Kolumne

My gypsy road can't take me home - priča o rock bendu Cinderella

Priča o usponu, padu i nečem između

Objavljeno: 22.04.2018. 10:52

Postani fan na Facebooku ako već nisi!

My gypsy road can't take me home - priča o rock bendu Cinderella

Tom Keifer, vokal, ritam/solo gitara i tekstopisac američkog rock benda Cinderella nedavno je objavio deluxe izdanje svog prvog solo albuma pod imenom 'The way life goes', čije je originalno izdanje izašlo još 2013. godine. 'The way life goes' ploča nastajala je oko 9-10 godina i polovica materijala seže još u vrijeme Cinderellinog neobjavljenog petog albuma, koji je snimljen skoro do kraja ali nikada nije objavljen. Navedeni se album sastoji od 14 pjesama, dok se u deluxe izdanju nalaze još 3 pjesme; cover The Beatlesa 'With a little help from my friends' te obrada starog Cinderellinog hita 'Nobody's fool' u dvije verzije - jedna je 'piano', a druga je napravljena kao duet s Lzzy Hale, pjevačicom hard rock banda Halestorm, koja je veliki fan Cinderelle.


Nakon što je dugo spremao album, kratko nakon objavljivanja, morao ga je povući s tržišta, jer mu je diskografska kuća upala u pravne probleme zbog kojih su zamrznuli sav svoj glazbeni katalog, uključujući i njegov izlet u solo vode. Tako da je između 2014. i 2017. 'The way life goes' bilo skoro pa nemoguće pronaći igdje, bilo u digitalnom formatu ili na CD/LP-u. Kada se napokon ta zavrzlama riješila, nadopunio je album i ponovno ga izdao kao deluxe izdanje, jer nije htio dopustiti da nešto na čemu je radio godinama tek tako padne u zaborav.
 

Nažalost, kod Keifera, ovakve stvari nisu iznimka.

Krenut ćemo od početka Cinderelle i glazbene karijere ovog talentiranog i često podcijenjenog glazbenika.

Cinderella je oformljena 1982. godine u Philadelphiji sa strane Keifera i basista Erica Brittinghama te je uključivala gitarista Michael Kelly Smitha i bubnjara Tony Destra. Nakon godina uvježbavanja i  sviranja po lokalnim klubovima, zapazio ih je Jon Bon Jovi, što je dovelo do ugovora, promjene gitarista i bubnjara (njih dvojica su oformili Britny Fox),  albuma 'Night Songs' i turneje.


"U to vrijeme nisam bio u Cinderelli, već u bendu koji im je često bio predgrupa na klupskim gažama. Svirali smo po tko zna koji put u tom jednom lokalnom klubu i igrom slučaja, te večeri se tamo nađe Jon Bon Jovi koji je snimao drugi album sa svojim bendom u blizini. Oduševio se Cinderellom i otišao po Derek Schulmana (osoba koja je potpisala Bon Jovija za Mercury Records) i jedva ga dovukao da ih pogleda uživo, nakon što mu je Derek rekao da je poslušao njihov demo i da mu se nije svidio. Schulman dođe, pogleda, posluša i promjeni mišljenje te im kaže da će ih uzeti ako promjene bubnjara i gitaristu. Održali su audiciju i eto mene" govori Jeff Labar.

 



Pojačani Labarom na gitari i Fred Couryem na bubnjevima (koji na kraju nije svirao na albumu, samo na turneji) ulaze u studio i pripremaju materijal što će postati 'Night Songs'.

"U ranim 80-ima, sva imena rock i metal bendova su bila kao i glazba, direktna. Mi smo htjeli nešto drukčije, kao Kiss ili Queen, takav cool kontrast. Jedan dan smo listali TV program i ugledali ime Cinderella, samo ne Disney klasik kao što svi misle, već porno film. I to je bilo to!" kroz smijeh objašnjava Keifer podrijetlo imena benda.

