Ova Dankinja sa adresom u New Yorku je unatrag nekoliko godina postala poznata u metal krugovima. Vjerujem da mnogi od vas pamte prije tri godine izdan njezin drugi album ''Mareridt'' čija je prihvaćenost prošla uglavnom veoma pozitivno. Kombinacija minimalističkog black metala, nordijskog folklora i općenito atmosferičnog naginjanja prema spomenutim podžanrovima dovela je tada do podijeljenih mišljenja. I tako, dok su neki Myrkur smatrali čistim promašajem, ne može se osporiti činjenica kako je pravovremena kreativnost i drugačije zakamuflirana formula kakvu su recimo Ulver, Agalloch ili pak Enslaved koristili već gro vremena, naišla na plodno tlo. Tome može svakako ići u prilog i njezina pojava koja je daleko od ikakvog karakterističnog black metala, kao i njezine studijske vokalne sposobnosti koje sežu od growla pa sve do spiritualnog pjevušenja.
Tri godine je prošlo od tada i unutar kojih je Myrkur radila na novom albumu, a prema predstavljenoj singlici ''Juniper'' iz 2018. godine vidjele su se naznake udaljavanja od zvuka kakav je obitavao na ''Mareridtu''. Sve poveznice sa metalom ovdje lagano nestaju i sve više vuče ka atmosferičnoj glazbi sa veoma malim poveznicama sa black metalom, ali zato sa jasno vidljivim folklornim naglaskom prema kraju pjesme. Upotreba isključivo clean vokala, i naravno dvojezičnih tekstova su oduvijek nešto što Myrkur jednostavno voli pokazivati i naglašavati.
Takav slučaj se, naravno, nastavlja i na trećem albumu naziva ''Folkesange'' ili u prijevodu sa danskog na engleski, ''Folk Songs''. Već samo ime je dovoljan pokazatelj što ovdje možemo čuti, a to je kompilacija od dvanaest pjesama čistog folk karatkera sa velikim utjecajem uglavnom nordijske ali i općenito germanske mitologije. Ono što ovaj album čini upečatljivim je što on zapravo uopće nije metal, što naravno nije nužno, pa niti uopće loše. Poveznice naravno postoje, no sama srž sastoji se od tradicionalnih instrumenata koji se, između ostalih, najviše protežu od: violine, akustične gitare, klavira, harfe, lire i mandole pa sve do ritualnog bubnja. Vokalne dionice su uglavnom sastavljenje od laganih pjevačkih stihova, pomalo poletnog karaktera, a svemu najviše ide u prilog pjevanje na danskom jeziku što čini većinu albuma. Jedine pjesme ispjevane na engleskom jeziku su Ella, Leaves Of Yggdrasil i House Carpenter, od čega prve dvije imaju i prikaldne video spotove fokusirane na personu Amalie gdje se već vuku i neke usporedbe sa Enyom. Na stranu s time, vidljivo je kako Myrkur gaje ljubav prema sjevernim prostranstvima, što je u zadnjih nekoliko godina postalo često vidljivo motiv kod mnogih sjevernih bendova i imena. Sve pjesme imaju svoju glavu i rep, ali isto tako ne pate od konvencionalnih struktura što čini album dosta respektabilnim i nešto što od Myrkura nismo očekivali čuti, barem ne u ovolikom obimu.
Veoma topla produkcija čini ovaj album ne lošim materijalom za slušanje na dnevnoj bazi, a nešto laganiji ritam albuma ipak bira da ga se sluša samo u određenim prilikama i to za vrijeme opuštanja, npr. dok čitate knjigu ili se pak bavite kreativno umjetničkim radom. Black metalu je kod Myrkura (zasad) odzvonilo i mora se priznati kako na ovom glazbenom terenu prevladava iskreniji pristup prema onome što želi stvarati.
