zvuka uobičajene su pri pisanju o muzici. Ovdje ću se ograničiti na tri zanimljiva slučaja koji će prezentirati u što se transformirao trojac punk/new wave sastava osnovanih u drugoj polovici sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Objavljeno: 27.10.2017. 13:30

Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Od punka do (sterilne?) radiofoničnosti - tri primjera

U onim olovnim vremenima ekonomske krize u drugoj polovici sedamdesetih, u Ujedinjenom Kraljevstvu se izrodio prvi val punk-rock pokreta. Na stranu američki (proto)punkeri. Grupe su se razlikovale po artikuliranosti, muzičkom senzibilitetu i ideologiji, ali pojednostavljivanje zvuka i relativna sirovost bile su im zajedničke. Poneki među njima nihilistički su stigmatizirali tzv. rock-dinosaure s kojima se mladi nisu mogli u potpunosti identificirati i koje su smatrali pretencioznima, samodopadnima, odbojnima i napuhanima. Pratila ih je aura mladenačke drskosti, revolucionarnosti i inovativnosti. Međutim, i punk se ubrzo pretvorio u promenadu taština i komercijaliziranu prevaru. Međutim, tu temu ovdje nećemo širiti. Ne želeći omalovažiti neke zaista kvalitetne albume i singlove koje su njihove grupe kasnije proizvele, orijentirat ću se na veoma sažet prikaz muzičkih metamorfoza kroz koje su u svojim karijerama prošli Jim Kerr, Mick Hucknall i Jasenko Houra. Od najranijih dana punka do, većini ušiju ugodnog, pop, rock, pa i soul zvukovlja kakvo su naknadno usvojili. I potpunog otupljivanja i ublažavanja punkerske oštrine, žestine i korijena koji su ostali u dalekoj prošlosti. Dakle, ovaj tekst nema pretenziju da bude nekakav pedantan i iscrpan muzičko-historijski osvrt.



U Glasgowu je  legendarne '77. postojala mlada i talentirana punk rock eskadrila s maštovitim imenom Johnny & The Self-Abusers. Bend je iste godine objavio singl ''Saints and Sinners'' (B-strana: ''Dead Vandals'') pod etiketom diskografske kuće Chiswick Records. Pjevač Jim Kerr i gitarist Charlie Burchill bili su kasnije okosnice Simple Mindsa, koji su praktički nastali iz pepela kratkotrajnog kolektiva punk entuzijasta. Taj je fundamentalno različiti feniks uistinu visoko uzletio. Nakon navedenog singla, koji je zvučao kao tipičan rani egzemplar britanskog punk rocka, nusprodukt skupine Johnny & The Self-Abusers objavio je nekoliko vrlo zanimljivih albuma koji su stilski varirali između art rocka (''Life in a Day'' iz 1979.), eksperimentalnijeg post-punka (''Real to Real Cacophony'' iz iste godine) i plesnog - također donekle eksperimentalnog - synthpopa (''Empires and Dance'' iz 1980.). Od pjesama, posebno bih istaknuo manično-anksioznu ''Murder Story'' s prvog albuma; jednu od najupečatljivijih skladbi cjelokupnog prvog vala britanskog post-punka, ''Premonition'' s drugog izdanja, te hitoidnu ''I Travel'' s trećeg LP-a.



Još uvijek podosta odvažan ''Sons and Fascination/Sister Feelings Call'' (1981.) i ''New Gold Dream (81-82-83-84)'' (1982.) samo su produbljivali komercijalnu pop/rock orijentiranost grupe; događale su se određene izmjene u postavi, a eskalacija komercijalnog uspjeha i radiofoničnog trijumfa škotskog sastava dogodila se izdanjima ''Sparkle in the Rain'' (1984.) i ''Once Upon a Time'' (1985.) s megahitom ''Alive and Kicking''. Mora se priznati da su, usprkos pojedinim snažnim, himničnim, pjevnim, melodičnim i duboko emotivnim kompozicijama iz tog perioda, Simple Minds ipak - od sredine osamdesetih naovamo - postajali sve sterilnijima. Barem po mom skromnom mnijenju. ''Street Fighting Years'' iz 1989. bio je prilično nekoherentan, unatoč prisustvu velikog hita ''Belfast Child'', a kasniji pokušaji revitalizacije stare slave bili su obilježeni nastojanjima i težnjama glede modernizacije zvuka i nisu naročito vrijedni spomena.