Tom dodaje da prije nego se Jon Bon Jovi upleo u njihovu priču, Gene Simmons iz Kissa je prvi pokazao interes ali ništa se nije dogodilo. "Mi smo slali milijun demo snimaka svima okolo, ali ništa nije urodilo plodom, ali nije ni čudno jer su nam snimke bile užasne. Nismo imali novca za bolje uvjete, a nismo ni bili baš dobri glazbenici. Ono što je presudilo za to da dobijemo ugovor je bio naš live nastup i zato ću zauvijek biti zahvalan Jonu što se potrudio dovući Dereka i na svemu što je još kasnije napravio za nas, jer nije stalo samo na tome" prisjeća se Keifer.

"Dok smo snimali album 7800° Fahreinheit, uzeo sam pauzu i otišao na pivu u neki klub u blizini našeg studija. Sjedim ja i pijem kada krene neki bend razvaljivati na bini s nevjerojatnim pjevačem. Nisam mogao doći sebi koliko su bili dobri. I taman kada sam mislio da ne može bolje, pjevač izvuče gitaru koja mu se skrivala iza dugog crnog kaputa i odvali solo. Znao sam da moram nešto poduzeti, jer su bili predobri" priča Jon Bon Jovi.

Cinderellin debitantski album pod nazivom 'Night Songs' kojeg je producirao Andy Johns (The Rolling Stones, Led Zeppelin) izlazi u osmom mjesecu 1986.godine i nesretno je najavljen singlom 'Shake me'. Iako je pjesma njihov klasik sada, tada je umalo potopila band u startu. Stvari su se okrenule na bolje s drugim singlom 'Nobody's fool', koji ih je postavio u konstantnu rotaciju na MTV-u i postao jedan od njihovih zaštitnih znakova. Tada, šlag na kraju je bio poziv sa strane Bon Jovija da im budu specijalni gosti na njihovoj megauspješnoj turneji Slippery when wet što je dodatno poboljšalo prodaju 'Night Songs' ploče.

Iako je cover albuma totalno blesav iz današnje perspektive, pjesme su izvanredne i ovaj album je često svrstavan u top liste najboljih 'hair metal' albuma. Nakon što su izbacili još jedan singl 'Somebody save me', bend počinje s pripremama za idući album koji će se zvati 'Long cold winter' i koji će biti još veći hit.

"S 'Long cold winter' pločom pokušali smo se malo odmaknuti od prijašnjeg zvuka, jer kada maknete onu našu ludu naslovnu sliku, ostajete s blues riffovima zapakiranim u metal i šljokice. Ovim albumom smo htjeli ići u smjeru 70-ih i bendova poput Aerosmitha, Rolling Stonesa, Bad Companya, Humble Piea i ostalih. Mislim da smo uspjeli." govori Keifer.


'Long cold winter' je izašao u petom mjesecu 1988. godine i izbacio hitove kao što 'Gypsy Road', 'Don' t know what you got ('till it' s gone)', 'Coming Home' i 'The last mile'. Album je od uvodne pjesme 'Bad seamstress blues / Fallin' apart at the seams' pa sve do zadnje 'Take me back' zabavan blues rock klasik.

Album je opet producirao Andy Johns, samo su ovaj put uskočili i Brittingham i Keifer. Na ploči su gostovali Cozy Powell (bubnjar koji je svirao s Whitesnakeom, Black Sabbathom, Gary Mooreom...) i Denny Carmassi (isto legendarni bubnjar koji je svirao s Montroseom, Sammy Hagarom, Joe Walshom, 38.Specialom i mnogim drugim) iz razloga što Fred Coury nije još bio spreman za studijsko snimanje.


"Fred je jednostavno bio premlad i okružen s producentima svjetske klase, što je stvaralo ogroman pritisak na njega. Netko drugi bi se na njegovom mjestu naljutio i uvrijedio dok je on samo prepustio mjesto drugima i izvukao veliko znanje iz cijelog tog procesa, što samo pokazuje kolika je faca na kraju. Ali zato, na našem trećem, meni najdražem albumu 'Heartbreak station', Fred je sve pjesme snimio i rasturio" govori Keifer.

