Halloween je prošao, a Božić se polako približava. Ipak, za božićne pjesme još nije vrijeme. Perun Vam donosi setlistu (stranih) pjesama prigodnih za ovo tmurno, studeno vrijeme, što po tekstovima, što po ugođaju.
THE DOORS – STRANGE DAYS („STRANGE DAYS“, 1967.)
Kao bend povezan s tmurnošću, Doorsi su se morali naći na ovoj listi. Pjesma „Strange Days“ zrači misticizmom i mrakom te u osobi pokreće laganu paranoju, ali u isto vrijeme i neobično smirenje. Prigodna za ovo vrijeme godine.
BILLIE HOLIDAY – GLOOMY SUNDAY (1941.)
Vjerojatno najmračnija pjesma ove liste, nije odabrana radi svoje tematike, već više zbog osjećaja mira i melankolije koji pruža. Prekrasnim vokalom legendarne Lady Day, pjesma pjeva o osobi koja želi počiniti samoubojstvo nakon smrti svoje velike ljubavi.
LOU REED – PERFECT DAY („TRANSFORMER“, 1972.)
Kao kontrast prethodnoj pjesmi odabrana je „Perfect Day“, pjesma koja govori o „savršenom danu“, onom koji nema mane, onom u kojem zaboravljaš tko si. Ipak, baš zbog toga što zaboravljaš samoga sebe, ova stvar nikako nije optimistična. Ono što ona jeste, jeste prigodna za mjesec studeni.
ARCTIC MONKEYS – MAD SOUNDS („AM“, 2013.)
Pjesma koja pjeva o utjecaju glazbe na naše emocije također je ona uz koju se vrlo lako sklupčati ispod deke, sa šalicom toplog kakaa u ruci te lagano pjevušiti „Ooh la la la, ooh la la la, ooh la la la, ooh”.
SIMON AND GARFUNKEL – A HAZY SHADE OF WINTER („BOOKENDS“, 1968.)
Ovo je pjesma potrebna kako bi se razbila melankolija koju bude prethodne četiri. Dinamična, brza stvar; Paul Simon ju je napisao 1965. „A Hazy Shade of Winter“ je metafora starenja i zbunjenosti oko vlastitih postignuća u životu, koja je s druge strane dovoljno energična da osobu ne uspava.
FRANK SINATRA – THAT'S LIFE („THAT'S LIFE“, 1966.)
Istinu govoreći, većina je Sinatrinih pjesama pogodna za kasnije, hladnije doba godine. Ipak, „That's Life“, s prekrasnim pratećim vokalima, ističe se kao ona koja savršeno nadopunjuje ovu listu.
FLEETWOOD MAC – RHIANNON („FLEETWOOD MAC“, 1975.)
Malo je tko toliko magičan kao Stevie Nicks. Njen je glas smirujuć, a opet nevjerojatno jak. Ovo je pjesma inspirirana starom velškom legendom. Glasovne su harmonije izvanredne, a lagane se gitarske dionice Lindsey Buckinghama nevjerojatno dobro uklapaju u kompletnu listu.
DAMON ALBARN – HOSTILES („EVERYDAY ROBOTS“, 2014.)
Frontmen Blura i Gorillaz svoj je jedini solo album izdao prije 4 godine. Ako album još niste čuli, definitivno ga preporučam. Svaka bi se pjesma uklopila na ovu listu. Ipak, ima nešto u tom stihu „It'll be a silent day I share with you“ iz pjesme „Hostiles“ što me pridobilo u potpunosti.
THE STONE ROSES – I WANNA BE ADORED („THE STONE ROSES“, 1989.)
The Stone Roses je onaj bend koji je ušao u legendu bez obzira na to što su izdali jedan jedini album koji može biti nazvan odličnim. Ovo je pjesma izdana kao singl s tog albuma. Pjesma je bila egoistična isprika fanovima razočaranima u underground bend koji je potpisao ugovor s velikom diskografskom kućom. Iako je tematski možda najudaljenija ostalima na ovoj listi, pjesma je sanjiva, energična, mistična. Drugim riječima, savršena.
MORPHINE – ALL WRONG („CURE FOR PAIN“, 1993.)
Morphine je jedan od najneobičnijih i najpotcjenjenijih bendova devedesetih. Kada je svijet bio predvođen energičnim grunge i britpop zvukovima gitara, oni su odabrali saksofon. Taj je saksofon svirao na podlozi dvožičanog basa i bubnja, uz dubok glas i briljantne tekstove frontmena Marka Sandmana. Uistinu, ovaj bend je za mene bolji i od Cobaina i od braće Gallagher (bez obzira na to koliko poštujem svu trojicu). Pjesma „All Wrong“ već je po nazivu pesimistična, mračna. Ipak, ona je i energična i savršena je kao šlag na torti ove liste.