Svaka čast trijumfalnim stadionskim nastupima, velikim hitovima, usporedbama njegove ekipe s irskim megalomanima iz grupe U2, statusu jednog od stožernih i najprepoznatljivijih britanskih pop/rock vokalista osamdesetih itd., ali Kerrova najdraža izdanja za mene ostaju momenti poput razularene produžene interpretacije pjesme ''Pablo Picasso'' (koju je za grupu Johnny & The Self- Abusers napisao John Milarky, izvorni pripadnik skupine) od strane Simple Mindsa u proljeće 1980. Kerr je tada bio klinac koji nije bio navršio ni 21 godinu, a iza sebe je već imao dva albuma sa svojim muzičkim kolektivom... Međutim, treba napomenuti da je za mnoga interesantna, maštovita i inovativna muzička rješenja u ranoj fazi grupe bio odgovoran i Mick MacNeil, nadareni klavijaturist s Hebrida.



Mick Hucknall je precizno opisao jedan od svojih hendikepa u pjesmi ''Hunchback of Notre Dame'' (1981.) svojeg ranog sastava The Frantic Elevators: ''I'm an ugly sod, but it's not my fault...'' Grupa koja definitivno nije bila trećerazredno smeće solidno se okušavala u sirovom i uličnom punk zvuku (u prije spomenutoj stvari), a i u melodičnijim i sofisticiranijim aluzijama na post-punk s natruhama komercijalnog potencijala, primjerice u numeri ''Voice in the Dark'' (1979.). A ''Every Day I Die'' iz iste godine kao da je kreirala manje talentirana varijanta kombinacije Gang of Four i The Falla. Međutim, od 1981. nadalje, u muziku mančesterske skupine počeli su se inkorporirati elementi bluesa i soula. Činilo se da je Hucknall u sebi otkrio pozamašan potencijal za ikonu 'blue-eyed soula'. ''Holding Back the Years'', singl Elevatorsa iz 1982., postao je značajan hit Hucknallove nove grupe, Simply Red, nakon što je prerađen za potrebe LP-a ''Picture Book'' (1985.), debitantske ploče ansambla nastalog iz pepela prethodne Mickove platforme za demonstriranje muzičkih ideja. I početak istinske intruzije u mainstream. Zbog čega ih, naravno, nije trebalo a priori krucificirati.



Simply Red je postao izrazito uspješan i međunarodno slavan bend koji je kombinirao komponente popa, soft rocka i 'bjelačkog soula', a Hucknall je stekao povećani kredibilitet kao jedan od najfascinantnijih i prominentnih bijelih pjevača s glasovnim bojama soula. Zavjesa je pala na karijeru poprilično slabo produktivnog sastava koji je formiran - kao i The Fall, The Buzzcocks i Joy Division - nakon kultnog koncerta The Sex Pistolsa u Manchesteru u lipnju 1976., a novi combo ambicioznog crvenokosog izvođača doživio je svoju definitivnu afirmaciju uspješnim izdanjima ''A New Flame'' (1989.) i ''Stars'' (1991.) s naslovnim ogromnim hitom. Konstatirati da je Simply Red u svojem 'fahu' ili žanrovskoj niši bio manje kvalitetan sastav od donekle opskurnih Frantic Elevatorsa u svome, značilo bi obmanuti čitatelje; zapravo, smatrati ih apsolutnim autistima.



Međutim, neću biti toliko oprezan, oklijevati i nećkati se glede tvrdnje da je Simply Red ipak jedna prilično sterilna, ponešto razvodnjena, uglavnom predvidljivo radiofonična, populistička i ziheraška platforma za iskazivanje Hucknallovih vokalnih mogućnosti. Naravno, bilo je tu intenzivnih i emocionalnih momenata, blještavih live izvedbi - koje su gotovo uvijek oduševljavale mase, bile tehnički dobre, pouzdane i ispolirane - te pokoji zasluženo velik hit, ali indikativna je i činjenica da je aktualni ''Big Love'' iz 2015. možda čak najgore ostvarenje u karijeri grupe. Međutim, treba imati na umu i Hucknallove zdravstvene probleme... U svakom slučaju, punk korijeni Simply Reda i Simple Mindsa nalaze se u svojevrsnim grupama - prethodnicama koje su sadržavale neke iste članove. Za kraj slijedi kratka priča o važnom domaćem sastavu koji već 39 godina nastupa pod istim nazivom.