 

 

S 'Long cold winter' popularnost im je rasla pa je bend počeo održavati sve veće samostalne koncerte i također su nastupili na pomalo kontroverznom  'Moscow Peace Festivalu' 1989. godine skupa s popularnim bendovima kao Motley Crue, Bon Jovi, Skid Row i ostali. "Sama pomisao sjedanja na avion i odlaska u Rusiju, ludilo. Mislim da nitko nije znao što će očekivati ali bilo je cool i publika je bila fenomenalna, osim što sam se ja razbolio i oba dva koncerta sam odradio pod temperaturom. Vjerojatno sam uhvatio neku bakteriju u vodi" prisjeća se Tom lude ruske epizode.

 

Nakon završetka turneje bend odmah počinje s  radom na materijalu koji će postati njihov treći album, po mišljenju mnogih fanova i kritičara, njihovo najbolji album, pod nazivom 'Heartbreak station'. "Jedan od najboljih trenutaka u mojoj karijeri je bilo gledati kako John Paul Jones vodi orkestar na naše dvije pjesme, istoimena 'Heartbreak station' i 'Winds of change'. Osjećao sam se počašćeno što je on odabrao napisati orkestracije za nas i još što je odlučio voditi orkestar. To se stvarno ne viđa svaki dan" priča Brittingham, basista. U usporedbi s prijašnja dva albuma, na 'Heartbreak station' vidljive su ogromne promjene u zvuku i produkciji. Zvuk je puno više prirodniji i još više okrenut bluesu s vidljivim utjecajem Stonesa i Aerosmitha.

 

"Sjećam se kao da je jučer bilo. Snimili smo više od pola materijala poprilično sličnog prijašnjoj ploči, velika produkcija i puno efekata. I tako sjedim ja u kontrolnoj sobi, iza miks pulta, slušam pjesme i sve je tu, sve je na mjestu, sve je kako smo se dogovorili ali naprosto mi se ne sviđa ništa. I doslovno, u jednom trenu sam pogasio sve efekte, isključio sve ekvilajzere i slušao našu svirku, bez efekata i to je bilo to, to je taj zvuk koji sam tražio" ponosno govori Keifer.

 


Iako im je puno ljudi govorilo da su izmijenili stil glazbe i da se dosta razlikuju albumi, Tom tvrdi da je proces stvaranja isti, razlika je samo u pristupu produkcije. "Volio bih da smo ovakav pristup imali odmah u početku, mislim da bi nam albumi bili puno bolji" zaključuje Keifer. "Sa samo 19 godina sam upao u Cinderellu i odmah smo otišli na turneju. Na drugom albumu sam još uvijek učio studijski dio posla da bi tek na 'Heartbreak station' ploči došao na svoje. Iako nam je to najbolji album, nije se baš prodao kako smo očekivali" govori Fred Coury.

 

Album kojeg je producirao John Jansen skupa s Tom Keiferom je izbacio tri singla 'The more things change', 'Shelter me' i naslovnu skladbu, dobio najbolje kritike do sada ali se nije uspio prodati ni upola kao prethodna dva. Uz spomenute singlove, svaka ostala pjesma na albumu drži vodu. 'Make your own way' i 'Love gone bad' su nastavak na prijašnje albume dok ostale 'Love's got me doin' time', 'Sick for cure', 'One for rock and roll', 'Dead man' s road', 'Electric love' i 'Winds of change' pokazuju bend u različitim žanrovima od funk rocka, do countrya i folka, pritom ne gubeći svoj 'štih'.

 

 


Ali nažalost, šireći glazbenu sliku, izgubili su dosta stare publike a glazbeni pravac se taman počeo mijenjati s bendovima kao Nirvana i Soundgarden, tako da se Cinderella našla u problemima. To je bio mačji kašalj naspram onog što će se dogoditi Keiferu i zauvijek mu promijeniti život. "1991. godine, dok smo se pripremali za japansku turneju, probudio sam se jedno jutro i nisam mogao pjevati. U početku sam mislio da je gripa u pitanju, ali kako se stanje nije mijenjalo potražio sam stručnu pomoć. Tek nakon nekog vremena sam otkrio što mi je a to je paraliza lijeve glasnice. To je relativno čest oblik te rijetke bolesti a najvjerojatniji uzrok je nekakva bakterija ili virus. Rekli su mi da možda više nikad neću moći pjevati. Poludio sam, nisam znao što ću. Skoro sam pao u depresiju" prepričava Keifer najcrnji period u karijeri.


