Radi se o manje poznatom bendu Nahum koji je prošli mjesec izdao svoj drugi album ''And The Chaos Has Begun'' čiji je naziv savršeno pogođen za žanr koji ovaj petorka svira, a to je naravno zarazna simbioza deatha i thrasha, upakirana u kristalno čisto produkciju i savršeno balansiran zvuk između ta sva agresivna potpravca. Osnovani prije malo više od deset godina, do danas su izdali jedan demo ''Unhuman'' i to davne 2005. godine, a prava kvaliteta je izašla na vidjelo tek nekoliko godina poslije, 2012. kada izdaju svoj debitanski uradak ''The Gates Are Open'' koji je označio prekretnicu u zvuku, i stavio naročito veliki naglasak na kvalitetu. Počevši od tada Nahum su stekli veliku popularnost na domaćem terenu, što je popraćeno brojnim koncertnim nastupima, recenzijama albuma na domaćim i stranim medijima, da bi na koncu skoro cijela njegova tiraža bila gotovo rasprodana. Nekoliko promjena u postavi i tipičnih ''dječjih'' bolesti, koje svaki neafirmirani bend mora kad tad proći, ostavili su rupu od tri godine da bi novi album ugledao svijetlo dana krajem ove godine i predstavio svoj agresivni, a ujedno i veoma pristupačan zvuk.
Konceptualno izdanje koje propagira sumrak modernog način života i civilizacije oduvijek je bila glavna nit vodilja i inspiracija sličnim bendovima, stoga niti ovdje se nećemo udaljavati od te priče. Sa veoma direktnim i kratkim, a ujedno i veoma brzim i melodičnim pjesmama, Nahum su bez previše okolišanja željeli predstaviti široj publici kako treba zvučati iskreni thrash metal zvuk sa death metal prizvukom. Vrlo vjerojatno kvaliteta Nahuma leži u činjenici da u stadiju u kojem jesu na pate od tuđih ideja i većinu stvari žele raditi sami. Kada sagledamo stvari iz te percepcije dobijemo jedan iskreni album čije ideje su nastale samo marljivim radom njegovih članova.
Što se samih pjesama tiče, one su relativno kratke, prosječnog trajanja oko tri minute, što je i više nego dovoljno da se pohvataju sve finese, a između ostalog svaka ima glavu i rep, i iako imaju stereotipnu konstrukciju sve skupa jako dobro drži vodu. Gitarski ritmovi su fino uglađeni, a brzi i žestoki riffovi dominiraju svakom pjesmom zajedno sa neizbježnim solo dionicama koje nažalost zvuče dosta jeftino, kao da su naljepljene unutar pjesama i svojom jačinom ne dominiraju u glazbi, već se sramežljivo nameću svojim zvukom i ne baš nekakvim ekstra akrobacijskim umijećem soliranja. To je, recimo to tako, najveća mana ovog izdanja, no sumjnjam da će to nekog baš spriječavati da uživa u cijelokupnom izdanju. Sve ostale stvari na albumu su veoma fino pogođene, gitare se lijepo čuju, bubnjevi su dosta raznovrsni, ne baš razorni, ali zato fino ''peglaju'', dok su vokali u vidu growla čisto solidni. Pomalo generički zvuk death/thrasha rađen za odabranu i provjerenu publiku odveli su Nahum izvan granica Češke i ne bi bilo čudno vidjeti ih na nadolazećeim festivalima u blizini kao jedni od bendova tzv. second stage-a.
Direktni i brzi death/thrash metal nagnati će svakog ljubitelja na naumorno headbanganje, mosh pitanje i ostale uživancije na koncertima, gdje ovakva kombinacija žanra dobiva novu dimenziju i bolji sveukupni dojam. Nahum definitvno malo izviru iz mase, a ovaj album će im nastojati pomoći da se domognu šire publike, naprave malu europsku turneju kao pregrupa većem imenu ili u vidu samostalnog paketa sličnih bendova željnih dobre svirke.
-A.jpg)