 

Vijugava i polimorfna karijera Prljavog kazališta započela je 1977. u zagrebačkoj
Dubravi, a gitarist, skladatelj i tekstopisac Jasenko Houra (rođen 1960.) ponajprije je slušao The Rolling Stonese, a tek onda Sex Pistolse. Nakon punk rocka na maxi singleu ''Televizori'' iz 1978. i na eponimnom dugosvirajućem prvijencu iz '79. (u nešto manjoj mjeri; posebice u usporedbi s agresivnijim i pravovjernijim riječkim sastavima, poput Parafa i Termita), nešto je (proračunatost, profit, instinkt...?) odvodilo Jaju sve više u smjeru komercijalnog zvuka; prema totalnom mainstreamu. ''Crno-bijeli svijet'' (1980.) je možda posljednji iznadprosječan novovalni album koji je Houra kreirao, a da ujedno odiše kakvom-takvom originalnošću i svježinom glede umjetničkih ideja. Zabilježavanje takvog stajališta ne predstavlja herezu i neopravdano ponižavanje banda.



Ažurnost u mržnji od strane određenih krugova prema kasnijoj karijeri Prljavaca možda bi se donekle mogla i opravdati impozantnom količinom potpunih i djelomičnih plagijata, kao i određenom ulogom režimskog sastava u devedesetima, ali ne može se poreći da su u svojem katalogu i poslije 1980. imali zanimljivih, lijepih i ugođajnih momenata. ''Heroj ulice'' (snimljen 1981. u Švedskoj kod Tinija Varge), kojega je nesavršeno, ali zanimljivo otpjevao sam Houra, nedorečen je LP, usprkos naslovnom domaćem klasiku i još nekoliko intrigantnih brojeva, a o ''Koraku od sna'' iz 1983. - na kojemu je, da bi, nakon novih trzavica i neodgovornosti, naknadno bio trajno izbačen - ponovno pjevao Davorin Bogović, već sam pisao i ponavljam stav da je, unatoč očitoj, to jest čujnoj i (pre)velikoj inspiriranosti izvođačima poput U2, The Clasha i Springsteena, riječ o atmosferičnom, izvrsno odsviranom i emocijama nabijenom ostvarenju s dušom. Kojemu sam trajno i pomalo nostalgično privržen. Subjektivno, što ćete? 

O Hourinim plagiranjima već se naveliko pisalo iz raznih vidokruga. Ovdje ću navesti samo neke eklatantne i kristalno jasne egzemplare. Naslovna skladba s albuma ''Zaustavite zemlju'' u bitnome je kopija ''Come as You Are'' Petera Wolfa, a djelomično zaudara i na ''Highway to Hell'' AC/DC-a. Legendarna budnica ''Mojoj majci'' s istog uratka suviše asocira na ''With or Without You'' grupe U2, a ''Brane srušit ću sve'' s desetog studijskog albuma Kazališta ''Dani ponosa i slave'' (1998.) čisti je plagijat skladbe ''Mountain'', lokalnog, izvan Australije manje poznatog hita grupe Chocolate Starfish iz Melbournea. Ima još mnogo primjera o kojima neću duljiti, a ponajviše ih je ustanovio Anđelo Jurkas.



U svakom slučaju, naravno da i dalje povremeno mogu uživati u kompozicijama poput snažne balade ''Ma kog me boga za tebe pitaju'' i da respektiram vokal simpatičnog Mladena Bodaleca, ali Prljavo kazalište već decenijama snima bljedunjave albume. Dok je, primjerice, ''S vremena na vrijeme'' (1996.) dopadljiv, iako pomalo sterilan albumčić, kojega je najbolje slušati kao pozadinski soundtrack za vrijeme obavljanja neke nasumične aktivnosti, ''Radio Dubrava'' iz 2003., posebice njegov naslovni singl, oslikava gotovo tragikomičan pokušaj uskakanja u vlak socijalne (pseudo)angažiranosti i kritike. Kao i dozivanje neizbježnog Clasha, uz (prvenstveno) Springsteena i U2, jasnog, vječitog i nepromijenjenog vrela inspiracije za Houru. Albumom ''Možda dogodine'' (2012.) dotaknuto je kreativno dno... Međutim, Prljavci su još uvijek šampioni pučkih veselica i masovki, ali tu se ništa ne može. A zašto i bi? 