Otišao je na operaciju koja nije bila baš uspješna i počeo se pripremati za snimanje četvrtog albuma koji će se zvati 'Still Climbing'. Nije ga htio snimati, jer nije mogao pjevati kako treba, ali diskografska kuća ga je prisilila jer je ipak mogao kako-tako pjevati nakon operacije, tako da je pod prijetnjom tužbe morao snimati s glasom van kontrole. I kada ne može gore, može. Osim što je snimanje bilo katastrofalno radi glasa zbog kojeg je izgubio svaki osjećaj za tonalitet, raspon i glasnoću, umrla mu je majka. "Bio sam na rubu, nikad mi nije bilo gore. Sve se raspadalo" gorko priča Keifer.

 

Iako je Cinderella izašla iz ključnog trenutka američkog 'hair metala', Tom Keifer i većina kritičara je znala da njihova glazba ima kvalitetniji sadržaj ispod šljokica i maskare. Bend je sa hvaljenim 'Heartbreak station' albumom krenuo prema blues i country korijenina koji su bili Keiferova vječna inspiracija i pokazatelj da je Cinderella bila na dobrom putu da ostavi blještavilo 80-ih iza sebe koje će ubrzo razbiti Kurt Cobain i grunge.

 

Na kratak trenutak, vrata su im se otvorila i zamalo su uspjeli pobjeći (poput Bon Jovija, koji je postao ovo što je danas) i postati ime koje će definirati žanr. Ali s glasom van kontrole, Keiferova situacija je bila jednaka glasu, nikakva.

 

"Imao sam 8 godina kada me mama odvela na gitarske lekcije. Profesor me učio da u isto vrijeme i pjevam dok sviram i taj način me formirao kao pjevača/tekstopisca. Kad sam izgubio glas, izgubio sam instrument a u svom tom kaosu prijatelji su me bodrili i govorili da nema veze, da barem mogu svirati gitaru. Meni su glas i gitara jedno i mislim da je to razlog zbog kojeg sam uspio povratiti glas nakon 20 godina. Nikad nisam odustao od načina na koji sam se prvi put susreo s glazbom" ponosno govori Keifer.

 

Natrag na 'Still Climbing'.

 

"Snimanje 'Still Climbing' ploče mi je bilo najgore i najbolje razdoblje u životu. Tom je bio totalno van sebe, ljut i depresivan zbog cijele situacije s majkom i s glasom, što se vidi po lyricsima i glazbi. Malo smo se nabrijali jer smo vidjeli što nam se događa u diskografskoj kući i nije mirisalo na dobro. Šefovi i potpredsjednici su podobivali otkaze radi nekakvih ilegalnih poslova te su ih zamijenili mlađi momci koji jednostavno nisu razumjeli naše vizije i nisu znali što bi s nama ili ih možda nije bilo briga, ne znam, ali nije ni bitno jer u to vrijeme, žanr glazbe iz kojeg smo mi došli je bio na lošem glasu i naprosto nismo imali šanse. Možda bi album prošao bolje da su barem malo uložili u marketing, ali ništa, nismo ni spot imali. Znači, mi ga snimili, kuća ga izdala da nas se riješi i otpustili nas, a nikad bolje pjesme nismo imali. 'Still Climbing' mi je najdraži naš album, rastura od prve do zadnje pjesme i zato mi je to najgore/najbolje razdoblje ikad" govori Labar.

 

Album je izašao u 11. mjesecu 1994., a ovaj put produkciju potpisuju Gary Lyons (Aerosmith, Saxon) i opet Keifer i naravno bez ikakvih spotova ili reklama, potpuno je potonuo. A pjesme su bile stvarno dobre, od uvodne ljutito nabrijane 'Bad attitude shuffle' do posvete Keiferovoj majci 'Hard to find the words' pa do zadnje 'Hot and bothered', album je bio prava blues rock poslastica. Za razliku od prethodnog albuma, ovaj je bio čvršći i žešći ali je nažalost prošao totalno nezapaženo. Dok su s prethodnim albumima punili dvorane , s ovim su završili na turneji po klubovima i nakon toga su odlučili se za pauzu.

