Kad sam bila mala, sve što je Disney napravio bilo je čudo neviđeno od kojeg klinci, a bogme ni odrasli nisu mogli spavati od uzbuđenja od pustolovina koje smo gledali na velikom platnu i koje smo danima i tjednima, mjesecima, prežvakali i proživljavali.
Današnji klinci nemaju takav "problem" s Disneyem, a stariji još manje. Od svega što Disney izbaci, po slobodnoj procjeni, svaki treći uradak je diskutabilan u nekom aspektu. Disney je postao vidljivo jako gramziv i jednostavno ne znaju stati.
Tako je baš morao napraviti i glumljenu verziju omiljene priče za klince "Mulan" o fiktivnoj (nikada dokazano da je postojala) kineskoj narodnoj heroini Mulan, curičku koja je starog oca spasila tako da je skrivečki preuzela njegovo mjesto u carskoj vojsci kada je gospodar zvao na oružje, maskirala se u njegovog "sina" i postala izniman ratnik dok sama nije otkrila - da je cura.
Reklo bi se, jel' moguće da je ovakvu girl power priču stvarno netko prepričavao u drevnoj Kini (u vrijeme zapadne Wei dinastije nagađa se iz vremena 4.-6. stoljeća)? Prvo u TO vrijeme, a drugo u - Kini?
Kako bilo, to jest stara narodna priča, divna, srčana i hrabra, kao njena glavna protagonistica. S tog aspekta nije ni čudo da je Disney "uletio u aktualni vlak" girl powera nakon što je već snimio dražestan i uspješan crtić, odnosno animirani film "Mulan" iz 1998. Ta je vezija bila skoro pa glazbena s odličnim soundtrackom (i "Reflection" Christine Aguilere), uz jednog zmaja - od čega se odustalo u filmskoj verziji.
Realno, zmaj bi zakomplicirao stvari u samoj priči i ozbiljnom pristupu kojim se diči nova igrana verzija. Umjesto zmaja dobili smo famoznu kinesku ikonu Li Gong ("Miami Vice", "Memoirs of a Geisha") koja je sjajno odigrala neku vrstu darkerske vještice čime smo u filmu dobili dva jaka ženska, sukobljena lika.
Dakle to je skroz odigrano "prema aktualnim propisima". Tuga je, jer se premalo na tome zaista poradilo pa je taj "duel" ostao prilično neiskorišten i emotivno i psihološkom nadgradnjom likova.
S druge strane, ta dobro, djelomično prilagođena priča "fasovala" je od šupljikavosti scenarija kojeg je pisalo četiri pisaca, doduše ne da priča nema rep i glavu, već ne ide u dubinu, previše je površinski ispričana, previše "trči" i više prikazuje akciju i scene borbe (koje su odlične, ipak) što je minus, ali uz glavne glumce (mahom kineskog, odnosno azijatskog porijekla, tu su sami veterani: Tzi Ma, Donnie Yen, Jet Li) koji su tu dali sve od sebe, ispalo je dobro.
Glavna glumica, Kineskinja američkog državljanstva, Yifei Liu, dobro nosi film, i ako isključivo gledate film i isključite se od Interneta i "politikarenja", bit ćete zadovoljni gledanjem.
Ali o tome nešto kasnije.
Redateljica je umješna Novozelanđanka Niki Caro ("Whale Rider") koja je prilično dobro iznijela jednu kinesku povijesno-ratnu priču, ovako kako je "Mulan" napravljen nisam sigurna da bi film bio bolji da ga je režirao itko drugi do Caro osim nekog "originala", kineskog redatelja/ce koji ipak poznaje najbolje "kinesku dušu".
Sad dolazimo do moje glavne zamjerke filmu. ZNAM da je ovo Hollywood i ZNAM da on dume nema kako napraviti "spiritualno osmišljen film", no ovome filmu kritično nedostaje da svi ti silni azijatski glumci zapravo i pričaju kineskim jezikom. Najgore mi je kad u westernu Indijanci pričaju talijanski ili njemački, ovo mi je jednako.
Imate film o narodnoj heroini, ratnici kineskog carstva a oni svi pričaju engleski. Mali užas.
Naravno, pogodili ste, ljubitelj sam izvornih kineskih/istočnih filmova (neka su neki i koprodukcije sa Zapadnim kompanijama, svejedno su glavnu riječ vodili Istočni autori ("Hero", "House of Flying Daggers" "Crouching Tiger, Hidden Dragon", "Chungking Express", "The Warrior", "Curse of the Golden Flower"...)
S druge strane, ako uspijete tu činjenicu ignorirati, servirat će vam se dopadljivo i ozbiljnije hollywoodsko ostvarenje koje silno nastoji kinesku narodnu legendu učiniti kredibilnom, a uz put se i žestoko dodvorava Kini, što vodstvu što potencijalnoj publici.
Sad dolazimo do razloga zašto film nije dobro ocijenjen, zašto je strašno iskritiziran i zašto postoji hashtag #boycottMulan. I zašto nije uspješan.
Kao i sve danas, tako je i "Mulan" žestoko ispolitiziran za što si je najviše kriv Disney sam. Na odjavnoj špici se Disney naširoko i naveliko zahvaljuje kineskim vlastima na suradnji bla bla, s naglaskom na regiju gdje se film najviše snimao a to je veliki kamen spoticanja: radi se o Xinjiang, zapadnoj provinciji za koju se općenito zna da su kineske vlasti satjerale u prave koncentracijske kampove - nagađa se 1-2 milijuna muslimana Uighur narodnosti, dakle maltretirane kineske manjine. Službena Kina to dakako niječe, no danas se ipak takve stvari lakše saznaju.
Da stvar bude gora, glavna glumica Yifei Liu je prošle godine pružila javnu podršku honkonškoj policiji u pro-demokratskim protestima, pri čemu je policija reagirala iznimnom brutalnošću.
Može li biti većeg mlinskog kamena za film od gore navedenoga?
Ja sam ipak mišljenja da stavovi pojedinca kao privatnih osoba ne smiju i ne mogu obojati neko djelo koje je zajednički autorski i kreativni rad. S te strane, ovom "Mulanu" dajem jako zeleno svjetlo.
Za polemiku je i svaku kritiku pak kako se koriste resursi (jeste li ikada razmatrali otkuda vam dolaze majice koje nosite i čiji je pamuk od kojih se radi? Od "robovlasničkih" tvornica u Uzbekistanu, ili pak Xinjiangu?). No tu pilulu kritike treba progutati Disney, a ne sam film.
