Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Još otkako je prije skoro tri godine Anette Olzon pobrala otkaz zbog negodovanja oko jednog live nastupa, Floor Jansen je uskočila prvo kao zamjenski vokal sve do godinu dana kasnije kad su je Nightwish (nakon izvrsnog nastupa na Wackenu 2013.) odlučili uzeti za stalnog člana postave. Osim nje, ovaj album je zasad jedini koji ima drastičnu promjenu jednog djela postave, tako da je ulogu bubnjara preuzeo legendarni ''grinder'' Kai Hahto s obzirom da je dosadašnji bubnjar Jukka Nevalainen privremeno uzeo pauzu od sviranja zbog svojih problema sa nesanicom, a kao dodatni šesti član pojavljuje se flautist Troy Donockley koji se unatrag nekoliko godina pojavljivao samo na koncertnim nastupima.
Prethodni album ''Imaginaerum'' je uglavnom donio bendu podijeljena mišljenja, naročito zbog previše simfonija i eksperimentiranja sa nekim novim soundtrackovskim stilovima. Još ako spomenemo popratni istoimeni film i neslavni istoimeni solo projekt Tuomasa Holopainena, putanja objektivne kvalitete se polako počela linearno spuštati. Unatrag godinu dana radilo se na ovom, ambicioznom, osmom albumu čije ime ''Endless Forms Most Beautiful'' predstavlja koncept Darwinove evolucije života i kao takav postao je zahtjevno štivo za Nightwish koji su, da li namjerno ili slučajno, željeli pokazati kako se znaju snaći u temama koje nisu isključivo samo fantazija, maštanje, snovi i tome slično. Naravno da naznaka tih stvari ima i na novom albumu, no ono što je tu zapravo najveća novost je simbioza i uklopljenost pjevačice Floor Jansen. Vjerujem da je njeno ime mnogima poznato iz neaktivnog After Forevera i manje eksponiranog ReVampa, što je dovoljan dokaz njezinih glasovnih sposobnosti, ali isto tako i same scenske pojave koja djeluje ipak više ''metal'' od naizgled krhke i zvrckaste Anette. Zapravo ovakve usporedbe su nepotrebne jer svaka od njih ima svoj prepoznatljiv vokalni raspon što ih čini posebnima i upečatljivima. Doduše Floor se tu bolje snašla što je najbolje vidljivo iz gore spomenutog nastupa na Wackenu 2013. s kojim je doslovno pomela pjesme iz svih razdoblja Nightwisha.

No, vratimo se na novi album. Prva i osnovna primjetna stvar je glazba koja je ovaj put više orijentirana na klasični noviji Nightwish izričaj predstavljen na ''Dark Passion Play-u'', s tom razlikom što je tu malo više usavršen i zavijen nekakvom mističnom i mračnijom aurom. Tome najviše ide u prilog Floorin vokalni raspon koji zvuči kao pravo osvježenje, a njezina lakoća pjevanja počevši od laganijih pa do stvarno zahtjevnih vokalnih linija je za svaku pohvalu. Uspoređivati je sa njezinim prethodnicama nema smisla i svatko tko općenito cijeni ovakvu glazbu neće vidjeti u njezinoj zvučnoj prisutnosti nikakve nedostatke.
''Endless Forms Most Beautiful'' se proteže na dugačkih 79 minuta, od čega gotovo trećina otpada na završnu dosad najdužu, 24-minutnu, pjesmu koju su Nightwish ikada skladali The Greatest Show On Earth, dok se ostatak albuma čini kao priprema za taj veliki grand finale njegova zatvaranja. Najbolje krenuti redom i to prvom pjesmom Shudder Before The Beautiful gdje se Nightwish najbolje predstavljaju u svojem novom svijetlu. Radi se o dosta hitoidnoj pjesmi, sa velikom mogućnosti da postane novi uvodni koncertni hit. Jednostavna, brza i zarazna stvar sa slojevitim instrumentalnim strukturama, odličnim Floorinim vokalnim rasponima, ritmičnim bubnjevima i eksponiranim moćnim gitarskim riffovima. Vidljivo je kako orkestar i zborovi i dalje ima veliku ulogu u Nightwish glazbi, stoga su i ovdje prisutni u gotovo svakoj sekundi albuma. Na nju se nastavlja u sličnom tonu sljedeća ubojita stvar Weak Fantasy, više ritmičnijeg karaktera, sa prepoznatljivim vokalnim uletima basista Marca Hitale i višeglasjem odrađenim sa Floor i pozadinskim zborovima.
Ranije predstavljena lagana stvar Élan krije nam u sebi lijepe vokale linije, odličnu zaraznu dionicu odsviranu na flauti, a kao takva ne predstavlja se kao naročito kvalitetna, a isto tako ne predstavlja niti album u cjelini. Kako on lagano odmiče tako imamo prilike čuti i svagdje zakamuflirane ideje podgrijane sa starijih izdanja, naročito što se tiče gitarskih riffova koji kronično pate od nemaštovitosti i uglavnom se uvijek svode na predstavljanje zida gitara potpomognutim svagdjeprisutnim orkestracijama.
To je jako vidljivo kod bržih stvari poput Yours Is An Empty Hope i Endless Forms Most Beautiful sa sličnim varijacijama na temu, a minorne melodije i solaže odsvirane na njima su doslovno u tragovima. Klavijaturne dionice su potpomgnute orkestrom i ne čudi što je kod koncertnih nastupa Tuomasov posao kao klavijaturista glumiti sviranje kompletnog orkestralnog aranžmana uz očekivanu pomoć matrice.

Naposlijetku dolazimao do zadnje pjesme Greatest Show On Earth, konceptualnog  i progresivnog karaktera podijeljenog u pet djelova gdje je ''ukratko'' predstavljen cijeli sadržaj ovog izdanja. Preko tih pet djelova i uz pomoć tekstova i same instrumentalne strane možete uočiti kako se tu radi o priči o postanku života na Zemlji, usponu čovječanstva, njegovom izumiranju (referenca ''We were here...''), budućnosti nakon ljudi i kraja našeg solarnog sustava. Pažljivim slušanjem ove grandiozne pjesme uočit ćete puno skrivenih glazbenih detalja čiji zvukovi dočaravaju napisano. Usudio bih se reći i kako je ovo jedna od najboljih stvari koju su Nightwish ikada napisali.
Zgodno je spomenuti kako je na albumu kao pripovijedač gostovao poznati biolog Richard Dawkins na uvodnoj i završnoj pjesmi koja je i dobila ime po njegovoj istoimenoj knjizi o teoriji evolucije.

Nakon podužeg opisa vidljivo je da su Nightwish ozbiljno shvatili svoj posao kao jedni od prepoznatljivih i popularnijih metal bendova današnjice. Sa gotovo 20-godišnjim iskustvom okrunili su svoju karijeru ovim grandioznim albumom kojim su dokazali kako znaju napraviti produkcijski zahjevno izdanje, a pri tom zadržati svoj prepoznatljiv glazbeni stil sa manje opernog i više simfoničnog metal karaktera.
Većina stvari od prije je popravljena, a nedostatak maštovitosti kod slaganja gitarskih melodija i ponegdje preizloženog orkestra i dalje umanjuje bitan i krucijalan element metal zvuka, a čini se da su Nightwish i sami toga svijesni.