 

"Tom i ja smo osnovali band 1982. godine i od tada pa do našeg četvrtog albuma prošli smo kroz svašta skupa i uživao sam u većini pa tako i u procesu rada na spomenutoj ploči. Sve se raspadalo i znali smo da stvari nikad više neće biti iste ali uložili smo puno vremena i truda u taj album i na njega sam najponosniji. Kada već tonemo, potonut ćemo kako treba" ponosan je Brittingham.

 

 

Pauza je prekinuta s izlaskom kompilacije najvećih hitova i nove skladbe 'War stories' 1996. te odlaskom na uspješnu turneju 1998 godine.

1999.godine stvari su se zamalo pokrenule na bolje kada su dobili novi ugovor sa Sonyjem koji im je obećavao uskrsnuti karijeru s novim albumom i turnejom.

 

"Kad smo uzeli pauzu ja sam počeo razmišljati o solo karijeri i krenuo sam pisati pjesme s tom namjerom. Onda smo 1996. izbacili novu stvar 'War stories' koju sam napisao s Desmond Childom (Bon Jovi, Aerosmith, Kiss) i to je bilo cool, volim tu pjesmu. Nakon toga smo krenuli svirati live i stvari su se počele opet okretati na dobro. Glas mi je počeo imati sve više dobrih dana i tu i tamo koji loš, koncerti su nam postajali sve posjećeniji, bend nikad uigraniji i kao svjetlo na kraju tunela, dobijemo taj ugovor. Nije moglo bolje" govori Keifer.

 

Ali, ovo je Cinderella, band koji je uzeo ime po porno filmu, a ne Disney bajci tako da 'happily ever after' ne dolazi u obzir. 

 

"I tako, potpišemo mi ugovor i ja spremim plan za solo album u ladicu i počnem pisati za bend. Napravimo pjesme, uvježbamo ih i snimimo. Spremno je gotovo više od pola produkcije kada ispadne da naš 'spasiteljski' ugovor uopće nije spasiteljski. Naime, uništio nas je i završili smo na sudu s producentskom kućom i izgubili. Dobili smo zabranu snimanja kao bend narednih par godina niti smo smjeli objaviti ovo što smo snimili" priča Keifer.

 

Znači, novi album više nije bio opcija za bend a turneja bi jedino mogla biti uspješna ako Keiferov glas odluči izdržati. Tom je odlučio ponovno poraditi na materijalu za svoj solo projekt dok je u međuvremenu obavio 6 operacija i pokušao sve moguće terapeutske metode do kojih je mogao doći.

 

Keiferov najveći napredak u vezi glasa je došao kada je počeo raditi s Ron Andersonom, učiteljem opernog pjevanja. „Rekao mi je ako uspijem savladati ovu tehniku, biti ću dobro. Ta tehnika je izmišljena prije 300 godina i specifično je rađena za operne pjevače u vrijeme kada nije bilo mikrofona i razglasa, kada su morali pjevati preko 4 sata i ne ostati bez glasa" govori Keifer.

 

Od 1999. pa sve do 2014. godine Cinderella je odradila dosta turneja i par koncerata je znalo biti odgođeno radi Keiferovog glasa ali od kada je počeo raditi sa spomenutim Andersonom, jako malo je bilo odgađanja. Zadnji koncert su održali 2014. a 2017.godine Keifer je izjavio da nema namjeru ikada više ići s Cinderellom na turneju jer su problemi među članovima benda nerješivi.