Za kraj bih samo nadodao da je moglo biti još ovakvih izloženih primjera, ali neki od njih bi se samo parcijalno uklapali u priču. The Damned su, primjerice, ipak naknadno komercijalizirali svoj izričaj na ponešto drugačiji način od ovdje obrađenih sastava - od punka su otputovali prema 'popičnom' goth rocku. Zanimljivost predstavlja i činjenica da je Mel Gaynor, bubnjar Simple Mindsa, gostovao na dvije skladbe s prethodno spomenutog albuma Hourine družine ''S vremena na vrijeme'', kao i na spektakularnom, ali kičastom velikom koncertu u povodu dvadesete obljetnice osnutka Prljavog kazališta, održanom 1997. u KD 'Vatroslav Lisinski' u Zagrebu. Dodao bih da postoji još jedna interesantna i evidentna konekcija Hucknalla i Houre, ali nisam toliki mizantrop. Ili...?

 

Pročitaj više o temama: punk, rock, pop, soul, simple minds, simply red, prljavo kazaliste, johnny and the self-abusers, the frantic elevators, jim kerr, mick hucknall, jasenko houra, kolumne, zvonimir lucic, 2016



Kalendar

RI ROCK, 07. - 16.12.2018., Pogon Kulture, Palach, Rijeka

07.12.2018. - petak

RI ROCK, 07. - 16.12.2018., Pogon Kulture, Palach, Rijeka

Rijeka, Pogon Kulture / Palach
35kn/45kn/70kn/90kn

JOSIPA LISAC, Koncert za Karla Metikoša, 10.12.2018., Lauba, Zagreb

10.12.2018. - ponedjeljak

JOSIPA LISAC, Koncert za Karla Metikoša, 10.12.2018., Lauba, Zagreb

Zagreb, Lauba
170 kn / 230 kn

THE DEAD DAISIES,11.12.2018., Boogaloo, Zagreb

11.12.2018. - utorak

THE DEAD DAISIES,11.12.2018., Boogaloo, Zagreb

Zagreb, Boogaloo
130 kn / 150 kn / 170 kn

KREATOR, 12.12.2018., Gasometer, Beč

12.12.2018. - srijeda

KREATOR, 12.12.2018., Gasometer, Beč

Beč, Gasometer

JEREMIAH'S, 13.12.2018., Kset, Zagreb

13.12.2018. - četvrtak

JEREMIAH'S, 13.12.2018., Kset, Zagreb

Zagreb, KSET
30 kn / 40 kn

ABBAzia - Zagreb, Metropolis, 15.12.2018.

15.12.2018. - subota

ABBAzia - Zagreb, Metropolis, 15.12.2018.

Zagreb, Metropolis

PIAFF!  THE SHOW - Zagreb, Lisinski, 15.12.2018.

15.12.2018. - subota

PIAFF! THE SHOW - Zagreb, Lisinski, 15.12.2018.

Zagreb, KD Lisinski
200, 250, 300, 330 kn

VLATKO STEFANOVSKI TRIO, 21.12.2018., Tvornica Kulture, Zagreb

21.12.2018. - petak

VLATKO STEFANOVSKI TRIO, 21.12.2018., Tvornica Kulture, Zagreb

Zagreb, Tvornica Kulture
80 kn / 100 kn

FESTIVAL NAJBOLJIH BENDOVA, 22.12.2018., Tvornica Kulture, Zagreb

22.12.2018. - subota

FESTIVAL NAJBOLJIH BENDOVA, 22.12.2018., Tvornica Kulture, Zagreb

Zagreb, Tvornica Kulture

DJ KRYDER, Winterstory of Forestland, 22.12.2018., Čakovec

22.12.2018. - subota

DJ KRYDER, Winterstory of Forestland, 22.12.2018., Čakovec

Čakovec, Sportska dvorana Čakovec
50 kn

Prosinac / 2018

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
 12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31 

Must Read

Perun.hr koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

OK