Film "Mutne vode" je tehnički posve solidan, korektno napravljen, režiran (Todd Haynes) s dobro odglumljenim likovima i s hrpu nedostataka i zaboravili biste ga čim biste izašli iz kina da ima bilo koji drugi sadržaj nego koji ima. Baziran je na novinskom članku "Odvjetnik koji je postao najveća noćna mora DuPonta" iz 2016. ("The Layer Who Became DuPont's Worst Nightmare" autora Nathaniela Richa - objavljenoga u The New York Times Magazineu. Dijelovi priče bazirani su još i na članku "Dobrodošli u prekrasni Parkesburg, West Virginia" ("Welcome to Beautiful Parkersburg, West Virginia") iz 2015. autorice Mariah Blake koja je bila finalistica nagrade National Magazine Award, te serije članaka "Loša kemija" ("Bad Chemistry") autorice Sharon Lerner koji su se objavljivali u novinama "The Intercept".
Biografija odvjetnika Roberta Bilotta, glavnog protagonista u filmu, u kojem opisuje svoju 20-godišnju bitku s kemijskim gigantom DuPontom također je korištena za film.
Radi se o istinitoj priči o odvjetniku Bilottu (uvjerljiv "Hulk", Mark Ruffalo), partneru u velikoj odvjetničkoj tvrtki Taft čiji su klijenti bili sve važnije kemijske kompanije osim DuPonta.
Igrom slučaja, po preporuci svoje bake, jedan farmer iz Parkseburga (Bill Camp kao Wilbur Tennant) nabasa na Bilotta želeći ga angažirati za tužbu protiv kemijskog giganta DuPonta jer ju je sumnjičio da odlaže toksičan kemijski otpad od proizvodnje velikog američkog izuma za kuhinjsko posuđe - Teflona na zemlju oko njegove farme, te još na dosta lokacija u blizini uključujući i Ohio rijeku.
Bilott se isprva nećkao jer je pomoći bakinom poznaniku zapravo bio u sukobu interesa, no kako njegova tvrtka nije zastupala DuPont, Bilott se, uz blagoslov glavnog šefa tvrtke Toma Terpa (izvrsni Tim Robbins) primio slučaja ne mislivši da će nešto dugo i posebno raditi na njemu. No na njemu je proveo punih 20 godina.
Primivši se slučaja ubrzo je otkrio kako najveći američki izum, Teflon, koji se već u to vrijeme (oko 1995.) brzo širio u svijetu kao proizvod u obliku kuhinjskog posuđa koje danas svi imamo u svojim domovima, ima iznimno opasan sastojak iznimno izdržljiv i snažan polimer C8 (PFOA-C8) ali koji se na visokim temperaturama (kad kuhate ili pečete na najjače) počinje raspadati i tom prilikom se stvaraju toksični plinovi koji izazivaju tzv. "teflonsku gripu" odnosno dugoročno izazivaju 6 smrtonosnih bolesti: rak bubrega, rak testisa, bolesti štitnjače, pre-eklampsiju, visoki kolesterol, ulcerozni kolitis.
Ako ste do sada ikad išta čuli u smislu da Teflon nije siguran za čovjeka i da je toksičan, e pa nakon ovog filma ćete biti prokleto uvjereni u to, a sama činjenica da već nije zabranjen i povučen iz prodaje znači da se na njemu obrću milijarde i da onima koji si maste brk s tim profitom uopće nije bitno što nas Teflon sve truje, a DuPont je uspješno sve to zataškavao skoro 20 godina (točnije prevenirao da se priča previše i Bilottova parnica razbukta van užih američkih ramjera).
Pa je naposljetku (da se nadovežem na uvod ovog teksta) - ovo je toliko snažan i bitan film da prvo što sam ja napravila kada sam još dva tri sata sve detaljno provjeravala na Interentu sve dostupne članke, analize i slično, sakupila sve teflonske tave i posuđe koliko sam ih imala u kući i sve ih "arhivirala" u ropotarnicu povijesti - kantu za smeće.
Više od ovoga ne trebam pisati o filmu jer ništa drugo i nije bitno - sve nedostake koje film ima (prebrzo preskače dosta godina, a previše razvlači druge, nema dobru dinamiku i nije previše sistematičan a niti filmično napravljen) - ali je očito čemu služi: u nedostatku neke svjetske regulatorne komisije koja bi ovaj kemijski sastav zabranio, ukratko mogao zabraniti da se izrađuje i prodaje teflonsko posuđe - ukazao ljudima na opasnost korištenja proizvoda od teflona i osvijestio ih da ga prestanu upotrebljavati.
Ovo nije nikakva teorija zavjere protiv jednog proizvoda, ovo je teorija zavjere profita protiv čovječanstva i životinja. Vrlo potresna i osvješćujuća priča.