 

Jeff Labar ima odgovor na to i nije baš pozitivan: "Iako sam 2014. i ja izbacio solo album i odradio dosta koncerata, poprilično sam gotov s glazbom. Ne mogu više svirati na 'srednjoškolskom' levelu gdje se vozim u kombiju i sam istovarujem i utovarujem opremu, umoran sam i ne da mi se. S Cinderellom je sve profesionalno, ja dođem, uključim gitaru i sviram, a za ostalo se brinu tehničari. Ali nažalost je to sve gotovo jer sam ja problem, ne pričam s ostatkom, tj. oni ne pričaju sa mnom i ne krivim ih, predugo sam se vukao za njima a pogotovo za Tomom. Imam problema s alkoholom i na našem zadnjem koncertu je to eskalirao kada sam se razbio. Bend me poslao na odvikavanje i Tom je čak platio polovicu liječenja ali je sve bilo uzalud. Skinuo sam se pa sam se opet navukao i još uvijek pijem. Doduše, manje pijem ali opet pijem i ne žele me gledati kako se uništavam i ne krivim ih. Ja baš imam problema s ovisnošću i imam prošlost u vezi toga. U 80-ima mi je ljubav bila kokain, u 90-ima heroin i sada alkohol, čak sam i bio uhićen ali je to sve prošlo nezapaženo sa strane medija, jer smo mi tretirali bend kao obitelj i prljavo rublje držali za sebe, a prljavo rublje sam većinom bio ja".

 

 

Dok je Jeff Labar očito na silaznoj putanji ostali članovi su zauzeti svojim projektima. Tom Keifer je trenutno na turneji kojom promovira deluxe izdanje 'The way life goes' ploče, Eric Brittingham je stalni član pratećeg benda pjevača Brett Michaelsa (Poison) dok je Fred Coury postao priznati skladatelj za sportske događaje i televiziju i bio je nominiran za Emmyja. 

 

Na upit što misli o Keiferu i njegovoj solo karijeri Labar nastavlja: "Tom je najtalentiranija osoba koju znam i počašćen sam što sam bio dijelom Cinderelle. Žao mi je što se nisam više potrudio i pisao više pjesama, ja sam bio rock and roll klišej u našem bendu. Tom je imao najviše utjecaja u mom životu i još uvijek ima. Mislim, čovjek je skoro izgubio glas i morao je ponovno učiti pjevati. I ne da je uspio u tome nego je još snimio odličan album i ide na turneje. On zaslužuje puno više od ovoga što je ostvario s nama"

 

I za kraj ove poduže kolumne završit ćemo s Keiferom i njegovim stanjem uma: "Stvarno se trudim ne gledati na svoj život i svoju prošlost s gorčinom i žaljenjem. Ne razbijam glavu što je pošteno i što je trebalo biti jer to nema smisla, to je totalno gubljenje vremena, a već sam ga dosta izgubio. Život ti daje točno onoliko koliko možeš podnijeti u tom trenutku ali naravno, nisam savršen, znaju me tu i tamo crne misli uhvatiti i kada ih osjetim, uzmem gitaru, napišem pjesmu i rastjeram ih." 

 

make your own way, when life's a little hard on you... make your own way, nobody's gonna die for you…

 

 

Antonio Šarić

Text by:

Antonio Šarić

Prati autora

F. I. N. E

Jana Zidanič

Proofread by:

Jana Zidanič

Prati autora

Pročitaj više o temama: cinderella, kolumna, tom keifer, 2018, antonio saric



Kalendar

STUTTGART ONLINE, KSET, 25.05.2018., Zagreb

25.05.2018. - petak

STUTTGART ONLINE, KSET, 25.05.2018., Zagreb

Zagreb, KSET
30 kn - 40 kn

The Celetoids, Neon Lies i Rezerve 26.05.2018. u Zadru

26.05.2018. - subota

The Celetoids, Neon Lies i Rezerve 26.05.2018. u Zadru

Zadar, Nigdjezemska
20 kn

20. ORGANIZIRANI KAOS, 26.5.2018., Gradski bazen, Kutina

26.05.2018. - subota

20. ORGANIZIRANI KAOS, 26.5.2018., Gradski bazen, Kutina

Kutina, Gradski bazen
70 / 90 kn

4HEAD, 26.05.2018., Klub, Sax, Zagreb

26.05.2018. - subota

4HEAD, 26.05.2018., Klub, Sax, Zagreb

Zagreb, Sax

ZAGREB MUSIC CONFERENCE, 01. i 02.06.2018., Vintage Industrial Bar, Zagreb

01.06.2018. - petak

ZAGREB MUSIC CONFERENCE, 01. i 02.06.2018., Vintage Industrial Bar, Zagreb

Zagreb, Vintage Industrial Bar
Besplatno

BODY COUNT u Zagrebu - Tvornica Kulture, 19. lipnja 2018., Zagreb

19.06.2018. - utorak

BODY COUNT u Zagrebu - Tvornica Kulture, 19. lipnja 2018., Zagreb

Zagreb , Tvornica Kulture
150 kn / 170kn/ 190 kn

METALJOT RASPALJOT OPEN AIR FESTIVAL, 06.07.2018., Laško, Slovenija

06.07.2018. - petak

METALJOT RASPALJOT OPEN AIR FESTIVAL, 06.07.2018., Laško, Slovenija

Laško, Društvo Šmolc
18 € / 22 €

THE NATIONAL 10.07. na zagrebačkoj Šalati

10.07.2018. - utorak

THE NATIONAL 10.07. na zagrebačkoj Šalati

Zagreb, Šalata
220 (do 10.02.) / 250 kn

Svibanj / 2018

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
 123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
28293031 

Must Read

Soundtrack starog sistema

Kolumne

Soundtrack starog sistema
DIVLJE JAGODE objavili novi singl 'Znamo da je kraj' koji će obilježiti 40 godina karijere

Vijesti

DIVLJE JAGODE objavili novi singl 'Znamo da je kraj' koji će obilježiti 40 godina karijere
KOBRA AND THE LOTUS - Prevail II

Recenzije

KOBRA AND THE LOTUS - Prevail II
ZAGREB MUSIC CONFERENCE, 01. i 02.06.2018., Vintage Industrial Bar, Zagreb

Kalendar

ZAGREB MUSIC CONFERENCE, 01. i 02.06.2018., Vintage Industrial Bar, Zagreb
GUS G. - Fearless

Recenzije

GUS G. - Fearless
AMORPHIS objavili novi album 'Queen Of Time'

Vijesti

AMORPHIS objavili novi album 'Queen Of Time'
LUCE:

Intervjui

LUCE:"Album će biti kombinacija nekoliko izričaja, ali lajtmotiv melankolije će i dalje biti prisutan u većini pjesama"
ZAGREBDOX 2018: MOUNTAIN (Planina)

Recenzije

ZAGREBDOX 2018: MOUNTAIN (Planina)
METALLICA najavila europsku turneju 2019.

Vijesti

METALLICA najavila europsku turneju 2019.
STONED JESUS, Atlas - Zagreb, Vintage Industrial Bar, 16.5.2018.

Izvještaji

STONED JESUS, Atlas - Zagreb, Vintage Industrial Bar, 16.5.2018.
STONED JESUS, Atlas - Zagreb, Vintage Industrial Bar, 16.05.2018. - galerija

Galerije

STONED JESUS, Atlas - Zagreb, Vintage Industrial Bar, 16.05.2018. - galerija
DAVOR GOBAC:

Intervjui

DAVOR GOBAC: "Pa mi smo dečki koji ništa drugo u životu ne znaju raditi, pa da ne bi propali, sviramo rock'n'roll cijeli život."
RIVERS OF NIHIL - Where Owls Know My Name

Recenzije

RIVERS OF NIHIL - Where Owls Know My Name
DJEVOJKA U MAGLI (La ragazza nella nebbia)

Recenzije

DJEVOJKA U MAGLI (La ragazza nella nebbia)
TWILIGHT - JOY DIVISION NIGHT - INTERZONE - PHANTASMAGORIA 19.05.2018., Močvara, Zagreb

Kalendar

TWILIGHT - JOY DIVISION NIGHT - INTERZONE - PHANTASMAGORIA 19.05.2018., Močvara, Zagreb
NEKROGOBLIKON - Welcome To Bonkers

Recenzije

NEKROGOBLIKON - Welcome To Bonkers
Izašao prvi trailer Queenovog filma 'Bohemian Rhapsody'

Vijesti

Izašao prvi trailer Queenovog filma 'Bohemian Rhapsody'
COLOUR HAZE - Zagreb, KSET, 13.05.2018. - galerija

Galerije

COLOUR HAZE - Zagreb, KSET, 13.05.2018. - galerija

Perun.hr koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

OK